– Bilo je vrijeme kad sam znao kazati: to je Turčin, to je Bugarin, a ono Grk. Kad bi ti, gospodaru, znao šta sam za domovinu činio, kosa bi ti se od groze naježila. Klao sam, krao sam, palio sela, silovao žene i cijele obitelji uništavao... Zašto, zašto? Zato što su bili Bugari i Turci. O ti huljo, o ti jadni nitkove! – tako se rugam samom sebi
Pusti ih da žive po starom, nek bude onako kako su se obikli. Zar vjeruješ da nije baš sve u njihovu životu dosada bilo skladno? Ti ljudi žive, i zaista ne žive loše. Imaju djecu, unuke, a dragi ih bog stvara kao slijepe i gluhe; oni onda kažu: - Hvala bogu! – Skrili su se u svoju bijedu. Ostavi ih na miru i šuti!