Obrazovanje u BiH: Šta djeca uče?
Autori istraživanja zaključuju da se u udžbenicima RS predstavlja kao zasebna država u kojoj žive samo Srbi
Može li se reći da Srbi i Crnogorci vole ratovati? Koliko je puta Zemljina površina veća od površine Republike Srpske (RS) i Bosne i Hercegovine (BiH)? Romi su nomadi koji se bave sitnom trgovinom, skupljanjem otpada i muzikom.
Ovo je samo nekolicina od primjera navedenih u analizi sadržaja udžbenika nacionalne grupe predmeta u osnovnim školama. Istraživanje je predstavljeno na 338 stranica knjige Obrazovanje u BiH: Čemu (ne) učimo djecu.
Istraživanje pokazuje da se u udžbenicima nacionalne grupe predmeta ističe samo jedan od naroda u BiH, što, kažu autori, upućuje da se o drugima ne treba učiti. Analiza ukazuje da svega sedam posto lekcija promovira univerzalne ljudske vrijednosti poput slobode, jednakosti, solidarnosti, ljubavi… Zaključak je i da se učenici ne potiču na kritičko mišljenje, već samo da se upoznaju sa nečim i da to razumiju, ali ne i da analiziraju.
Pitanje da li se može reći da Srbi i Crnogorci vole ratovati nalazi se u zadacima i vježbi u sklopu lekcije u kojoj se o tim zemljama govori, te navodi „ratovanje kao da je postalo obilježje Srba i Crnogoraca”.
Autori istraživanja zaključuju da se u udžbenicima RS predstavlja kao zasebna država u kojoj žive samo Srbi. Do takvog zaključka su došli na osnovu lekcija Oblik i veličina Zemlje, te i Nastanak i stvaranje RS.
U lekciji i nastanku RS stoji: „Istorijsko iskustvo je pokazalo da je država najbolji garant očuvanja vitalnih interesa nekog naroda. Zato su svi narodi prostora prethodne države – Jugoslavije, u procesu njenog razbijanja, nastojali po svaku cijenu stvoriti države nacionalnog tipa. To je učinio i srpski narod na geografskom prostoru Bosne i Hercegovine.”
Autori su uočili da se sadržaj u udžbenicima često predstavlja iz samo jedne perpsektive. Tako, naprimjer, u udžbenicima historije za nastavni plan i program na bosanskom jeziku favorizira se isticanje islamske i arapske kulture „kao ključa za širenje kulturnih i civilizacijskih tekovina na prostor cijele zapadne Evrope”.
Analizirane su i lekcije o posljednjem ratu.
„Iako su Bošnjaci nesumnjivo najveće žrtve posljednjeg rata i u udžbeniku spomenuta stradanja, zločini i patnje stanovništva nisu sporna (Srebrenica, Sarajevo, Tuzla, logori…), fokus je isključivo na njima”, navodi se u knjizi.
Autori primjećuju i da se ne ukazuje na zločine pripadnika Armije BiH. U udžbenicima historije koji se koriste u nastavnom planu i programu na srpskom jeziku, kako se navodi u istraživanju, događaji Balkanskih ratova, Prvog i Drugog svjetskog rata, kao i ratova u BiH, Hrvatskoj i na Kosovu mogu se okarakterisati „više kao propagandno štivo nego kao udžbenik historije”.
U udžbenicima nastavnog plana i programa na hrvatskom jeziku historija BiH, navode autori, predstavljena je „usputno i dosta stereotipno, s namjerom dokazivanja hrvatskog karaktera Bosne”. Naveden je primjer da se BiH i Hrvatska predstavljaju kao jedinstven geografski teritorij.
Iz udžbenika djeca mogu naučiti i da su ateisti nemoralni bez jasnog cilja u životu i osuđeni na propast, da je Afrika primitivna i siromašna, da je Balkan sinonim za nerazvijenost, nestabilnost i sukobe, da su svi imigranti u Evropi muslimani…
Bez propitivanja
Sadržaj analiziranih udžbenika podržavaju tradicionalni i konzervativni svjetonazor, kaže Andrea Soldo, voditeljica istraživačkog tima.
„Koji govori da se treba poštivati određena hijerarhija, da se ne treba ništa mijenjati, da se treba prihvatati mišljenje većine bez propitivanja i donošenja nekih vlastitih zaključaka i mišljenja i da je perspektiva, odnosno pristup grupe vlastite, odnosno one kojoj pojedinac pripada, jedina i najbolja”, kaže Soldo.
Nenad Veličković, urednik magazina za pravednije obrazovanje Školegijum, kaže da se radi o oštroj i utemljenoj kritici koja „kako bi mladi rekli nije hejterska knjiga”.
„Nije napisana da bi sada se obručanavala sa nekim političkim opcijama ili ljudima koji su odgovorni za takvo stanje, nego da na stanje ukaže, da ga argumentuje, da ponudi neku vrstu rješenja”, dodao je on.
Damir Marjanović, rektor na Burch univerzitetu, kaže da su projekti dvije škole pod jednim krovom i nacionalna grupa predmeta zamišljeni kao pozitivna reforma, podsjećajući na takve ranije izjave političara, predstavnika akademske zajednice, predstavnika Organizacije za evropsku sigurnost (OSCE).
„Normalno, to se nije desilo. Zašto? Zato što je ta reforma samo započeta, kao i mnoge druge i ništa se nije uradilo da se upravo u tim školama kreiraju neki bolji uvjeti (...)”, kaže on.
Navodi da se suštinska promjena u obrazovanju nije dogodila unazad deset godina.
„Ko je kriv za to? Mi, zato što im ne pokazujemo put kako da iz toga izađu”, smatra Marjanović.
Autor: Amer Jahić. Tekst preuzet s ba.voanews.com