Izazovi i posljedice "brze mode"
Izrabljivanje radnika i radnica, zagađenje okoline i prodaja kritike protiv sebe kao svog proizvoda
"Brza moda" (eng. fast fashion) postao je jedan od onih termina koji istovremeno sumira kapitalistički način života (prozaičnije rečeno "životni stil") i istovremeno ukazuje na njegovu prividnu poroznost. Sam pojam označava hiperprodukciju odjeće, njenu široku dostupnost, te kratak vremenski rok u kojem određeni odjevni predmet sa modne piste dospije u trgovinu. Relativno niska cijena odjevnih predmeta brendova kao što su H&M, marke grupacije Inditex (Zara, Bershka itd.) skupo je plaćena izrabljivanjem radnika i radnica, lošom kvalitetom odjeće, njenom brzom potrošnjom, ali i zagađenjem okoline i produbljivanjem ekonomskog jaza između bogatih i siromašnih zemalja.
Pojava trenda brze mode korespondira s vremenom u kojem su bogate zemlje, prvenstveno SAD, počele sa relokacijom proizvodnje i proizvodnih pogona u siromašne zemlje. Parola "Više odjeće za manje novca" donijela je prividnu ravnopravnost onim klasama društva koje nisu mogle ravnopravno participirati u konzumiranju mode. Moda je postala dostupna svima. Broj ljudi koji aktivno konzumiraju modu doveo je i do porasta produkcije odjevnih predmeta, te proširenja asortimana koji se nudi. Modna industrija je dotadašnje sezonske kategorije jesen/zima i proljeće/ljeto "obogatila" novim međusezonskim i mikrosezonskim kolekcijama. Prema podacima kompanije Zara, ova kompanija godišnje producira oko 20 000 novih unikatnih odjevnih predmeta, pri čemu je, prema nekim istraživanjima, trajanje jednog odjevnog predmeta procijenjeno na ukupno 10 nošenja.
Prema izvještaju EU iz 2019. godine o utjecaju tekstilne i modne industrije na okolinu, navodi se da su modne kompanije od dvije kolekcije godišnje u 2000. došle do pet kolekcija 2011, s tim da određene kompanije, kao Zara npr, izbacuju 24 kolekcije godišnje, H&M 12 do 16 kolekcija. Isti izvještaj navodi da je ova hiperprodukcija dovela do toga da se odjeća tretira kao proizvod za jednokratnu upotrebu; iako kupuju više odjeće, ljudi su skloni da je manji vremenski period zadržavaju kod sebe.
Modna industrija je veliki i brzo rastući zagađivač okoline. Program zaštite okoliša Ujedinjenih nacija (UN Environment Programme) navodi da modna industrija proizvodi 20% otpadnih voda na globalnom nivou, 10% emisije CO2 - što je veća proizvodnja od one koju proizvode svi međunarodni letovi i pomorski saobraćaj. Bojenje tekstila je drugi najveći zagađivač vode i potrebno je oko 7 kubnih metara vode da bi se napravile obične džins hlače. Osim toga, pranjem odjeće odlaže se pola miliona tona mikrovlakana godišnje u okean.
Ono što je svojevrsna specifičnost modne industrije je i to što je ona direktno ovisna o ljudskom radu budući da ne može biti u potpunosti automatizirana. Procjenjuje se da 1 od 6 zaposlenih u svijetu radi u modnoj industriji, a oko 80% zaposlenih su žene koje su, s obzirom na rodnu diskriminiranost u svojim društvima, dvostruko marginalizirane radeći u fabrikama odjeće za minimalnu nadnicu.
Ipak, posljednjih godina trend brze mode ipak je kritikovan i razotkriven kao neetičan s obzirom na njegov razoran utjecaj na ekologiju, kao i iskorištavanje radne snage u siromašnim zemljama. Evropski parlament donio je niz uredbi i propisa koji bi trebali umanjiti štetu koju modna industrija čini okolišu, prvenstveno kroz ulaganja u nove tehnologije, biorazgradive materijale i podizanje svijesti u razornoj štetnosti trenda hiperprodukcije odjeće.
Kao svojevrsna reakcija na trend "brze mode" pojavljuje se u posljednje vrijeme i trend takozvane "spore mode" koja je bazirana na načelima nediskriminirajućeg odnosa prema zaposlenim u modnoj industriji, te svijesti o zaštiti životne sredine. Sve češće se u medijima pojavljuju tekstovi koji čitateljima savjetuju kako da biraju odjeću u skladu s načelima "spore mode", organizacije koje pozivaju na bojkot popularnih brendova, male kompanije koje nastoje proizvoditi odjeću koja neće biti skupo plaćena ekološkim i ljudskim resursima.
Međutim, ono što se pojavljuje kao sporno u trenutnom adresiranju problema jeste to što se odgovornost prebacuje sa kompanija koje su uspostavile trend "brze mode", koje taj trend dosljedno i dalje provode, te ubiru ogromne prihode od njega, na pojedince koji kupuju tu odjeću. Osviještenost pojedinaca pri kupovini, kao i nastojanja određenih modnih kampanja da promovišu ideje ravnopravnosti, svakako mogu donijeti određene pomake kada je u pitanju saniranje štete koju pravi modna industrija. Ono što izostaju u pozivima na prelaska sa "brze" na "sporu" modu jeste svijest o pravom mjestu na koje treba adresirati odgovornost.
U
izvještaju
Autorica: Anela Hakalović, Prometej.ba
Povezano: Smatra li H&M crnce majmunima ili je nešto trulo u (virtualnom) svijetu?