Kada se pomene Isus Hrist, često mi naumpadne Amfilohije Radović, kolokvijalno Risto Sotona, morački zlikovac sa kamilavkom koji se, pred očima cijelog svijeta, stotinu puta na Hristov nauk popišao, a da mu se, pritom, ni oko nije namrdilo, kako bi rekli u mom kraju. Ne vjerujem da je, u Crnoj Gori, narod ikad spjevao i o kome išta tačnije od stihova: Nema većeg antihrista Od zloglasnog popa Rista!
Zato je, zaista, suva šteta što Boga nema i što vladika Amfi neće biti nogom ćušnut u lijepi džehenem, kako bi rekli u Bosni.
Uf, kad naš novopečeni hadžijica stane o Bogu da raspreda, zadrijema se insanu od onolike ljepote. Gotovo da ne prepoznaš predratnu komunjaru za koju je moj otac volio reći: veće pogani u manje mesa nisam srio na dunjaluku.
Kad je srpski snajperist mojoj prijateljici ustrijelio dijete u naramku prestala sam u boga vjerovati. Nema te, bože, rekla sam, prekrižen si za sva vremena i tačka. Jer bog što pušta da djecu, majkama u naručju, ubijaju onako, ni zbog čega, naprosto iz zabave, takav bog meni ne treba A drugi – kako god hoće
Učitavam...