Sva Borina proza do koje sam došao, tužna je, a ako negdje i izleti kakva humorna scena, to je slučajno, baš kao što se slučajno dogodila i u životima o kojima je Borisav Stanković pisao
Danas u Njemačkoj svoje živote započinju neke nove generacije, mladi ljudi što su iz BiH otišli izmoreni čekanjem i lažnim obećanjima. Nekad ih sretnem pa pitam kako im je tamo, samo ih potaknem i pustim da pričaju. Zanima me je li se moja tetka postarala, ili je još uvijek u snazi, i dostojanstvena
Humski put je poveznica između svjetova koje su razdvojili tektonski poremećaji devedesetih. Njime se kao kroz kakav tajni tunel možete ušunjati u svijet onih drugih a da vas ne dožive kao uljeza, da vas ne vide drugačije do kao čovjeka. Tim putem idu još samo potrebiti, oni koji nemaju izbora
Malo zbog komaraca, malo zbog štednje, svjetla na nadstrešnicama su bila ugašena pa bi u ritmu priče kružila tek žiga zapaljene cigarete, kao krijesnica koja je svojom svjetlošću šarala lica sijeldžija
Kad bi ga počelo boljeti on bi se na bol usredotočio i razumom ga neutralisao. Odvojio bi ga od tijela, kao zasebnu nit, ne dozvoljavajući mu da izazove haos u njegovim mislima
Nisu graditelji iz prošlosti ništa gradili planski, ali jesu iz osjećaja, a što se da iščitati iz odnosa pojedinih objekata koji čine kuću odnosno imanje. Hercegovačka kuća se počela uništavati još s povratkom prvih radnika sa rada iz Njemačke
Da su u svetim knjigama napisali kako nas u dženetu ili raju čekaju naše sobe, bilo bi više istinskih vjernika. Da su propovijedali da nas u životu nakon smrti čekaju naše kuće, vjernici bi se puno više trudili biti dobri ljudi
Sad, kad ljeto prolazi, osjećam neko olakšanje. Kao da iz mene hlapi lijenost preko koje sam propao u vječnost, u tu blaženu zakočenost koje ću se poželjeti već s prvim jesenjim kišama
Malih prodavnica skoro da više i nema. Ponekad, obično pod nekom zgradom u Mostaru vidim neku takvu, i to sa izlozima pretrpanim povrćem i sa istaknutom tablom “domaće”, tim jedinim adutom protiv nemilosrdnih hipermarketa koji jedu naše uspomene
U koji god grad da idem, koliko god da je mal ili velik, uzbuđen sam onoliko koliko tog grada ima u književnosti. Do sada sam u Dubrovnik išao samo kad sam morao, nemoćan da zamislim tamošnji život koji se odvije negdje iza kulisa postavljenih za bogate turiste
Učitavam...