Prometej.ba: Gospodine Nikšiću, postavit ćemo Vam pitanje koje zaslužuje duži odgovor. Naime, već u startu Vi ispunjavate neke uslove koje mnogi građani zahtijevaju. Niste kandidat partije, natječete se transparentno i od svojih novaca. Vaša kampanja uključuje svakodnevno javljanje građanima, krećete se gradom i ne stvarate velike neprijatelje. Kako je nezavisnim kandidatima? Da li je vaš način oglašavanja drugačiji od drugih i šta mislite o medijskom tretmanu?

Damir Nikšić: Iznenadio sam se kada sam saznao koji se novac zarađuje za vrijeme predizbornih kampanja, i koliko novca se troši. Po zakonu, kako su mi rekli u CIK-u, mi kandidati možemo potrošiti, barem u opštini Centar, do 17.000 KM na kampanju. Cifra je oko tri pfeninga po biraču ili tako nešto, ali vidim da se troše stotine hiljada. Sve ono što je posve normalno u ostalom periodu, sada se odjednom naplaćuje. Trominutno obraćanje koje nam javni emiteri duguju je veoma malo i emisije su u lošim terminima. Kao da mediji pokazuju svoj prezir prema političarima i političkim kandidatima, što razumijem. Nastoje da im dobro naplate, njima i partijama, ali partije to naplaćuju sve privatnicima ili javnim preduzećima čije kase i kese posjećuju, tako da ne pomažu neku pravdu ti mediji. Štaviše - proizvode veću nepravdu. Ali eto, "bitno je da se lova vrti", valjda. Mislim da mediji ne bi trebali tretirati sve kandidate isto, pogotovo ne nezavisne, građanske kandidate. Trebali bi ih tretirati drugačije, onako kako nas tretira i izborni zakon. Mi, naime, ne možemo po zakonu ulaziti u koalicije sa partijama, jer smo nezavisni kandidati, ali vidim da se i to krši na terenu i u praksi. No dobro. Završiće se i ovo. Građanstvo će pokazati svoju volju. Nakon izbora znaće da nisam sam u ovome. Ako sam avanturista, biće barem par hiljada avanturista iza mene pa ćemo drugačije razgovarati, vjerujem.


Bitna tema koja ovih dana zauzima dobar dio javnog prostora jeste tema „Građansko Sarajevo“, odnosno, Općina Centar kao simbol te ideje. Vi nudite zanimljiv prijedlog, lokalna samouprava koja će omogućiti izvedbu i realizaciju liberalnog, građanskog Centra. Također, šta podrazumijevate pod kosmopolitskom Komunom? Koliko su izvodljivi ti planovi?

Ja sam to iznio na sastanku sa ostalim predstavnicima i načelnicima tzv. "građanskog bloka". Insistirao sam upravo na tome da se radi o simbolu građanske BiH i da se trebamo fokusirati na to. Ja sam o tome objavljivao kolumne i prije kampanje. Oni su to sve i sami znali, ali nisu artikulisali niti stavljali u prvi plan. Stavljali su sebe i partije, a ne Centar. Prosijavalo je to u njihovim riječima, ali onda je došlo do raznih distrakcija. Počeli su igrati kako bubanj referenduma u RS udara. Zaboravili su bitku za Centar kao odlučnu i kritičnu za poruku Centra ostatku BiH. Centar mora slati svoju poruku, imati svoju inicijativu, a ne reagovati na nečije inicijative. Ja pokušavam stvoriti tu inicijativu - da pokažemo da smo kosmopolite, internacionalisti, da smo neutralni, depolitizirani, decentralizirani, da smo politički nezavisni od partija - dakle pravi centar BiH, sjedište državnih institucija, glavni grad. U suprotnom smo samo glavni grad i centar, tj. sjedište najvećih bošnjačkih partija.


Ukoliko pobijedite, Vaše ideje se neće svidjeti lokalnim moćnicima. Možete li se suprostaviti kriminalu na lokalnoj razini?

Ne mogu sam. Građani moraju biti uz mene. Svakim danom. Sedmicu za sedmicom, mjesec za mjesecom. Moraju znati šta se dešava, šta se meni dešava, šta se radi. Moraćemo napraviti svoj medij. Online. Ili neke novine, da se ljudi informišu dokle smo došli i koje su prepreke. To će morati biti jedna zajednička akcija mjesnih zajednica i opštine, svih građana koji žele depolitiziranje javnih institucija i preduzeća, koji žele da rade, da se zaposle, a da ne moraju biti članovi neke partije. Onih koji žele da imaju svoje privatne firme, radnje, trgovine, a da ne plaćaju reket partijama i kriminalcima. To ne smije biti kilava akcija, jer ćemo, ako omane, pasti još dublje u ropstvo i strah. To mora biti nalik na jednu političku građansku revoluciju - punog zamaha i participacije svih građana, koordinirana od strane načelnika opštine i svih ljudi, vijećnika koji su kao pojedinci, a ne kao partijski članovi - za to.


Na čemu će gospodin Nikšić graditi svoju ekonomsku politiku? Koji su planovi i ciljevi?

Osloboditi privatne građane i privatno poduzetništvo političkih jarmova političkih partija, njihovog ili bilo čijeg reketa. Osigurati uslove za život, rad, istraživanje, studiranje i proizvodnju, prije svega intelektualnu, jer radi se o jednom urbanom centru, univerzitetskom, zdravstvenom. Sve to zahtijeva sigurnost i uslove. Ostalo će građani sami "pozlatiti". Ekonomija cvate tamo gdje postoje uslovi i volja za radom. A volja za radom najbrže nestaje onda kada ne vidimo plodove, rezultate svoga rada, truda, ili svoga građanskog angažmana za svoju zajednicu kada se radi o onima koji se bave društveno korisnim radom. Ja ću pokušati to promijeniti tako što ću poprilično obeshrabriti i marginalizirati beskorisne ljude i demagoge koji su predugo na državnoj sisi. Pretvorili su se u neradnike, alkoholičare, ovisnike o državnoj pažnji. Ja taj socijalizam ne volim. Ja sam za komunalizam u kojem svako, ako ne doprinosi zajednici, a ono barem doprinosi samom sebi pa samim tim nije na teretu zajednice. To moramo naučiti cijeniti, a ne kažnjavati i proganjati kao da se radi o nekakvim kriminalcima koji bi "da rade šta hoće". Naravno da slobodni građani u životu treba da rade ono što hoće, što žele, što znaju. Neće im valjda vlast ili partija govoriti šta da rade? Ta vremena su prošla. Moramo naučiti cijeniti, a ne prezirati i s visoka gledati na samozaposlenost. Moramo naučiti cijeniti i pomagati samozaposlene u našoj komuni, dati im olakšice, pomagati startup-e, da se razvijaju, da rastu, da kasnije uposle i druge. A ne stvarati ovisnike o socijalnoj pomoći i zapošljavati rodbinu u javnim institucijama i preduzećima putem partijskih veza i linija. To je sramotno, a nije sramotno baviti se svojom profesijom, zanatom, svojim poslom kao samouposleni građanin.


Primijetili ste neslaganja rezultata popisa i spiskova CIK-a. Ta neslaganja, po vašem računu, iznose oko 15 000 ljudi za općinu Centar. Imate li možda neku poruku za onostrano glasačko tijelo? Šta učiniti?

To je sve otprilike. Može biti manje, a može biti i više. Otkud znamo? Čudno je to sve i svim partijama to ide u prilog. Tj. onim partijama čiji će članovi biračkih odbora varati i lažirati rezultate. To je strašno. To je javna tajna. O tome se priča, ali ništa se po tom pitanju ne radi. Nema razloga očekivati da će partije na vlasti to riješiti. Zašto bi? Mi građani to moramo riješiti. Mi "gubitnici". To je naša zadaća, za buduće generacije, jer inače se zaista pretvaramo u zemlju trećeg svijeta, jednu od onih "sa dna kace" u demokratskom, slobodarskom i intelektualnom smislu. Potrebno je masovno izaći na izbore, ostvariti veliku izlaznost i glasati za MENE - da tako kažem, tuspasiti se. Onda se računica neće slagati - prekipiće višak glasova pa ćemo znati da se vara. Drugo, ako čitav dan budu mladi dolazili da glasaju, ovi neće imati vremena u pauzi da popunjavaju listiće mrtvih i onih koji su u odsustvu. Konačno će živi i progresivni postati većina, a mrtvi i konzervativni - manjina. Jer to i jeste istinska slika, samo što na izborima izgleda da je njih više, radi toga što oni izađu i glasaju, bave se tim marifetlucima, a mi nemamo živaca za to, ni vremena. E sada moramo u sebi pronaći neki nerv, inat, i otići i tuspasiti se. Poplaviti biračka mjesta svojim glasovima, da se prepadnu.


Da li Vam ranija popularnost istovremeno i odmaže u smislu da Vas dio javnog mijenja posmatra kao „hit“ a Vaše političke ideje i stavove stavlja u drugi plan?

Kod onih koji ne prate moj rad, koji ga poznaju površno to je tako. Nisu stigli da se upoznaju sa drugim dimenzijama mog djelovanja, već samo sa onim zabavnim, da se tako izrazim. Ali oni koji poznaju moj rad - znaju da to ne ide jedno bez drugog, da moja satira nije 'nako - i bez osnova. Sve je to veoma potkovano određenim idejama, filozofijom, uvjerenjima bez kojih to sve ne bi bilo konzistentno niti upečatljivo. Ovoga puta iznosim tu stranu - te temelje, temeljna uvjerenja na kojima počiva moja kritika društva i vlasti. Nekome se, vjerovatno, u tom čistom obliku neće previše svidjeti, ali bitno ih je artikulisati, jer vidim da to ljudi ovdje malo rade. Vjeruju da je to "šupljiranje", da od te priče nema ništa, ali zapravo sve dok ne raščiste načisto, dok ne definišu i artikulišu svoja uvjerenja u institucijama koje za to služe - političkim i obrazovnim - dok budu bježali od njih, od sebe - šupljiraće po kafanama i na radnim mjestima o glupostima, utakmicama, kladionicama i svim ostalim stvarima koje nam služe da nam prođe dan i život.


Uvriježeno je mišljenje da desnica brzo mobilizira snage dok ljevica glasa iz inata ili ne glasa uopšte. Primijetili ste da dio glasačkog tijela više voli sarkazam nego izaći na izbore. Kako animirati glasače da „tuspase“ Vas na izbornom listiću?

Desnica ima novac i poziciju i privlači ljude zbog te moći. Tu je ideologija potpuno arbitrarna. Posuđena je iz drugih stvari, iz religije na primjer, ili se formira sticajem okolnosti, kao reakcija. Oni i jesu reakcionari zapravo u odnosu na revolucionare od samog početka. Nema tu ničega progresivnog. Nikakve ideje koja vuče naprijed. Radi se samo o poziciji i statusu, kao i konzerviranju, utvrđivanju i betoniranju te pozicije i tog statusa. Njihov je interes stagnacija, status quo, po svaku cijenu. Takav sistem se sam urušava jer ne vodi nikuda, osim što dovodi do psihoze i ludila, do paranoje da će "nam" neko nešto uzeti, da će "nam" oteti. Za to vrijeme oni i uzimaju i otimaju, ali običnim građanima. Tako je bilo i u prošlom sistemu i on se urušio. Kada je revolucija prestala, kada je ideja nestala, ostalo je samo osigurati pozicije i mnogi su se priključili partiji zbog toga, zbog funkcija i pozicija. Desnica je danas u toj fazi. Svi koji joj prilaze imaju neku ideološku priču, razbacuju se teškim riječima, govorom mržnje, ali je to zapravo bacanje prašine u oči jer su tu samo i jedino zbog pozicija i materijalnog interesa. Međutim, znamo kako se to sve završi: nesta para - nesta i drugara. Ljevica trenutno ne postoji jer nije progresivna i revolucionarna. Ljevica koja nije progresivna i revolucionarna nema druge nego da stagnira, da se ukiseli, da postane sarkastična, da "otmjeno propada" i da se ponaša konzervativnije od konzervativaca pozivajući se na "status quo ante", dakle na prethodni režim, prizivajući njegov povratak. To nije ljevica. To je nekadašnja srednja klasa koja žali za prošlim vremenima i standardom koji je imala. Ljevica mora djelovati u svom vremenu i biti progresivna, revolucionarna. Ne treba biti previše revolucionaran. Dovoljno je biti normalan jer ono što je drugdje posve normalno, kod nas je revolucionarno, stoga ako si iole normalna osoba, ti si zapravo u ovim uslovima revolucionar. Na kraju krajeva, revolucionari nikada nisu ni zahtijevali nešto previše revolucionarno, nego uvijek i samo - nešto što je posve normalno i zdravorazumno, ali su sistem koji je to zabranjivao, okolnosti i vremena u kojima se to dešavalo bili toliko nenormalni i ekstremno loši da se normalizacija činila revolucionarnom. Tako je sada i kod nas i ja na taj način animiram građane da glasaju - da budu normalni, a samim time i revolucionarni, da pokrenu "pismenu revoluciju" i glasaju. Naravno, ja pozivam da glasaju za MENE. Pozvao bih ih da glasaju za nekog drugog da sam čuo od njega da govori ovo što ja govorim, ali niko to ne govori, pa moram ja.


Partije vole neprijatelje i stvaranje straha. Očekivati je tik pred izbore i još opasniju retoriku, eventualnu diverziju da proizvede strah kod glasača. Vi ne gradite kampanju stvarajući neprijatelje. Hoće li glasači to prepoznati? Također, ne dijelite paketiće niti prijetite ratom. Ipak, referendum ćete raspisati. Koje je Vaše referendumsko pitanje?

Moje referendumsko pitanje građanima Centra (pošto bi referendum bio opštinski - statut opštine to dozvoljava) bilo bi ovo: “Da li ste za proglašenje Opštine Centar politički neutralnim distriktom građanske samouprave i direktne, nepartijske demokratije?" To znači da bi depolitizirali opštinska javna preduzeća i ustanove - dakle ne bi imali partijske članove u upravnim odborima, to znači da partije ne bi imale vijećnike već bi vijećnike u opštinskom vijeću direktno birali i slali u opštinu zborovi građana u mjesnim zajednicama. To bi bila decentralizacija Centra. Odluke bi se donosile "dole", a izvršavale na višim nivoima, dakle obrnuto od ovoga sada jer sada je opština centralizovana. Odluke se donose u partijskim centralama, a sprovode ih njihovi vijećnici i načelnici i dalje uposleni partijski ljudi u opštinskim institucijama. Ja sam partijski najveći neprijatelj, ali me se očito ne boje, ili im ne predstavljam dovoljnu opasnost. Sve je do građana sada. Ja prijetim političkom revolucijom, a to je razvlašćivanje partija u lokalnoj zajednici i predavanje vlasti građanima na samoupravu.


Neki kandidati iz stranaka su Vas ipak spominjali. Da li to znači da smatraju da vi možete pomrsiti njihove račune i indirektno poručuju da Vaše ideje imaju plodno tlo u Centru?

Razni kandidati su ušli u ovo iz raznih priča i razloga. Puno njih priča onu neoliberalnu priču o boljitku i radnim mjestima. Ta priča je gotova. Nije ispunila očekivanja ni obećanja. Raja hoće ne samo da ima udio u vlasti nad samim sobom, već hoće da ima svu vlast nad samim sobom, da odlučuje sama za sebe i o sebi. Da nije patronizirana od polupismenih lidera. Barem u Centru je to jasno izraženo. Ja sam proveo puno vremena na ulici u priči s ljudima. Mnogi od njih to tek sada rade, pred izbore. Ovdje nije u krizi Bosna, niti država, niti ekonomija. U krizi je demokratija, svugdje. I ne trebamo to stalno prevoditi kao svoju krizu. Svjetska je kriza demokratije. Rješavanje naše lokalne krize ne može biti odvojeno od rješavanja globalne krize demokratije u slobodnom i demokratskom svijetu. Kada se ta kriza riješi - sve je onda lakše, sve ima smisla. Nije posao rješenje, rješenje je sloboda, jer i rob ima posla preko glave, ali nema slobodu da odlučuje i upravlja svojom zajednicom. Zato ja insistiram na internacionalizmu i progresivizmu u Centru. U začetku jednog šireg pokreta na našim prostorima koji će se priključiti pokretima širom Evrope i svijeta, a evo, pokušavam da ga začnem u Centru, na terenu, u praksi. Mislim da je to pravo mjesto. Simbolično mjesto.


Ukoliko Damir Nikšić pobijedi, koji će biti prvi potez sa načelničke pozicije?

Raspisivanje referenduma i depolitizacija opštinskih i javnih ustanova i preduzeća, a to je drugim riječima: protjerivanje političkih organizacija/partija/stranaka i stranačkih interesa i politike iz lokalne građanske samouprave. To je moja zadaća i po statutu opštine Centar, a naročito kao nezavisnog, nepartijskog tj. građanskog kandidata.

Razgovarao: Suad Beganović