Slika: Said Selmanović, Friedrich-Ebert-Stiftung


Vrhunac dosadašnjeg javnog, publicističkog i intelektualnog angažmana Nikola Vučić ostvaruje u publicističkoj formi knjige. Medijski izuzetno ispraćena i prihvaćena, knjiga „Kritika toksične muškosti: pregled suvremenih istraživanja“ – objavljenja 2021. godine u izdanju Fondacije Friedrich Ebert, ured za Bosnu i Hercegovinu – uvodi bosanskohercegovačku javnost u temeljna feministička promišljanja maskuliniteta i njegovih implikacija na cjelokupan društveni, kulturni i politički život, neovisno o spolnom i rodnom identitetu. „Kritika toksične muškosti“ prva je knjiga na postjugoslovenskom prostoru koja obrađuje temu toksične muškosti, odnosno pitanje štetnih posljedica koncepta muškosti na cjelokupno društveno stanje. Najznakovitiji doprinos ove publikacije predstavlja zanimljiv zaokret u tretiranju žrtve patrijarhalnog poretka. Naime, autor u fokus istraživanja toksične muškosti stavlja muškarca. Dakle, štetne posljedice toksične muškosti ne reflektiraju se samo na život žena, već u velikoj mjeri i na život muškaraca. Stoga, ova publikacija zauzima vrijedno mjesto feminističkog mišljenja i aktivizma, ponajviše jer tretira problem koji je ostajao po strani feminističke misli, a to je upravo pitanje štetnih posljedica muškosti na kvalitet života muškaraca, gdje autor, iz sociološke i psihološke perspektive, pokazuje kako koncept muškosti koji se bezrezervno usvaja i afirmira, može biti itekako štetan za mentalno i fizičko zdravlje muškarca.

Polazeći od uvjerenja da društvo toksične muškosti, odnosno društvo muške opresije i kontrole nad životnim procesima nema pogubne posljedice samo na život žena, već u približnoj mjeri i na život muškaraca, gdje dominacija i vladavina muškocentričnih principa ne znači nužno i uživanje u takvom poretku, autor nastoji obrazložiti kako se i muškarci moraju suprotstaviti izvještačenim i patrijarhalno normiranim ulogama koje muškarcima nameću obrazac ili model ponašanja nazvan muškost. Dakle, muškost kao društveno determiniran heteronormativni ideal i model ponašanja nije isto što i muškarac kao biološka datost. Pojednostavljeno govoreći, muškost je set uloga koje društvo nameće muškacu kako bi se potvrdio kao muškarac. Ono što Vučić nastoji predočiti jeste da nametanje poželjnog modela ponašanja, pritisak zajednice u vidu zahtjeva da se usvoji muškost, a svakako i ženstvenost, kao datosti same po sebi, odnosno prirodne kategorije, može rezultirati socijalnim i psihološkim problemima, upravo zbog nesrazmjera između, s jedne strane, zahtjeva i očekivanja zajednice i, s druge strane, unutarnjih poriva i senzibiletita pojedinca. Prema tome, primjetno je da patrijarhalni sistem vrijednosti ne nameće obrazac ponašanja i očekivanja samo ženama, već i muškarcima, a takav model ponašanja koji nije uslovljen rođenjem, već društveno-povijesnim prilikama, toksičan je koliko za žene, toliko i za muškarce.

Sam autor naznačuje kako je namjera ove publikacije doprijeti do što većeg broja čitatelja i čitateljica, ne zbog slave, već zbog njezine korektivne svrhe u društvu. Dakle, svrha publikacije nije akademsko-znanstvena, ne ogleda se u postavljanju novih hipoteza, otkrivanju novih saznanja, dosezanju znanstvenih kvaliteta, već, napose, ukazivanju na stanoviti društveni problem, s ciljem promjene svijesti i osnosa prema rodnim pitanjima. Autor nastoji na temelju recentnih studija i teorijskih razmišljanja kritički pristupiti društveno konstruiranoj i zadatoj binarnoj, pojednostavljenoj logici i opoziciji muškost-ženskost; ponuditi kritičku interpretaciju muško-ženskih uloga i odnosa; ponuditi vrstu egalitarnog pristupa kao preduslov emancipacijske politike; te dekonstruirati koncept muževnosti kao ideologije prirodnosti. Prema tome, autor postavlja nekoliko fundamentalnih pitanja na koja će kroz rad uspješno odgovoriti: Šta se krije iza sintagme toksične muškosti? Šta je muškost? Je li muškost jedna ili ih ima više? Da li se s muškošću rađamo ili se ona usvaja, uči i stiče? Koje su i gdje se nalaze posljedice muškosti?

Pored uvoda i zaključka, knjiga se sastoji od četiri tematska podnaslova: „Etimologija i upotreba“, „Rod i nadziranje“, „Posljedice toksične muškosti“ i „Istraživanja muškosti u BiH“. Prvi tematski podnaslov „Etimologija i upotreba“ nastoji definirati i objasniti značenje i upotrebu dvije najvažnije sintagme ove knjige: „toksična muškost“ i „hegemonistička muškost“. Prva, naslovna sintagma ili koncept označava štetne oblike muškosti, odnosno predodžbe o muškosti sačinjene od društveno-kulturnih normi, vjerovanja i ponašanja koja uključuju: prenaglašenu kompetitivnost, individualističku samodostatnost, tendenciju ka veličanju nasilja, šovinizam, seksizam, mizoginiju, krute ideje o spolnom/rodnom identitetu i ulogama, heteronormativnost, objektivizacija žena, infantilizaciju žena i slično (autor će u narednim poglavljima pokazati kako ovakve norme ne djeluju toksično samo na žensku, već i na mušku populaciju, kao i na društvo u širem smislu). Druga najznačajnija sintagma koju ova knjiga koristi i objašnjava jeste „hegemonistička muškost“. Iako veoma slična i srodna sintagmi „toksična muškost“, ipak, navodi Vučić, ne može se smatrati ekvivalentom pojmu „hegemonistička muškost“, najprije zbog toga što toksično u ovom kontekstu podrazumijeva eksplicitno, fizičko ili nefizičko, nasilje, dok se hegemonističko odnosi na obrazac muškosti koji je društveno centriran i autoritaran, koji osigurava legitimitet privilegijama muškarca, a koji nije nužno nasilan ili pogrdan. Hegemonističko je najsnažnije upravo onda kad se sprovodi suptilnim kanalima, bez upotrebe sile, kroz kulturu, privatni život, običaje, igru, zabavu itd. Ovo poglavlje Vučić zaokružuje primjerom američkog filmskog glumca Justina Baldonija koji se javno suprotstavio opće usvojenom modelu muškosti i heteronormativnosti, ali i holivudskoj blokbaster produkciji (kojoj je sam pripadao) koji promoviraju poželjne i nepoželjne muškosti i ženskosti s ciljem nekritičkog, populističkog efekta. Justin Baldoni svojim angažmanom nastoji promovirati bivanje muškarcem izvan kategorija općeprihvaćene muškosti, koja je često u neskladu sa onim što određeni muškarac, kao jedinka, po prirodi, jeste.

U drugom poglavlju „Rod i nadziranje“ autor nastoji olakšati razumijevanje i približiti širem čitateljstvu ključne pojmove vezane za ovu publikaciju: spol, rod, rodno nadziranje, heteronormativnost. Smatrajući ih najzastupljenijim pojmovima feminističke teorije, autor posvećuje veliku pažnju terminima spol i rod, ukazujući na važnost njihovog različitog značenja. Naime, najprostije govoreći, spol je biološka kategorija, ono što prirodno razlikuje muškarca i ženu, dok je rod socio-kulturna kategorija, dakle, rod predstavljaju ona svojstva društva i kulture koja određuju muškost ili ženskost u određenom kontekstu. Sa spolnim identitetom se rađamo, dok rodni identitet stičemo procesom socijalizacije. Treći važan termin istaknut u ovom poglavlju jeste rodno nadziranje. Ovaj termin označava jako važan proces kontrole nad čovjekovim subjektivitetom i identitetom. Naime, rodno nadziranje jeste primjer suptilnog, uglavnom nenasilnog nametanja rodnih normi, nastojeći predstaviti rodne identitarne norme kao pripadajuće po rođenju. Četvrti važan termin koji autor izdvaja za razumijevanje koncepta toksične muškosti jeste termin heteronormativnost. On označava uvjerenje i praksu kojom se heteroseksualnost smatra suvislom, prirodnom i privilegovanom normom, pa je svaka druga seksualnost nenormalna.

Treće poglavlje „Posljedice toksične muškosti“ nosi centralno i najznačajnije mjesto ove publikacije. Ovdje se ispituju posljedice toksične muškosti, dakle, njen odraz na socijalne odnose, ali i psihološke osobine uvjetovane maskulinitetom zasnovanom na toksičnom ili hegemonijskom normativnom ponašanju. U ovom poglavlju autor prezentira znanstvena postignuća iz psihologije i sociologije koja potkrepljuju tezu da ustaljena predodžba o muškosti nije štetna samo za žene, već i za muškarce, i to ne samo za one koji se ne uklapaju u takav poredak muškosti, već i one koji su njegovi idealni predstavnici. Pozivajući se na znanstvene rezultate, autor nastoji razbiti iluziju o muškosti kao biološkoj, naturalnoj predodređenosti, te iluziju o muškosti kao zdravom i efikasnom modelu ponašanja. Istraživanja pokazuju da muškarci i dječaci mogu trpiti jako ozbiljne psihičke poteškoće jer su društveno prisiljeni živjeti modele muškosti koje njihov karakter i senzibilitet odbija. Pozivajući se na Vodič za psihološku praksu za rad s dječacima i muškarcima, autor navodi kako ne postoji samo jedna muškost. Ne postoji samo jedan pozitivan sklop svojstava koji odlikuje muškost. Prema tome, treba istaknuti da, kako navode Baucel i Zaharijević, normalno je da postoje različiti oblici nošenja sa svojom rodnom ulogom. Prema tome, potrebno je redefinirati sistem normi koji represivno, toksično i hegemonistički djeluju na čovjeka i njegovu slobodu. U ovom poglavlju autor također komunicira sa konzervativnim stavovima koji ponajviše proističu iz desničarske ideologije.

Četvrto poglavlje „Istraživanja muškosti u BiH“ predstavlja neke od najznačajnijih nalaza publikacija i istraživanja na temu maskuliniteta nastalih u Bosni i Hercegovini i na Balkanu. Pored toga, u ovom poglavlju se otvaraju neki važni problemi i pitanja koje u društvo unose dominantni oblici maskuliniteta: šta je njihova karakteristika u Bosni i Hercegovini? Kakve stavove muškarci imaju o rodnoj ravnopravnosti? Jesu li rat i nacionalističko postratno razdoblje doprinijeli konstrukciji maskuliniteta? Analizirajući pomenuta pitanja i probleme, autor zaključuje kako je bosanskohercegovačko društvo dominantno patrijarhalno, društvo koje pod uticajem različitih mitoloških koncepcija i modela striktnih rodnih odnosa normativni maskulinitet uzdiže na pijedestal vrijednosti. Autor poziva na drugačije, liberalnije i fleksibilnije razumijevanje maskuliniteta, feminiteta, rodnih odnosa i uloga, koje čovjeka ne posmatraju kroz dogmatske okove ideologizirane stvarnosti, već u humanističkom ključu višedimenzionalnog razumijevanja bića. Prema tome, autor eksplicitno i argumentirano odbacuje ideju da je muškost jedna, da postoji jedna prava i poželjna muškost, da je ona biološki uslovljena, te da je usvojena predodžba muškosti model koji garantira efikasnost i zdrav odnos prema životu. Dakle, u konačnici, muškost je socijalno, kulturno i povijesno proizveden, iskonstruisani model ponašanja koji nema suštinske veze sa prirodom i prirodnošću života i čovjeka, već sa konstelacijom odnosa i normi koji određeno društvo samo utvrđuje. I nije problematično što postoje poželjne i nepoželjne uloge, problem je u tome što se tim ulogama pridaje metafizički status izvornosti i jedine istine.

Drugi dio knjige „Dodatak“ čini intervju sa vodećeom internacionalnom teoretičarkom maskuliniteta Raewyn Connell, te intervju sa Feđom Mehmedovićem, članom ekspertne grupe za seksualno i reproduktivno zdravlje i prava Evropskog društva za kontracepcijsko i reproduktivno zdravlje. Pored ova dva intervjua, Dodatak sadrži i esej Nikole Vučića „Feminizam je i muško pitanje“ objavljen 2017. godine u zborniku „Kada se sretnu feminizam i religija“ u izdanju TPO Fondacije u Sarajevu, te recenzija dr. sc. Dženane Husremović i dr. sc. Zilke Spahić Šiljak. U intervju sa Reaewyn Connell, Vučić razgovara o maskulinitetu kao rodnoj kategoriji, dakle kao društvenom obrazcu djelovanja koje društvo vezuje za poziciju muškarca u rodnom uređenju tog društva. U intervjuu sa Feđom Mehmedovićem, Vučić razgovara o rodno transformativnom aktivizmu, ponajviše kroz Asocijaciju XY, te o prilikama i posljedicama toksične muškosti unutar bosanskohercegovačkog društva. Vlastiti esej koji autor prilaže u Dodatku, kompatibilan je sa idejama koje su iznesene kroz čitavu knjigu i predstavlja svojevrsno inicijalno istraživanje za ovu knjigu. U navedenom eseju, autor postavlja pitanje: da li je pitanje položaja žena u društvu ekskluzivno žensko pitanje? Autor u ovom eseju brani tvrdnju kako je feminizam i muško pitanje, a jedan od ključnih razloga tome jeste što nisu samo žene žrtve patrijarhata, već i muškarci. Razlog tome jeste, objašnjava autor, što strogo utvrđena tradicionalna podjela rodnih uloga ne dopušta, kako ženama, tako ni muškarcima da se izdignu iznad rodnih normativa i kulturnog i rodnog represivnog sistema. Stoga, feminizam je pokret koji prevashodno nastaje na temelju opiranja (antihumanističkim) normama, ne samo onim koje se tiču žena, već cjelokupnog društva. Teror patrijarhata provodi se prema svima, pa autor zaključuje tezu iz naslova, feminizam je i muško pitanje.

U konačnici, najvažnija razlika koju ova knjiga želi osvijestiti jeste razlika između spola (žensko, muško) i roda (ženskost, muškost). Razumijevanje distinkcije između spola i roda, otvara put ka dekonstruiranju uloga, zahtjeva, normi koje društvo i kultura postavljaju pred nas. Razumijevanje ove distinkcije omogućava i svijest o onome što jesmo po prirodnim zakonima i onome što postajemo u procesu socijalizacije, putem odgoja i obrazovanja. Kada shvatimo da su identitet i ponašanje uslovljeni ne primarno biologijom, nego društveno-povijesnim prilikama, moći ćemo redefinirati vlastite uloge, zahtjeve, očekivanja, odnose i norme. Esencijalistički, konzervativni, retrogradni, patrijarhalni način mišljenja želi poistovjetiti spol i rod. Takvim tradicionalnim ideologijama jeste cilj rodne, ali i bilo koje druge uloge, održati fiksiranim, nepromjenjivim, samorazumljivim jer se time održava privid njihovoj izvornosti, postojanosti i istinitosti. Društveno i kulturno, kako žene, tako i muškarci, tjeraju se da zadovolje zahtjeve idealne ženskosti i muškosti. Ali takvi zahtjevi ne smiju otkrivati svoju arbitrarnu, proizvoljnu prirodu i društveno-povijesnu uvjetovanost, već moraju izgledati kao datosti same po sebi, dakle univerzalne, esencijalne, samorazumljive vrijednosti, čije nepoštivanje može ugroziti cjelokupno postojanje. To su pogubni procesi naturalizacije kulturnog, uplitanja biologije u kulturu, politizacije i ideologizacije polnih razlika iz čega proističu jasno definirane uloge i modeli ponašanja, a iz toga i stereotipi, nasilje, toksičnost i hegemonija. Upravo Vučić, ovom knjigom, dekonstruirajući naraciju o muškosti, podriva poredak neupitnih, dogmatskih vrijednosti, nastojeći sagledati šta nas je dovelo do toga da neke vrijednosti smatramo apsolutnim i univerzalnim, a druge pak relativnim, parcijalnim, pa čak i bezvrijednim.

Nikola Vučić je prije svega aktivista, angažirani borac za ljudska prava, marginaliziranih i obespravljenih skupina. Svoj aktivistički, intelektualni i istraživački angažman je najprije usmjerio ka feminističkim pitanjima pozicije žena, ali, na osnovu ove knjige vidljivo, i muškaraca u patrijarhalnom, muškocentričnom društvu. I kako sam ističe, feministička borba nije samo borba za prava žena, već borba protiv ugnjetavanja i dehumanizacije općenito, a upravo ova knjiga jeste projekat borbe protiv toksičnih vrijednosti patrijarhata utjelovljenih u konceptu muškosti.


Ahmed Isanović, Prometej.ba