„Odvažan i častan čovjek“, izjavio je češki kardinal Duka, bivši praški nadbiskup, dok je držao misu za Charlieja Kirka u jednoj od najpoznatijih i najljepših crkava u Češkoj, u praškom hramu Gospe pred Tynom na čuvenom Starogradskom trgu.

Do ubojstva, kardinal je priznao, nije ni čuo za Kirka.

Osuđujući njegovu nasilnu smrt, češka javnost, vjernici i nevjernici, u čudu se pitaju kako objasniti ovu ekskluzivnu pažnju češkog kardinala predstavniku američkog ekstremizma.

Nitko do sada od čeških kardinala nije držao misu zadušnicu za strane žrtve pucnjave; ni za žrtve nedavne pucnjave u američkoj katoličkoj školi u Minneapolisu, ni za žrtve ostalih brojnih pucnjava u Americi, ni za civile i djecu u ratovima u Ukrajini i Gazi, ni za žrtve gladi i siromaštva, genocida, nehumanih pritvora, terorističkih napada u Izraelu, ni za ubijenu kongresnicu Minnesote Melissu Hortman, istaknutu i aktivnu katolkinju koja se borila za kontrolu oružja i zaštitu okoliša.

Posebnu pažnju i misu zadušnicu u srcu Praga, u gotičkom hramu dobio je američki evangelički ekstremist koji je u osnovi zagovarao sve ono što zagovara i tvrdokorna struja u Češkoj katoličkoj crkvi: zabranu pobačaja, zabranu brakova istospolnim parovima i zabranu transrodnosti. Pri tom Kirk nije bio konzervativac, već klerofašist koji je, između ostalog, zagovarao izravni televizijski prijenos pogubljenja da ih mogu gledati i djeca, protivio se pobačaju i kad su silovane maloljetne djevojčice, pozivao na „nirnberška suđenja“ liječnicima koji bi operativno pomogli u tranziciji transrodnim osobama, poručivao ženama da se moraju potpuno pokoriti svojim muževima, pravio liste profesora ljevičara, nazivao empatiju New Age pojmom koji destabilizira crkvu, da ne nabrajamo dalje sve izrečene Kirkove bizarnosti kojih je napretek.

Očito je, kažu analitičari, da Kirkovu nasilnu smrt vodstvo Češke katoličke crkve koristi kao sredstvo za prenošenje američkih kulturnih ratova u češko okruženje, jer veličanje Kirka i poziv na misu zadušnicu nije privatna inicijativa kardinala Duke i skupine bliskih mu ljudi, već su se u to uključile i Katoličke novine, Konzervativne novine i najpoznatija katolička web stranica cirkev.cz, pa i Facebook profil Ivanjskih svečanosti Navalis.

Misu za Kirka, koju dio javnosti smatra političkim činom i demonstracijom ultrakonzervativnih vrijednosti, pokrenuo je Jan Wolf, praški vijećnik i član kršćansko demokratske stranke KDU-ČSL, jedne od vladajućih stranki u konzervativno-liberalnoj koalicijskoj vladi Petra Fiale. Wolf je i ministrirao bogoslužbu. Vodeći predstavnici demokršćana bili su odsutni. Zato su u crkvene klupe zasjeli predstavnici tvrde češke desnice i ekstremista, uključujući i lidera jedne sudski raspuštene neonacističke neparlamentarne stranke.

U prednjoj klupi bio je senator Zdeněk Hraba iz vladajuće Građansko demokratske stranke (ODS) premijera Fiale. Hraba je jedan od senatora koji su zaslužni za odbijanje ratifikacije Istanbulske konvencije.

Češki politolog Petr Kartochvil smatra da je alarmantno što je dio češkog crkvenog vodstva uspio stvoriti mrežu kojom se rasplamsava kulturni rat u zemlji. Pri tom crkva ne preza koristiti transnacionalne veze i uvoziti teme koje inače ne bi imale šanse za uspjeh u Češkoj. Katolička crkva, po riječima Kratochvila, postaje apsolutno nezamjenjiv, središnji akter u toj mreži, u koju se potom hvataju i druge konzervativne organizacije i pokreti.

Krajem prošle godine politolog, novinar i aktivist Gionathan Lo Mascolo i sociologinja Kristina Stoeckl napisali su esej „Uspon kršćanske desnice u Evropi“ koji razmatra sličnosti između kršćanske desnice u Evropi i Americi. Ono što se, pak, posebno naglašava u eseju neuobičajeni su denominacijski i transnacionalni savezi koje sklapa europska kršćanska desnica kako bi učvrstila svoj utjecaj na sekularnom kontinentu.

Koliko je stvar daleko odmakla svjedoči i primjer Češke koja je vrijedila za vrlo liberalnu i jednu od najateističkijih zemalja u Evropi, a koja je uz Mađarsku i Slovačku jedna od posljednjih zemalja EU u kojima još uvijek nije ratificirana Istanbulska konvencija, i to upravo zbog uspješnog lobiranja i utjecaja ultrakonzervativnih kršćanskih organizacija. Posljednji u nizu neuspješnih pokušaja izglasavanja konvencije u češkom parlamentu dogodio se prošle godine.

U tekstu češkog web portala lijeve orijentacije „Alarm“ pod naslovom „Zaustavimo amerikanizaciju Evrope prije nego što bude prekasno“ glavni urednik Jan Bělíček upozorava da je smrt Charlieja Kirka pokazala koliko američka ultrakonzervativna agenda prožima evropsku javnu raspravu, te da Evropa gubi svoju autonomiju i identitet baveći se Amerikom.

„Hladnokrvno i kukavičko ubojstvo političkog protivnika (bez obzira na motive ubojice, jer oko njih još uvijek postoji velika zbrka) nema mjesta u demokratskom društvu. No, nije lako razumjeti zašto američka javna rasprava ima tako razoran utjecaj na evropska društva i zašto tako lako preuzimamo teme koje često nemaju nikakve veze s našom stvarnošću. Evropske vrijednosti temelje se na snažnoj socijalnoj državi, besplatnoj zdravstvenoj skrbi, visokokvalitetnom javnom obrazovanju i zaštiti građana od štetnih učinaka globalnog kapitalizma. Posljednjih godina Evropa je u tim područjima prilično podbacila, ali ti su stavovi i dalje snažan dio našeg identiteta i naše povijesti. Ništa od toga ne nalazimo u Sjedinjenim Državama, a Amerikanci nam u tom pogledu mogu samo zavidjeti“, piše Bělíček.

Naglašava da širenje krajnje desničarskih ideja američke, a često i ruske provenijencije imaju jedan cilj – uništenje zajedničkog evropskog projekta i podjela na države prema njihovoj sferi utjecaja.

Gionathan Lo Mascolo u travnju prošle godine objavio je knjigu „The Christian Right in Europe: Movements, Networks, and Denominations“ u kojoj opisuje kako krajnje desnica ulazi u evropski politički mainstream usvajanjem kršćanskih simbola i jezika. Glavna mantra je da kršćanskoj Evropi prijeti liberalizacija morala s jedne, i islam s druge strane. Nadalje, dok je radio kao istraživač i organizator političkih kampanja, uočio je da – bez obzira na nacionalni kontekst, povijest ili denominaciju – propovjednici, pastori, svećenici i kršćanski aktivisti koriste nevjerojatno sličnu retoriku, kako za vrijeme propovijedi u crkvama tako i na internetu. Svi su upozoravali na opasnosti koje navodno prijete kršćanima i zapadu od islamizma, muslimanskih izbjeglica i LGBTQ+ zajednice. Svima im je zajedničko i odbacivanje demokratskog sistema kao društvenog okvira i sloboda koje on jamči.

Lo Mascolo primjećuje da su, ne tako davno, sukobi među različitim denominacijama oblikovali evropsku povijest. Sada, međutim, suradnja između ultrakonzervativnih katolika, pravoslavnih kršćana i protestanata, koji su stoljećima bili protivnici i na crkvenom tlu i na ratištima, stvara ono što Lo Mascolo naziva ekumenizam mržnje.

U Češkoj postupno, godinama, korak po korak kršćanski ekstremisti šire polje djelovanja. Osim što očigledno uspješno lobiraju u parlamentu, infiltrirali su se i kao asistenti nekoliko parlamentarnih zastupnika. Još ranije su prodrli u lokalne vlasti, a već više od desetljeća surađuju s tvrdokornim i konzervativnim dijelom Katoličke crkve što je rezultiralo izbacivanjem nekoliko liberalnih teologa s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Karlovog sveučilišta.

U međuvremenu je ovog ljeta objavljen izvještaj Evropskog parlamentarnog foruma za seksualna i reprodukcijska prava (EPF) od 158 stranica pod nazivom „The Next Wave: How Religious Extremism Is Reclaiming Power“. Dokument detaljno prati tok novca od reakcionarnih skupina, think tankova i lažnih filantropa do skupina koje vode otvoreni rat protiv ravnopravnosti žena i LGBTQ+ zajednice. Između 2019. i 2023. godine zabilježen je alarmantan porast financiranja pokreta protiv ljudskih prava i rodne ravnopravnosti diljem Evrope, koji iznosi 1,18 milijardi američkih dolara.

Više od polovice ovog novca potječe iz 28 evropskih zemalja, slijede Ruska Federacija i organizacije sa sjedištem u SAD-u. Rusija je najveći pojedinačni financijer anti-gender pokreta, a ruski akteri primili su 211,9 milijuna američkih dolara između 2019. i 2023.

Američka kršćanska desnica u Evropi stabilno ulaže oko 22 milijuna dolara godišnje: „Trumpov drugi mandat, s lojalistima kršćanske desnice instaliranim u vladi, pretvorio je američku moć u globalni megafon za vjerski ekstremizam“, izjavio je nedavno Neil Datta, izvršni direktor EPF.

Nakon mise za Charlieja Kirka u središtu Praga, desetak prosvjednika čekalo je ispred crkve. Držali su transparente s Kirkovim izjavama, poput one da je razumno tolerirati nekoliko smrtnih slučajeva u pucnjavama godišnje ako to znači očuvanje drugog amandmana američkog Ustava, prava na posjedovanje i nošenje oružja. Kad je pored prosvjednika prošao kardinal Duka vikali su za njim „sramota“.

Nakon salvi kritika u javnosti kardinal je izjavio da „misa nema veze ni sa kakvim Kirkovim izjavama“ i da se održava i za njegovu suprugu i djecu.

„Misa se održava za svaku osobu. Da ta osoba bude prihvaćena u vječnu slavu. Ako dođete k meni i kažete da je predsjednik Biden ustrijeljen, možete biti sigurni da će se i za njega održati bogoslužba“, rekao je Duka Češkoj televiziji dodajući da su tokom mise molili i za ubijenu ženu, izbjeglicu iz Ukrajine i demokratsku političarku Melissu Hortman i njezina supruga, koji su ubijeni u junu ove godine.

Kardinal Duka je bio na čelu Češke katoličke crkve od 2010. do 2022. i u svom je djelovanju direktno podržavao ultrakonzervativce. Sudjelovao je u „Hodu za život“, a pri kraju nadbiskupske službe ostao je zapamćen po izjavi da su ruski vojnici koji siluju Ukrajinke, premda čine zločin, i sami žrtve.

Sofija Kordić, Peščanik.net

Prenosimo uz dozvolu autorice i uredništva