Intervju s dr. Nasihom Pozder: Urbanizam u službi populizma
Sa dr. Pozder razgovaramo sa željom da rasvijetlimo tehnički aspekt aktuelnih investiranja stranaca u BiH, a koja su pokrenula lavinu komentara baziranih pro ili contra ideologije koju doseljenici/investitori predstavljaju, bez stvarnog interesa za ono što je omogućilo ovakav slijed događaja. Osvrnut ćemo se i na gorući problem redukcija vode u Sarajevu – uzrok i posljedice, i primijetiti da su svi problemi neraskidivo međusobno povezani politikom i inertnošću građana
Nasiha Pozder je bosanskohercegovačka arhitektica i urbanistica akademskog zvanja doktorice tehničkih nauka iz oblasti arhitekture i urbanizma, angažirana kao viša asistentica na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu. Također je i članica Odbora za urbanizam Grada Sarajeva i Komisije za prostorno uređenje, stambeno-komunalnu politiku, infrastrukturu i zaštitu okoliša Kantona Sarajevo, te se aktivno bavi promicanjem i unapređivanjem urbanističke kulture građana naše zemlje.
Prometej: Zakon o prostornom uređenju Kantona Sarajevo, odnosno član 46., omogućuje „ispravke“ planske dokumentacije od strane načelnika općine, pri čemu je moguće potpuno zaobići vijećnike gradskog i općinskih vijeća i javnost. Možete li nam objasniti kako u tom slučaju teče proces dobivanja saglasnosti za gradnju? Kakva je uloga općinske Službe za urbanizam u tome? Koliko često načelnici koriste privilegiju člana 46.?
NP: Pretpostavit ću da je Član 46. uveden sa dobrom namjerom. Naime, u nemogućnosti brze promjene kompletnog Zakona, koji je u ovom momentu konačno došao u tu fazu (trenutno se radi na Prednacrtu novog Zakona), u Zakon o prostornom uređenju KS dodat je Član 46. koji omogućava da se kroz kraći vremenski period i kako ste i sami rekli - bez učešća javnosti ili informisanja vijećnika općinskih i gradskog vijeća - vrše manje korekcije, koje ne mogu uticati na osnovni Koncept plana. Nažalost, ovaj Član je doživio veliku popularnost među investitorima, te ga se vrlo često koristilo uz pogrešno interpretiranje upravo za promjene Koncepta, odnosno za povećanje spratnosti i dimenzija objekata, pa i same namjene. Na njegovu popularnost je uticala činjenica da je za korekcije potrebno pribaviti potpise ministara nadležnih ministarstava (saobraćaja i prostornog uređenja), gradonačelnika (ako se radi o gradskoj općini), načelnika općine i direktora Zavoda za planiranje i razvoj KS. Dakle, uticaj općinskih službi ovdje, baš kao i izabranih vijećnika i vijećnica je minoran, tačnije ne postoji. Pet potpisa naspram tridesetak vijećničkih glasova i primjedbi građana...matematika je jasna. Općinske službe se tek nakon izvršene korekcije (koju radi Zavod kao ovlaštena institiucija za izradu prostorno-planske dokumentacije KS) uključuju u postupak izdavanja urbanističke saglasnosti i građevinske dozvole...tada je već sve „po zakonu“. Mi smo na Gradskom vijeću više puta tražili informaciju o broju urađenih i potpisanih korekcija, međutim, odgovor je izostao. Danas, nakon velikog pritiska kojeg smo uspjeli stvoriti u javnosti kada su u pitanju abnormalnosti primjene ovog člana, imamo novu pošast na sceni. To su Izmjene i dopune planske dokumentacije po skraćenom postupku, a koje su sve češće na dnevnom redu sjednica općinskih i gradskog vijeća. Lako ćete pogoditi da se najčešće izmjene odnose na povećanje spratnosti i gabarita objekta i da su sve argumentovane zahtjevima investitora i vrlo često nepokrivene adekvatnom argumentacijom. Rezultat i jednog i drugog procesa je isti i za struku i građane poražavajući.
Prometej: Načelnici za ovakve investicije dobivaju tzv. političke poene. U općinu se investira, to je privlačno biračima, te takvi načelnici i njihove političke opcije često dobiju i drugu priliku za sličan urbicid. Na koje sve načine ovakvo „dijeljenje“ zemljišta predstavlja problem građanima jedne općine?
NP: „Dijeljenje zemljišta“, kako ga nazivate, nije nužno povezano sa ranije definisanim problemom. Načelnici će uvijek govoriti o renti koja se „ubire“ prilikom nove gradnje, ali ono što propuštaju reći je da taj novac najčešće koriste, kao sada, u predizborne kampanje, kada se asfaltiraju saobraćajnice u MZ gdje imaju sigurne glasove, kada se grade dječija igrališta najčešće uz najfrekventinije saobraćajnice kako biste ih što lakše vidjeli, iako biste kao studenti na katedri na kojoj godinama radim takvu grešku „platili“ barem peticom i ponavljanjem projekta.
Dakle, šta se dešava kada poput ne tako davno izgrađene Tibre (a sada naselja poput Nove Otoke, Miljacke itd.) za kratkotrajni profit promijenite plansku dokumentaciju, uvedete stanovanje tamo gdje nije planirano, a ne pripremite društvenu i komunalnu infrastrukturu? Dobijete naselja bez zelenila, bez pogleda, bez dovoljnog broja parking mjesta, škola, vrtića... Napomenut ću da je po standardu na svakih 5000 stanovnika nužno graditi novu školu. Koliko smo novih stanovnika naselili u Tibru, na Šip, na prostor Otoke? Koliko smo škola izgradili? Mislim da je slika više nego lako zamisliva i nimalo lijepa. Dovoljno je otići do Stupa i vidjeti koje probleme građani i građanke žive.
Prometej: Možete li prokomentirati ili navesti neki određen primjer (ili više njih) ovakvog postupanja sa zemljištem ?
NP: Volim govoriti o primjerima na koje sam reagovala, a za one druge, za one koje sam propustila ili zakasnila sa reakcijom, osjećam sram pa ih prešućujem. Dakle, jedan koji nam je svima frišak u sjećanju je primjer Buroj Ozone projekta gdje se mešetari zemljištem koje formalno pravno možda nije sporno, ali je sporna njegova namjena i značaj. Radi se o zemljištu na planini, u prostoru koji ima kulturno, prirodno i historijsko značenje. Na Regulacioni plan, koji nosi naziv „Sportsko-rekreacioni centar Bjelašnica-Donja Grkarica-Prečko Polje-Kolijevka''- I faza - Prečko polje izradili smo i zvanično uputili listu primjedbi, a kolege i kolegice koje su uzele učešće u javnoj raspravi koja je zakazana i održana u pokušaju, blago rečeno, tajnosti, su osjetile gorak ukus nipodaštavanja javnog i stručnog diskursa. Reći ću da je samo jedan zastupnik Skupštine Kantona Sarajevo bio prisutan na javnoj raspravi, govorio o onome na što smo u primjedbama skrenuli pažnju. Dovoljno je da vam navedem jednu od upućenih primjedbi pa da shvatite o kojim će problemima građani i građanke ovog kantona uskoro morati da razmišljaju, a koja se odnosi na vodosnabdijevanje ovog kompleksa, gdje još uvijek očekujemo odgovor da li će se voda crpiti iz kapaciteta Bijele, sa jedinog preostalog rezervata za KS. Sjetite se i naziva Regulacionog plana kojim se obrađuje područje Buroj Ozonea. Zašto je to bitno? Zato što unutar "sportsko-rekreacionog centra" Nosilac izrade Plana interpretacijom da je „zona sporta i rekreacije“, zapravo, građevinsko zemljište planira 525 798 m² bruto građevinske površine objekata, pri čemu je samo, podcrtavam samo 1,4% navedene površine namjenjeno sportu i rekreaciji, ostatak je pogađate, u najvećem procentu stanovanje, moderno nazvano rezidencijalnim.
Drugi primjer je Kongresni centar u općini Novi Grad. U Urbanističkom planu Sarajeva, te Regulacionom (detaljnom) planu RTV, lokacija za izgradnju ovog kompleksa (iza RTV doma) je označena kao Društvena infrastruktura. U ovu kategoriju ubrajamo objekte kulture, zdravstva, obrazovanja... Dakle, i kongresne centre. Općina je raspisala konkurs, postavila uslove konkursa, odabrala žiri i provela proceduru odabravši za pobjednički rad onaj koji je izignorisao jedan od naglašenih uslova iz raspisa konkursa, a koji se odnosio na pješačko-biciklističku pasarelu koja bi prešla iznad Bulevara Meše Selimovića, i umjesto tražene pasarele projektom ponudio spuštanje Bulevara na kotu ispod kote terena te podzemni kružni tok. Takvo saobraćajno rješenje, koje ću prepustiti stručnijima od mene da komentarišu, općina je ocijenila skupim pa je skrivši se iza tog argumenta tražila izmjene planske dokumentacije i uvođenje stanovanja kao nove funkcije, koja se nikako ne ubraja u ranije pomenutu društvenu infrastrukturu! Odjednom, Kongresni centar postaje Stambeni centar sa odnosom površina koje su više od 75% u korist stanovanja, sa tri visoke stambene kule i malenim, stidljivim objektom Kongresnog centra.
Primjera o kojima mogu govoriti je još jako puno, ali mislim da su ova dva dovoljno približila vašim čitateljkama i čitateljima prostornu problematiku.
Prometej: BiH je mnogim strancima privlačna zbog niskih cijena u odnosu na standard u njihovim zemljama. Da li strani državljani mogu kupiti građevinsko zemljište stambene namjene ili konkretnije - stan u BiH kao fizička lica, ili je to moguće samo u slučaju da ga kupuju preko svoje firme?
NP: Nisam ekspertica za pitanja ove prirode, pa ne mogu dati adekvatan odgovor, ali ono što znam je da smo prije par dana svjedočili prodaji zemljišta unutar KO Vrelo Bosne za cijenu koja je više nego neprihvatljiva. Da objasnim, ne radi se o zemljištu koje je na onome što poznajemo kao Vrelo Bosne, ali je i dalje unutar te katastarske općine i dovoljno je sramno da se od općinskih vijećnika traži da glasaju za prodaju zemljišta po cijeni od 75KM/m2 što je daleko ispod tržišne cijene. Sličnih primjera smo imali i na puno „gradskijoj“ lokaciji, na Marijin Dvoru, gdje se za interes privatnog, stranog investitora, i gradnju privatne stambeno-poslovne zgrade za istog investitora traže glasovi općinskog vijeća, proglašavajući projekat zgrade kapitalnim projektom od značaja za Kanton Sarajevo.
Prometej: Kada govorimo o društvenom aspektu urbanizma, možemo primijetiti nagli priliv stranaca, konkretno Arapa, direktno uslovljen gore pomenutim investicijama. Ta migracija je donijela i postepeno prilagođavanje postojećeg stanovništva novome, primjerice, na području Ilidže dogodilo se postavljanje dvojezičnih natpisa (bosanski + arapski jezik) na mnogim objektima uslužnih djelatnosti. To je uzrokovalo i sve češće ispoljavanje netrpeljivosti prema novim građanima, s posebnim akcentom na način života koji oni prakticiraju u svojim državama. Ako je određena šteta s prodajom zemljišta već izvršena, a posljedica je mijenjanje strukture stanovništva u nekim općinama, trebamo li govoriti o integraciji? Kolika je tu uloga pravilnog urbanog planiranja?
NP: Sada već ulazimo u sferu urbosociologije i urboantropologije, ali ste potpuno upravu kada spominjete integraciju. Naime, po meni je najmanje bitno odakle investicije dolaze. Da budem potpuno jasna, ja sam vrlo pozitivno raspoložena prema investicijama, međutim način na koji ih mi kanališemo i usmjeravamo je sporan. Bilo koji strani investitor će se prilagoditi vašem političkom, zakonskom, planerskom i administrativnom sistemu, jer želi da izvuče maksimalno za ono što ulaže. I to je potpuno legitimno. Međutim, koliko dobro, koliko odgovorno i koliko profesionalno mi pristupamo planiranju i pripremanju lokacija i njihovih uslova za investitore je zapravo ključno. U osnovi zdravog urbanog planiranja jeste integracija svih aspekata, od prirodnih do društvenih, a socijalna inkluzija je obavezan element. Onda kada ne razmišljate planerski, nego isključivo ekonomski, kao što je trenutno slučaj u našem okruženju (pri tome mislim i na zemlje u regionu) stvarate preduslove za nezdrav grad. Stvarate uslove za grad u kojem vam smeta vaš prvi komšija, ne zato što je Arap ili Rus, nego zato što je preblizu, zato što vam prozor ne gleda u zelenu, uređenu parkovsku površinu nego njegov zid, zato što vam dijete nema mjesto u vrtiću jer zbog njegovog šoping centra nije bilo mjesta za vrtić u vašem naselju... i tada počnete primjećivati i njegovu boju kože, akcent ili odjeću.
Prometej: Ako klasificiramo ovaj tzv. investitorski urbanizam kao pravno omogućen, iako neetičan, bespravnu gradnju ne možemo opravdati ni lošim zakonima. Međutim, odgovor na ovakvu gradnju već je dugo vremena: legalizacija. Nju su vladajuće strukture dosad provodile više puta, a posljednji put pod vladom premijera Konakovića u decembru 2015. godine. Premijer Konaković se sada pokušava boriti protiv problema redukcija vode u Kantonu Sarajevo. Kolika je kontradiktornost između ta dva njegova angažmana, osjećaju najbolje građani bez vode – možete li nam pojasniti vezu između bespravne gradnje, legalizacija i redukcija vode?
NP: Moram reći da je sjednica Komisije pri SKS u čijem radu učestvujem bila jedna od interesantnijih u mojoj karijeri. Naime, u svojim istupima, moje kolege - naglašavam kolege jer sam jedina žena u ovom radnom tijelu i zamalo jedina arhitektica – urbanistica, što je poseban problem ovih radnih tijela - su osudili Prijedlog Odluke o legalizaciji ministra Lukića, iznijeli niz argumenata zašto je takva odluka loša, a zatim, nakon što ih je ministar zamolio da prispitaju svoje stavove, u pet minuta je jedino moja ruka bila u zraku protiv Odluke. Kako ova Odluka i legalizacija utiču na situaciju s kojom se sada u koštac hvata premijer? Jednostavno. Značajno veći broj priključaka od planiranih na već dotrajalu vodovodnu mrežu su jedan od uzroka redukcije, a neplanirani priključci su oni koji se pojavljuju sa bespravnom gradnjom. Naravno, uzroci bespravne gradnje su daleko ozbiljniji i traže dublju raspravu, ali jedan od njih je opet nespremnost općine da pripremi blagovremeno prostorno-plansku dokumentaciju, složene i skupe administrativne procedure i s druge strane krajnje jednostavne procedure legalizacije koje vas podstiču na takvo, bespravno ponašanje u prostoru. Jeftino ubiranje poena u političke svrhe sa omogućavanjem legalizacije ne samo ovaj put, ostavlja veliki broj građana Sarajeva u talačkoj poziciji, bilo da su u pitanju redukcije vode, zagađenje zraka zbog individualnih ložišta u naseljima sa ovom vrstom gradnje, ili izostanak građenja tramvajske pruge na području Nedžarića i Dobrinje.
Prometej: Akutno nezainteresirana javnost je korijen problema. Naposlijetku, građani su ti koji omogućavaju provjereno lošim vladajućim strukturama da se održe na svojim pozicijama i ponove ili nadmaše štetu koju su već napravili. Kako obrazovati i pokrenuti građane? Ili: šta je rješenje problema?
NP: Imate odlične primjere u Banja Luki, Beogradu, Zagrebu, pa i kod nas, gdje se nevladin sektor i mladi, obrazovani ljudi okupljaju oko ideje građanske participacije, pa organizuju razne seminare, edukacije, pokreću web stranice na kojima poput fenomenalne ekipe banjalučkog Naš Prostor-a objašnjavaju planske dokumente, pozivaju na javne rasprave... ili sarajevskih Dobrih kota, Crvene, Gradologije i mnogih drugih koji rade sa građanima i građankama na pobljašnju urbanog standarda. Ono što sam ja uzela sebi u zadatak je da, prije svega kroz saradnju sa Friedrich Naumann organizacijom, obrazujem naše političarke i političare, donosioce odluka, one koji će uskoro dobiti priliku ili već jesu da kreiraju našu prostornu stvarnost, da razumiju koje i kakve reperkusije na život njihovih sugrađana i njih samih će imati jedan njihov pogrešan glas u radu općinskog ili gradskog vijeća. Otuda i moj politički angažman, jer koliko god da nam se, a posebno vama mladima, biću banalna - gadila politika, važno je da znate svoja građanska prava i načine na koje ih možete ostvariti, te alate kojima možete uticati, posebno kada uzmete u obzir koliko je prostor zanimljiva moneta u političkom svijetu.
Razgovarala: Ena Kukić