Zvjezdana evolucija, treći dio: Naše Sunce
Suvremeni fizičar Göran Scharmer izrekao je rečenicu: „Sunce je za astrofiziku kamen iz Rosette, ali njegov zapis još nismo sasvim odgonetnuli“. Dakle, istraživanja Sunca temelj su svim astrofizičkim istraživanjima pomoću kojih prodiremo u temelje principa življenja svih zvijezda i svemira u cjelini, pa ću ovdje ukratko spomenuti najvažnija svojstva Sunca. Tako ćemo naravno moći bolje predočiti karakteristike zvijezda sličnih Suncu i onih koje su mnogo veće od njega.
Efektivna temperatura na površini Sunca je 5770 K a snaga zračenja 3.83∙1026 W, ali tu postoje tamna područja, tzv. Sunčeve pjege, gdje je temperatura i do 1500 K manja. Te pjege veličine su 300 km do preko 100 000 km, a posjeduju snažno magnetsko polje, do 0.4 T. Što se više udaljavamo od površine Sunca, temperatura se sve više penje, pa tako u koroni, vanjskoj atmosferi Sunca (gdje je broj atoma manji od 1015/m3) dostiže preko milijun kelvina. Izvor energije jest ciklus proton – proton u središtu, gdje je temperatura 15∙106 K, a zbog silne vreline tu se plinovi nalaze u ioniziranom stanju tvari zvanom plazma, a čija je ukupna masa 1.9891∙1030 kg (oko 70% vodik, 28% helij, 2% težih elemenata). Promjer Sunca je 1 392 000 km. Energija koja nastaje u unutrašnjosti treba stotinu tisuća godina da prijeđe iz guste unutrašnjosti do zone konvekcije, miješanja, pri čemu, oslabljena, izlazi na površinu u obliku svjetlosti i nama dolazi za 8.3 minuta.
Ključ djelovanja Sunca jest magnetizam. Električki nabijene čestice u njegovoj plazmi uzrok su stvaranja magnetskog polja: kao i svaki drugi električki nabijen objekt, plazma u gibanju proizvodi magnetska polja. »Ta smjesa plazme i magnetskih i električkih učinaka određuje oblik skoro svega u Suncu i iznad njega, kao što su sjajne koronalne petlje (probijanje magnetskih silnica kroz površinu, koji dosegnu visinu i do 10 puta veću od Zemlje, a energija nastala djelovanjem manjih petlji vjerojatno je izvor vreline korone, m.op.) i tamna područja koja nazivamo Sunčevim pjegama.« (C. Suplee)
Nakon stoljeća promatranja Sunca, možemo reći da tek u 21. stoljeću uistinu počinjemo razumijevati ovaj termonuklearni reaktor. A time i astrofiziku.
Nastavak u ponedjeljak 27.02.2012.
Prethodno: Zvjezdana evolucija, drugi dio: Formiranje galaktika i zvijezda