Valentinovo - dan zaglupljenih
Obožavam Valentinovo! Obožavam sve one dane kada se mogu uzeti pare, veće nego drugim danima. Još od kada je pop Valentin likvidiran carskim ukazom provlači se legenda o njemu, navodno je vjenčavao vojnike kontra navodne careve volje da to ne radi. Pa je navodno Klaudije, ali ne onaj nego onaj drugi, bio ljut što se pop odmetnuo u hajduke i požurio ga spaliti. Navodno je to jedini podatak koji o Valentinu nije navodan!

Nepravdu su ispravili trgovci plišanim srcima i čokoladnim srcima i svim ostalim srcima, trgovci cvijećem, trgovci putovanjima, trgovci ranoraznim znakovima pažnje i posebno, trgovci sms-ovima. Nanjušili su da je pop sebi neposluhom i mučeničkom smrću, uz malu pomoć marketinga i novih tehnologija, kupio ulaznicu u svijet besmrtnih, a oni sebi dodatnu lovicu. Svaki trgovac trguje nekom robom, a samo pravi trguje i ljudskom glupošću. Moš’ misliti, ja nisam znao izjaviti ljubav dok nije bilo Valentinova. Dobro ‘ajd, nisam baš ja neki etalon za takve stvari, ali recimo Mile, onaj iz srednjaka (srednje škole), taj je svaku koju je poželio odvajao za sebe, a nismo tada za Valentinovo ni čuli. Tome za fukanje nije bila potrebna popova pomoć. Znam ja da će mnogi reći kako je Valentinovo bez veze, ali će svejedno kupiti neki poklončić da se drugi dio veze ne bi uvrijedio. U tom slučaju to je početak kompromisa, onog koga će kasnije biti u toj mjeri da će cijeli život postati jedan veliki kompromis i da će latentno nezadovoljstvo biti glavna odlika takvoga života. Znam i da će neki reći kako je Valentinovo baš simpatično, jer za razliku od raznih dana državnosti, republika ili sličnih koja obilježavaju bitke ili zasjedanja, ono slavi ljubav. Za njih mi je u redu da slave. Ali mi nije u redu da tako misle. Takvi ne kuže da su im prodali [zna se već šta pod što]. I da svaka priča iza koje stoji lova i marketing, mora negdje imati zajeb. Ja vjerujem samo u priče koje se pričaju besplatno. Jedino to nisu jeftine priče.
Tekst preuzet s bloga: nemresbilivit.bloger.hr