U emisiji televizije N1 “AI Central Point” posvećenoj najavi izgradnje podatkovnog centra Pantheon na Baniji “poslovni anđeo” Hrvoje Prpićnonšalantno je izgovorio sljedeće rečenice: “Prvo, mislim da se nema šta netko drugi petljati u nečiju investiciju. Što se ti imaš petljati gdje će čovjek uložit svoje novce.” Na tu se izjavu štrecnuo autor emisije Aco Momčilović, “edukator na području umjetne inteligencije”, rekavši da baš i nije siguran da je tome tako.

Odgovarajući na konstataciju voditelja da su neke države “odlučile žrtvovati” dijelove prostora kako bi tamo gradile podatkovne centre, Prpić je područje Banije opisao kao “prazno” i kao “zabit”. Primijetio je i da svugdje ima grintavaca koji će reći da “u tom Topuskom ne bi trebalo mijenjati oblik brda”, te da se “moramo dogovoriti želimo li biti nacionalni park ili država koja nešto proizvodi”. U Prpićevoj viziji svijeta priroda je dakle praznina, odnosno ništa, a pod pojam proizvodnje može se utrpati čak i “pasivna industrija”, kakvom je podatkovne centre opisao Rakar, objasnivši da ona ne zapošljava ljude, da neće biti od koristi startupkompanijama i da će najveća vrijednost Pantheona biti u fazi izgradnje, nakon čega će njegov “ekonomski doprinos biti minimalan”.

Uz Prpićev devetnaestostoljetni odnos prema prirodi kao nečemu što nema nikakvu svrhu ukoliko nije kontaminirano agresivnom kapitalističkom intervencijom, te lažnu dilemu između (masovnog) turizma i gigantskog podatkovnog centra kao sudbine nacionalne ekonomije, iz razgovora na televiziji N1 suptilno je prosijavalo i određeno podcjenjivanje onih koji nisu eksperti za STEM akademska područja a ipak komentiraju projekt.

Ton prema ljudima koji se bune protiv izgradnje, za što se u engleskom koristi izraz NIMBY (not in my backyard, ne u mom dvorištu), imao bi sugerirati da su oni koji to rade zaostali, neobrazovani, žrtve iluzije da se progres može zaustaviti, jednom riječju ludisti. NIMBY se kao pojam uvukao čak i u argumentaciju komentatora s ljevice.

“Tko treba pričati o tome? Koje bismo stručnjake trebali pitati?” upitao je Momčilović svoje sugovornike, koji su odgovorili da su to energetičari i investitori. Među relevantne stručnjake nisu ubrojili ni ekologe, a kamoli humaniste i društvenjake, unatoč tome što su i umjetna inteligencija i klimatska kriza fenomeni koji su odavno nadišli polja prirodnih i tehničkih znanosti jer imaju potencijal da stubokom izmijene ili razore život na planeti.
Spomeni ton prema ljudima koji se bune protiv izgradnje, za što se u engleskom koristi izraz NIMBY (not in my backyard, ne u mom dvorištu), imao bi sugerirati da su ljudi koji to rade zaostali, neobrazovani, žrtve iluzije da se progres može zaustaviti, jednom riječju ludisti. Iako je u pitanju ozbiljan antikapitalistički pokret, koji je samo prošle godine u SAD-u zaustavio 48 projekata izgradnje podatkovnih centara ukupno vrijednih 156 milijardi dolara, NIMBY se kao pojam uvukao čak i u argumentaciju komentatora s ljevice.

Magazin američkih demokratskih socijalista Jacobin nedavno je tako objavio tekst sociologinje Holly Buck, koja iznosi prilično nelogičnu tezu da se protiv izgradnje podatkovnih centara kod kuće ne valja buniti zato što će ih kapital seliti u države s lošijom regulativom, radnim uvjetima i ekološkim standardima, a siromašnima uskratiti dobrobiti AI-ja.

Pokret protiv izgradnje opisala je kao elitistički i predvođen pripadnicima obrazovane srednje klase. Umjesto uvođenja moratorija pozvala je na “demokratsko upravljanje AI-jem”, ne objasnivši pritom kako bi se to moglo napraviti prije nego što šteta bude počinjena, po čemu je regulativa u SAD-u bolja nego drugdje i zašto bi moratorij i demokratsko upravljanje nužno bili međusobno isključivi ciljevi.
Na njezin tekst odgovorili su u Guardianu dokumentaristica i osnivačica sindikata dužnika Debt Collective Astra Taylor i ekološki aktivist Saul Levin, napisavši da otpor protiv izgradnje podatkovnih centara “predstavlja kritičan novi front u borbi protiv tehnološki pogonjenog autoritarizma”.

“Buckin članak frapantno podsjeća na recentni komentar u Washington Postu dvojice šefova s Trumpom povezanog giganta za tehnologiju nadzora Palantir, u kojemu se također tvrdi da će usporavanje ili zaustavljanje podatkovnih centara naštetiti radničkoj klasi”, pišu Taylor i Levin, pa citiraju stručnjakinju za antimonopolsko pravo Zephyr Teachout koja je rekla: “Ako želite demokratsko upravljanje AI-jem, blokirajte podatkovne centre. Google nema namjeru sjediti za bilo kakvim demokratskim stolom niti će slušati ikakva pravila ako mu ljudi ne pokažu snagu.”

Taylor je u intervjuu na internetskoj televiziji Democracy Now! opisala i planiranu izgradnju podatkovnog centra u saveznoj državi Utah, koji će konzumirati više energije nego čitavo njezino stanovništvo i gospodarstvo, dok bi se emisije stakleničkih plinova trebale povećati za 50 posto, a nabrojala je i niz primjera ponovnog otvaranja deaktiviranih elektrana na ugljen za potrebe podatkovnih centara. U tekstu u Guardianu autori su naveli i niz nedemokratskih praksi kojima se služi big tech kako bi se suprotstavili rastućem otporu, prije svega korištenjem “crnog novca” za podmićivanje političara od kojih zauzvrat očekuju da proguraju AI politike koje im idu na ruku.
Portal Axios objavio je potkraj ožujka da je tehnološki sektor osnovao lobističku grupu pod nazivom Innovation Council Action, koja uoči ovogodišnjih međuizbora namjerava potrošiti najmanje sto milijuna dolara na blokiranje regulativa koje pokušavaju donijeti savezne države, za razliku od Trumpove federalne politike totalne liberalizacije. U pitanju je takozvana dark money neprofitna udruga, kakva po zakonu nije dužna objaviti imena donatora. Sudionici raznoraznih sastanaka investitora svjedoče i o planovima da se ulaže preko fiktivnih poduzeća kako bi se zameo trag novca, pa čak i koriste “kontraobavještajne metode” kako bi se utjecalo na stavove lokalnih populacija.

Autori istraživanja ustanovili su i da je tekst klauzule iz evropskog zakona identičan prijedlogu koji su Komisiji poslali Microsoft i Digital Europe, odnosno da je kopipejstan, što je bivši predsjednik belgijskog ustavnog suda Luc Lavrysen opisao kao “nedvosmisleno kršenje” evropskih zakona o transparentnosti.

NBC News lani je pisao i o standardnoj praksi investitora u Americi da kupuju parcele od privatnih vlasnika ili općina za velik novac, ali pod uvjetom da potpišu ugovor o tajnosti (NDA). Cilj je onemogućiti da lokalna zajednica bude obaviještena o tome što će se uopće graditi na njihovim područjima te da se na taj način investitori unaprijed osiguraju od negativnih reakcija i protesta i da preduhitre konkurenciju koja također navaljuje na prostor.

“NBC Newsov pregled više od 30 prijedloga podatkovnih centara u 14 država pokazao je da su u većini slučajeva lokalni dužnosnici potpisali NDA-ove i poslovali s fiktivnim tvrtkama kako bi se time sakrili podaci o investitorima… Time se krši temeljna norma demokracije, a to je da su lokalni dužnosnici odgovorni svojim biračima, a ne nekoj tajnoj korporaciji s kojom u stražnjoj sobi sklapaju dealove“, citirao je portal Pata Garofala iz organizacije American Economic Liberties Project.
Praksa tajnosti u vezi izgradnje podatkovnih centara ušla je i u Evropsku uniju, o čemu svjedoči u travnju objavljeno istraživanje novinarske mreže Investigate Europe pod naslovom “Kako je Big Tech upisao tajnost u EU zakone kako bi sakrio okolišni utjecaj podatkovnim centara”. U njemu je dokumentirano kako su Microsoft i lobistička grupa Digital Europe 2024. godine izvršili pritisak na Evropsku komisiju da u Direktivu o energetskoj efikasnosti ubaci klauzulu kojom se informacije o zagađenju, korištenju struje i vode i utjecaju na zajednicu i okoliš koje proizvode podatkovni centri proglase poslovnim tajnama, u koje se ne može dobiti uvid čak ni pozivanjem na zakone o pravu na pristup informacijama.

Iz Komisije su također nacionalnim vladama odaslali naputak u kojemu piše da su “dužne tajiti sve informacije o ključnim operativnim indikatorima pojedinačnih podatkovnih centara”. Budući da se diljem EU-a u idućih pet godina planira investiranje ukupno 176 milijardi eura u izgradnju podatkovnih centara, čime bi se njihov kapacitet utrostručio, ova klauzula znači da novinari, aktivisti, građani i bilo tko drugi zainteresiran neće moći dobiti informacije o energetskim i ekološkim učincima podatkovnih centara.

Autori istraživanja ustanovili su i da je tekst klauzule iz evropskog zakona identičan prijedlogu koji su Komisiji poslali Microsoft i Digital Europe, odnosno da je kopipejstan, što je bivši predsjednik belgijskog ustavnog suda Luc Lavrysen opisao kao “nedvosmisleno kršenje” evropskih zakona o transparentnosti. Pravni stručnjaci s kojima su novinari razgovarali objašnjavaju i da je klauzula u suprotnosti s Evropskom poveljom o temeljnim pravima i UN-ovom Aarhuškom konvencijom, međunarodnim sporazumom koji građanima jamči zdrav okoliš, između ostalog i slobodnim pristupom informacijama i pravom sudjelovanja u planovima i projektima koji se tiču okoliša.

Početkom svibnja i Evropski parlament učinio je još jedan ustupak tehnološkoj industriji, usuglasivši se da će razvodniti regulativu o umjetnoj inteligenciji, koja je donesena 2024. godine. Prijedlog tek treba dobiti formalno odobrenje Parlamenta i nacionalnih vlada, no zasad je postignut konsenzus da se na šest mjeseci odgodi primjena pravila iz Zakona o umjetnoj inteligenciji koja se odnose na biometrijsku tehnologiju i kritičnu infrastrukturu.

“Današnji dogovor o Zakonu o AI-ju daje značajnu podršku našim kompanijama tako što reducira ponavljajuće administrativne troškove”, rekla je Marilena Raounaiz vlade Cipra, koji trenutno predsjeda Vijećem EU-a. Najnoviji element vala simplifikacije reakcija je na pritisak poslovne zajednice zbog navodne pretjerane regulative, a događa se unatoč tome što je krajem prošle godine 130 evropskih organizacija civilnog društva, sindikata i pravobranitelja upozorilo da je digitalnom deregulacijom već pregažen niz važećih evropskih zakona, uključujući zakone o privatnosti i o korporativnoj odgovornosti.Šef kompanije Open AI Sam Altman izjavio je jednom prilikom da će zbog eksponencijalnog rasta računalnih potreba umjetne inteligencije “dobar dio svijeta trebati prekriti podatkovnim centrima”. Teoretiziranja o “demokratskom upravljanju” AI-jem kao zamjeni za terenski otpor izgradnji podatkovnih centara u takvom kontekstu čine se prilično promašenima, jer ofenziva gradnje koja se događa diljem svijeta svjedoči da Altmanova izjava nije samo grandiozna metafora kakve tehnološki oligarsi vole upotrebljavati.

Tena Erceg, tjednik Novosti