Već sam se prilikom prvog susreta zadržala neobično dugo na snimanju. Bilo je nečega toliko nesvakidašnjeg u smirenoj pojavi s osmijehom, koja sa strpljenjem Dalaj Lame postavlja svoju izložbu
Postoje vagoni nesreće s kojom se ljudi nekako nose. I njihovi bližnji. Većina njih nikada neće biti u prilici da pogleda u kameru, vidi crvenu lampicu i kaže dobar dan ili kakav drugi pozdrav
Smeta mi neopisivo što ćemo o spomeniku kralju Tvrtku smišljati pošalice koje i sama radim, zbog Rulofa rođ. Londrc, a ne govoriti o autoru spomenika, vrhunskom skulptoru Stijepi Gavriću
Nikada se nisam uključivala u razgovore o Stocu kao gradu problema, da ne spominjem onu pogrdniju sintagmu. Stolac u mom srcu postoji kroz druga iskustva
I dok se drugi bave njim, on se, pored vlastite književnosti za koju mnogi neupućeni misle da mu je jedina preokupacija, prečesto bavi drugima. S pažnjom, širinom i ljudskosti
Oni koji su odlučivali, jedino su sa tačke mrtvih mogli krenuti dalje. I nama ostaviti krnjatke velike zemlje i traume koje na njima najbolje uspijevaju
Ratnim veteranima, rat je prošao. Ne prolazi onima koji na temelju ratnog narativa već trideset godina osiguravaju svoju političku egzistenciju i štite pokradeno, koji trguju traumama preživjelih i ratnohuškačka retorika im je ključna poluga za opstanak na vlasti
Mogu li da ne budem influenserica ako baš ne moram. Možemo li sačuvati minimum dostojanstva i ne pristati na sve što se nudi pod plaštom inovativnosti, dok nismo izginuli/e od toliko inovativnih
Učitavam...