Položaj Srba i Ostalih u Hercegovačko-neretvanskom kantonu
Piše: Vedran Kordić U Mostaru je prije rata živjelo 23.846 (18,83%) Srba, a danas samo 5.000 (3%). U Gradskom vijeću Mostara Srbi imaju pet vijećnika, od kojih su četvorica iz bošnjačkih i hrvatskih nacionalnih stranaka – SDA i HDZ-a, dok je u gradskoj administraciji od 600 radnih mjesta posao našlo dvadesetak građana srpske nacionalnosti.
Srbi u Mostaru smatraju kako je Ashdownov statut nanio štetu Srbima, jer je njihovo političko predstavljanje sveo na svega pet od 35 vijećnika u Gradskom vijeću. Oni se bore za ponovno uvođenje i dorađivanje Koschnickovog statuta, koji je najbolje odražavao predratni odnos broja Bošnjaka, Hrvata i Srba u tom gradu. Prema ovom statutu u Gradskom vijeću od 48 vijećnika, 16 je Hrvata, 16 Bošnjaka, 11 Srba i 5 iz reda ostalih.
Srbi također podržavaju uređenje grada kao distrikt, te traže da se obavezno ugrade kvote zaposlenja za Srbe prema popisu iz 1991. godine, kao i revizija privatizacije kojom je bošnjačkim i srpskim radnicima onemogućeno učestvovanje u privatizaciji. Pozivaju se na odluku Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda. Prema toj odluci Ustavnog suda, u javnoj upravi bi se trebalo zapošljavati po popisu stanovništva iz 1991. godine. U obrazovnim institucijama (neke koje nose imena srpskih pisaca ) nema niti jedan direktor srpske nacionalnosti.
Saborna crkva u Mostaru nekada. Srušena je 1992. i u fazi je ponovne izgradnje.
S druge strane, mnogi tvrde da je položaj Srba u Mostaru zapravo prava slika položaja sva tri naroda u cijeloj BiH, u zavisnosti od toga u kojem dijelu zemlje žive. Posebnu prepreku još uvijek predstavlja neusklađenost Ustava FBiH, Ustava RS-a i Ustava BiH u vezi s konstitutivnosti tri naroda i ostalih koji žive na teritoriji cijele BiH. Danas su Bošnjaci i Hrvati nacionalne manjine u RS-u, a Srbi u FBiH. U BiH su svi narodi nacionalne manjine, samo na različitim nivoima i u različitim dijelovima.
Srbi u Mostaru su podijeljeni na dvije struje. Jedna struja koja je za vrijeme rata ostala u Mostaru, te druga, koja se okuplja oko vladike Grigorija, koji su orijentirani prema RS-u.
Zahumska Eparhija u Hercegovini je biskupija Srpske pravoslavne crkve. Ona je privremeno bila premještena u samostan Tvrdoš kod Trebinja, no vladika Grigorije je nedavno vratio vodstvo Eparhije u Mostar. Zbog nedostatka srpskog stanovništva, oni nemaju veliki utjecaj u Hercegovini. Politika Pravoslavne Crkve je politika suradnje s Islamskom i Rimokatoličkom zajednicom. Predstavnici Pravoslavne Crkve redovito prisustvuju svim svečanostima drugih dviju zajednica i pokušavaju njegovati dobre odnose. To se radi kako bi se olakšao povratak Srba na području Mostara. Europska unija i druge međunarodne organizacije uvelike potpomažu obnove pravoslavnih manastira na području Mostara. Glavna pravoslavna crkva u Mostaru “Saborna Crkva” trenutno se obnavlja, kao i ona u Blagaju (predgrađe Mostara). Međunarodna zajednica financira rekonstrukciju te potiče povratak Srba.
Obnovljeni manastir u Žitomislićima. Uništen je za vrijeme Drugoga svjetskoga rata, kad su ubijeni njegovi monasi, a zatim je opet 1992. do temelja uništen dinamitom.
Crkva u Žitomisliću je jedna od većih crkava na području Mostara koja je nedavno obnovljena. Zajednica je vrlo mala, tako da ne drže redovite liturgije, a Crkva se uglavnom koristi u turističke svrhe. Zanimljivo je da su relikvije svetaca (mošti) unutar žitomislićke Crkve ostaci ljudi poginulih u prošlom ratu u Žitomisliću a koji su nedavno proglašeni svecima.
U Mostaru postoji mala Židovska zajednica. Sinagoga je još nedovršena i to je često problem za zajednicu. Predsjednica Židovske zajednice je vrlo prisutna u medijima, trenutna predsjednica je Erna Cipra. Ona je uključena u međureligijski i međuetnički dijalog, projekte suradnje, izgradnje mira, itd.
Romi su također uvelike prisutni u Mostaru, ali nisu zastupljeni na političkoj sceni. Nisu prisutni u medijima niti se bore za svoja prava. Za Rome je veći problem zbrinjavanje, pravljenje kuća, sklanjanje s ulice, te obrazovanje.
Ostali su u Mostaru zasigurno ugroženija skupina nego Srbi. Statut Mostara je napravljen tako da se u Gradsko vijeće izabere samo jedan predstavnik Ostalih. U prošlom sastavu Gradskog vijeća to mjesto je pripalo pripadniku Židovske zajednice. S obzirom da je prije rata u Mostaru bilo oko 3% stanovnika koji su spadali u skupinu Ostalih i još 13% posto koji su se izjašnjavali kao Jugoslaveni, današnji Statut tjera ljude da (ako je to moguće) izaberu neku od predominantnih nacionalnosti u Mostaru. To je krajnje nedemokratski i mora se promijeniti.
| Tekst je objavljen u publikaciji „(Ne) budi ovca: o etničkoj diskriminaciji“
u izdanju Sarajevskog otvorenog centra.
www.prometej.ba/www.jednakost.ba |