Zadovoljstvo je otići u Franjevačku klasičnu gimnaziju Visoko. Tamo ćete uvijek biti srdačno primljeni i ništa vam neće nedostajati, a domaćini će se potruditi da se osjećate udobno kao u svom domu. Naš domaćin ovog puta bio je fra Stipo Alandžak.

Vrijeme provedeno u razgovoru sa fra Stipom nevjerovatan je užitak, od historijskog časa pa sve do političke lekcije koju bismo svi morali naučiti.


Ratovi određuju tokove

- Gimnazija je osnovana 1882. godine u Kreševu, a u Visoko je došla 1900. Zanimljivo je da su fratri izabrali Visoko, jer u to vrijeme u ovom gradu nije postojala nijedna franjevačka kuća, nijedan samostan, ali fratri su izabrali Visoko koje se nalazi u sredini Bosne jer je bilo najbliže svim centralnim institucijama u to vrijeme. To je bila posebna kuća koja je zamišljena da bude kao sjedište za odgoj svih franjevačkih kandidata iz Bosne i Hercegovine. U početku je ona to i bila, te su dolazili uglavnom oni koji su željeli biti franjevci, ali kasnije, kad se vidjelo da ta škola napreduje, da ima mogućnost da svoj potencijal ponudi drugim učenicima, ona ih je počela primati bez obzira na vjeru i naciju, priča nam na početku razgovora Fra Stipo.

I nastavlja:

- Tadašnja uprava napravila je još jednu zgradu kako bi smjestila tzv. vanjske đake, a taj konvikt sagrađen je 1928. To je najplodnije razdoblje u historiji ove institucije, upravo od 1928. do kraja Drugog svjetskog rata. Spominje se da je u to vrijeme ovdje boravilo više od 500 učenika iz cijele Jugoslavije.

Fra Stipo ističe da je završetak Drugog svjetskog rata i dolazak nove vlasti utjecao i na ovu instituciju.

- U godini 1945. dolazi nova vlast, koja nije baš bila naklonjena vjerskim institucijama, pa čak ni onim koje su imale dosta manje veze s vjerom, nego su se bavile odgojem i obrazovanjem, a u toj poziciji bila je i ova institucija. Rad je bio zabranjen, a konvikt je oduzet, te je pretvoren u kasarnu JNA. Zahvaljujući snalažljivosti naše tadašnje uprave škola je opstala, ali je ponovo bila samo za one koji žele biti fratri, te nije bila priznata od države, govori fra Stipo.


Sudbina škole bila je takva sve do kraja posljednje agresije na BiH.

- Nažalost, kod nas ratovi određuju neke tokove. U vrijeme početka posljednjeg rata gimnazija se našla u nezgodnoj situaciji, pa je sa radom nastavila u Hrvatskoj, u Baškoj Vodi. Hrvatska Vlada nam je dala na korištenje hotele i tu smo imali nastavu. U Visokom su stalno bila dvojica fratara, a najčešće fra Pavao Vujica i fra Filip Zubak, a te ljude Visočani često spominju, jer su uvijek bili od pomoći lokalnom stanovništvu, riječi su Alandžaka.

Brzo nakon završetka rata, tačnije u proljeće 1996. godine Franjevačka gimnazija vraća se u Visoko. Tada su počeli i pregovori da se konvikt vrati franjevcima, a to je učinjeno 2005. godine, da bi 2007. s radom počela gimnazija za tzv. vanjske đake.

- Institucija je u međuvremenu priznata od nove vlasti u BiH, a zahvaljujući Visočanima, koji u vrijeme nesretnih ratnih zbivanja nisu dozvolili da ovo ovdje bude uništeno. Zgrada nas je čekala spremna i mogli smo odmah nastaviti sa radom. Bilo je to veliko oduševljenje u cijelom u gradu, a bio je komentar tada u Visokom: “Vratili su se franjevci, rat je sigurno završio”. Dakle, nije Dayton bio garancija nego naš povratak u Visoko, govori fra Stipo, koji ističe da je odnos franjevaca i Visočana na visokom nivou.

- Naša gimnazija se i službeno naziva Franjevačka klasična gimnazija Visoko i to puno govori. Ova institucija pripada ovom gradu i Visočani su ponosni što je imaju u svom gradu. Kroz cijelo postojanje institucije uvijek je bila jedna dobra, plodna i pozitivna saradnja. U ovom gradu se uvijek može čuti veliki broj lijepih priča o suradnji između institucije i grada, a i ja osobno to mogu posvjedočiti u mnogim stvarima. To se na poseban način može vidjeti posljednjih godina, posebno od prošle kada je otvorena dvorana. To je za nas treća važna zgrada i treća najveća investicija u povijesti. To je prava sportska, a na školska dvorana, što je prvobitno trebala biti. No, zahvaljujući donatorima, posebno organizaciji Renovabis, uspjeli smo sagraditi pravu sportsku dvoranu, koja nadilazi naše potrebe. Mnogi sportski i kulturni događaji održavaju se u našoj dvorani. Barem pet-šest klubova neprestano trenira i kroz to se opet gleda ta saradnja. Osobno vodim tu dvoranu i član sam UO Bosna Centrotrans, govori fra Stipo, a tu smo ga morali prekinuti kada je spomenuo RK Bosna Centrotrans, jer su igrači ovog kluba nedavno uoči utakmice izašli u majicama na kojima je stajao natpis: “Hvala, fra Stipo”.

On se smiješi.

- To je bilo povodom mog rođendana, a igrači su osjetili potrebu da zahvale što sam ih par puta počastio osvježenjima nakon treninga. To sam doživio kao zahvalu instituciji u čije ime nastupam i drago mi je da možemo pomoći, a iz tih razloga sam ušao u UO jer mislim da možemo pomoći. Vidim to i kao zahvalnicu novoj upravi kluba, jer se stvarno trudimo dovesti stvari u red i riješiti neke finansijske probleme, koji muče klub već godinama. Kako dečki igraju, mi se brzo vraćamo u Premijer ligu, a onda ćemo vidjeti šta dalje.

Franjevačka gimnazija u Visokom ima i svoju biblioteku. U pripremi za razgovor sa fra Stipom našao sam podatak da ova biblioteka ima više od 60 hiljada knjiga, no došlo je do promjena.

- Sad je naraslo i na preko 70 hiljada, te se fond neprestano povećava. Ovo je veoma bogata knjižnica i po broju, ali i po sadržaju, jer su zastupljene mnoge znanosti. Biblioteka je nastala kao rezultat rada naših profesora, kaže nam fra Stipo, koji je u kratkim crtama predstavio i muzej.

- Muzej je jedna arheološka zbirka. Jedna manja, ali veoma bogata zbirka je iz ilirskog i rimskog vremena, te oruđa i oružja iz srednjeg vijeka, kao i originalni pečati bosanskih banova. Najvažniji eksponat je Batonova ploča koja svjedoči o posljednjem ilirskom ustanku.


BiH je domovina svih nas

Za franjevce oduvijek važi da su čuvari Bosne, a fra Stipo ističe da za provinciju Bosnu srebrenu i ne postoji druga domovina.

- Za mene država jesu institucije. Nisu uvijek ni zemljopisne granice, ni povijesne promjene, a ni datumi važni. Za državu su važne institucije i njihovo trajanje. Franjevačka provincija Bosna srebrena je ako ne najstarija, onda jedna od najstarijih institucija koje postoje u BiH. U tom smislu ona može biti čuvar Bosne i Hercegovine. Kroz cijelu povijest, kada se analiziraju rad i život franjevaca, onda se može primijetiti da su oni i dušom i tijelom za BiH. Događa se da pojedinci stvaraju čudnu sliku i nameću neke druge države i domovine, ali službeni stav naše provincije je da je ovo uistinu naša država i da mi u tu pripadamo, te da bi fratri bez BiH izgubili dio svoga identiteta, kao što bi i BiH bez njih izgubila puno toga, kazao je fra Stipo i doslovno u jednom dahu dodao:

- Činjenica je da veliki broj ljudi u ovoj zemlji ima problem kako da prihvati BiH kao svoju državu. Gubi se taj osjećaj prema svome, te se stvaraju zamjenske domovine, a BiH kao da postaje neko nužno zlo. Ja sam siguran da će se to mijenjati i svi moramo raditi na tome da to mijenjamo, jer ova država uistinu može biti domovina i Srba i Hrvata i Bošnjaka i svih ostalih.

Autor: Jasmin Tajić

Tekst objavljen u tiskanom izdanju Oslobođenja 10. 12. 2016.