Čarobnjački ratovi našega svijeta
Krvni status postaje nova osnova društvenog položaja i samog opstanka. Društvo je potonulo u tamu i nesigurnost, tiraniju jačega, bez zaštite zakona u kojoj je jedini zakon postala vladareva volja
Serijal romana „Harry Potter“ Joanne K. Rowling (na knjigama potpisane jednostavno kao „J.K. Rowling“) započinju čarobnim štapićima, sovama i letećim autima, ali prelaze u bespoštednu političku i društvenu borbu punu ljudskih tragedija, teških moralnih dilema, još težih odluka i tragičnih sudbina likova poput Severusa Snapea. Jedna cijela generacija odrasla je uz romane izdavane od 1997. do 2007. godine. Glumci su odrastali s likovima koje su igrali. Harry Potter je fenomen našeg vremena. Na političkom sustavu romana obranjen je doktorat, a magazin Time ga je proglasio trećom „osobom“ godine 2007, iza Vladimira Putina i Ala Gorea. Politički i socijalni utjecaj romana uspoređen je s čuvenom „Čiča Tominom kolibom“. Harry Potter priča priču ne o čarobnom i tajnom, već o našem svijetu. Paralele, ako ih ima, povucite sami.
Radnja prvog romana počinje 1981. godine, dosta kasnije od početaka događaja. „Međunarodni statut o tajnosti čarobnjaštva“ donesen je 1689. godine nakon „lova na vještice u Salemu“ kada je 18 osoba obješeno. Čarobnjački svijet odlučio se odvojiti i sakriti od svijeta bezjaka (ljudi nesposobnih za magiju) složivši se da je tako najbolje za oba svijeta. Za očuvanje statuta zadužena su Ministarstva magija koja su „vlade“ čarobnjačkog svijeta. Vremenom se prema bezjacima stvorio ignorantski stav. Gledani su u najboljem slučaju kao mala neuka djeca, s visoka, kod manjine dobronamjerno, od većine zlonamjerno, kao niže vrijedni. Izgrađen je poredak potpune vlasti čarobnjaka nad svima ostalima. Kentauri se tretiraju kao divljač, goblini nemaju prava izrade i upotrebe čarobnih štapića, a vilenjaci su kućno roblje.
Prve pukotine u stoljećima izgrađivanom čarobnjačkom svijetu počinju se javljati 1968. godine za vrijeme mandata Eugenie Jankins kao ministrice magije. Prosvjedovala je velika grupa „hrkana“ (osoba rođenih u čarobnjačkim obiteljima bez talenta za magiju), tražeći poštovanje i jednakost. Na prosvjede upada grupa čarobnjaka iz starih čistokrvnih obitelji i silom ih rastjeruje.
Tom Riddle, i sam „nečistog“ podrijetla, majke vještice i oca bezjaka, opčinjen čistokrvnošću čarobnjačke rase počinje okupljati istomišljenike na valu nezadovoljstva zbog prava koja imaju „nečisti“. Kao najmoćniji crni mag svih vremena, proglašava sebe za „Lorda Voldemorta“, „Gospodara tame“, i osniva „smrtonoše“, grupu sljedbenika s kojom planira srušiti vlast Ministarstva magije, poubijati „blatokrve“ (čarobnjake miješanog ili bezjačkog podrijetla kako ih pogrdno nazivaju), ukinuti Statut o tajnosti i uspostaviti vlast „više“ čarobnjačke rase nad „nižom“ bezjačkom.
Tom Riddle/Lord Voldemort (Izvor fotografije:www.this-is-voldy.tumblir.com)
Planirani prevrat započeo je 1970. godine nizom ubojstava bezjaka i ucjenama prema Ministarstvu. Kletvom „imperius“ koja daje potpunu kontrolu nad žrtvom, ucjenama i kaosom Voldemort pokušava destabilizirati Ministarstvo koje se očajnički trudilo zadržati red i očuvati tajnost čarobnjačkog svijeta. Ministrica Eugenia Jenkins nesposobna nositi se sa sitacijom smijenjena je, a naslijedio ju je tvrdolinijaš Harold Minchum. Novi ministar pojačava broj dementora (stvorenja koja isisavaju sve pozitivne emocije i izazivaju potpuni depresivni očaj koji dovodi do ludila) oko čarobnjačkog zatvora Azkabana kao dodatnu mjeru sigurnosti i nastavlja borbu. Najveći protivnici Voldemortove „tiranije čistokrvnosti“ okupljeni oko najvećeg čarobnjaka svih vremena, Albusa Dumbledorea, osnivaju „Red feniksa“, tajnu organizaciju za borbu protiv smrtonoša. Uvidjevši da Ministarstvo neće kapitulirati smrtonoše pojačavaju teror i započinje otvoreni rat. Čarobnjački svijet potonuo je u brutalnost i kaos.
Voldemortu se laka srca pridružuju vukodlaci i divovi, prezreni i protjerani iz čarobnjačkog svijeta. Aurori (elitne jedinice Ministarstva magije sastavljene od obučenih talentiranih čarobnjaka) žestoko su se borili da održe otpor za vrijeme invazije divova. Mnogi aurori i članovi Reda feniksa pobijeni su, zajedno s obitejima. Ministarstvo je na teror odgovorilo terorom. Predsjednikom Odjela za magijsko pravosuđe postaje utjecajni Bartemius Crouch Stariji koji odobrava aurorima upotrebu do tada zabranjenih „neoprostivih kletvi“ (Avada kedavra - ubojita kletva, Crucio - kletva bola i Imperius - kletva kontrole).
Novi brutalan princip „ubij radije nego zarobi“, „prvo pucaj, onda pitaj“ počeo je davati rezultate. Bartemius Crouch se protiv vatre borio vatrom. Aurori su počeli savladavati smrtonoše i dobivati rat. Mnogi obični čarobnjaci poginuli su hrabro se odupirući teroru smrtonoša. Nova ministrica magije Milicent Bagnold preuzima Ministarstvo na samom kraju rata kada je snaga Gospodara tame već bila oslabljena. Lord Voldemort iznenada potpuno nestaje ne mogavši ubiti malog jednogodišnjeg dječaka, sina Jamesa i Lilly, Harrya Pottera. Većina smrtonoša je kapitulirala i predala se pristavši na suradnju s Ministarstvom protiv svojih dojučerašnjih suboraca. Najodaniji su nastavili borbu i ubrzo bili pohvatani. Divovi, vukodlaci i ostala mračna stvorenja povlače se na margine društva.
Ministarstvo je počelo seriju strogih suđenja pod rukovodstvom Bartemiusa Croucha protiv pohvatanih smrtonoša. Najistaknutiji smrtonoše su zatvoreni bez suđenja. Bez suđenja je zatvoren i nevini Sirius Black. Ministrica je odobravala javno slavlje koje su čak i bezjaci primijetili. Vanredne ovlasti aurora su ukinute, Red feniksa se raspustio, a život se vraćao u normalu. Očekivalo se da će Crouch, heroj borbe protiv smrtonoša, postati sljedeći ministar magije i nastaviti s obračunom protiv „tamne strane“, do kraja. Međutim, prilikom jednog od suđenja otkriveno je kako je i Crouchev sin smrtonoša. Bartemius Crouch kao predsjednik Čarosudnog zbora usprkos preklinjanju supruge i sina, na javnom suđenju osuđuje 19-godišnjeg sina na doživotnu robiju u Azkabanu, zbog mučenja obitelji Longbottom koja je od posljedica mučenja izgubila razum. Riječima „Ja nemam sina!“ završava suđenje. Nakon ovoga šoka Barty Crouch se psihički slomio te je sklonjen na mjesto predsjednika Odjela za međunarodnu magijsku suradnju.
Bartemius „Barty“ Crouch (Izvor fotografije: www.it.wikipedia.org)
Novi ministar magije postaje Cornelius Fudge, populist osrednjih sposobnosti, nakon što Dumbledore odbija preuzeti tu poziciju bojeći se vlastite želje za moću. Dolaskom Fudgea za ministra i smjenom Bartya Croucha značajno se smanjuje strogoća suđenja te neki bivši smrtonoše poput Luciusa Malfoya bivaju oslobođeni zbog izgovora da su bili pod kletvom imperius, nesvjesni postupaka, iskoristivši utjecaj, novac i podrijetlo da se spase zatvora. Fudge se počinje sve više oslanjati na potporu bogatih čistokrvnih obitelji kako bi zadržao položaj. Takav kakav je bio je blag prema svima, a najblaži prema svojim pokroviteljima. Rat je polako postajao stvar prošlosti iako se ljudi i dalje nisu usuđivali izgovoriti ime Lorda Voldemorta koji se s vremena na vrijeme kao sjena samoga sebe pojavljivao. Utjecajni aristokrati poput Malfoya skloni ideologiji „čiste krvi“ uspinju se visoko u hijerarhiji Ministarstva i sprječavaju svaki pokušaj liberalizacije i reformi.
Lucius Malfoy (Izvor fotografije:www.images5.fanpop.com)
Iako je ignoracijom dovelo sebe do ruba propasti Ministarstvo pod Fudgeom ne provodi reforme. Stvorenja zla, dementori, i dalje ostaju čuvari i mučitelji u Azkabanu, divovi i vukodlaci prognani, a ostala svjesna magijska stvorenja poput goblina, vilenjaka i kentaura nastavljaju biti smatrana nižim vrstama. Vremenom se stvari počinju tragično odvijati. Šesnaest godina nakon nestanka Lord Voldemort vraća tijelo te ponovno postaje prijetnja veća nego prije. Odmah po povratku Voldemort saziva preostale slobodne pristaše koji mu se pokorno vraćaju, Lucius Malfoy prvi. Iako je Harry Potter svjedokom povratka, Ministarstvo na čelu s Fudgeom odbija priznati da se Voldemort vratio. Fudge, nesposoban i zabrinut najviše za vlastitu poziciju ministra, smatra kako je lakše vladati u lažnoj sigurnosti nego u ratu te počinje bespoštetnu medijsku kampanju negiranja povratka, prije svega preko novina „Dnevni prorok“.
Ministarstvo počinje „borbu“ protiv Pottera koji u očima javnosti biva proglašen „dječakom željnim pažnje koji izmišlja“. Albusa Dumbledorea, koji odmah u tajnosti obnavlja Red feniksa, Ministarstvo proglašava „izlapjelim starcem“. Umjesto Voldemorta prijetnjom za poredak se proglašavaju Potter i Dumbledore. Progon je išao čak dotle da je Ministarstvo pokušalo uhitit Dumbledora i suditi Harryu Potteru. Dok javna hajka sve više poprima izgled farse, Red feniksa pokušava preduhitriti jačanje smrtonoša i popraviti godine pogrešne politike. U red se vraćaju veterani prošlog rata poput Alastora Moodyja. Delegacija Reda odlazi divovima pokušavši ih nagovoriti na mir. Red nadgleda vukodlake i lobira kod svih magijskih stvorenja. Međutim, privlačna snaga moći koju potlačenima nude smrtonoše zajedno s medijskom hajkom Ministarstva osujetila je svako nastojanje.
Albus Dumbledore (Izvor fotografije: www.blog.mugglenet.com)
Za vrijeme savršene krinke koju im pruža Ministarstvo, smrtonoše okupljaju svoje pristaše te uspijavaju provaliti u Azkaban i osloboditi svoje stare suborce. U isto vrijeme oni poput Luciusa Malfoya rade protiv Ministarstva iznutra. Svo vrijeme Ministarstvo zataškava realnost te pokušava umjesto Voldemorta nadzirati Dumbledora preko činovnika željnih vlasti i moći, kao što je rasizmu sklona Dolores Umbridge. Želeći ušutkati Pottera Umbridge čak na njega šalje 2 dementora da mu svojim „poljupcem“ „isisaju“ dušu. Jedini zaklon ljudima svjesnim istine predstavljaju časne osobe poput Amelie Bones, predsjednice Odjela za magijsko pravosuđe koja sprječava sudski progon nevinih. Stradavanje nevinih ljudi medijska kampanja prikazuje kao slučajnosti i nesreće. Ubojstvo Bartemiusa Croucha prikazano je kao „splet tragičnih okolnosti“. Smrtonoše su se u međuvremenu počele obračunavati sa svojim bivšim suborcima koji su pristali surađivati s Ministarstvom na kraju Prvog čarobnjačkog rata. Surov sudar s realnošću Fudge doživljava nakon samo godinu dana kada Voldemort u punoj snazi, uz podršku brojnih smrtonoša koje je okupio, upada u samu zgradu Ministarstva, osobno, opskrbljen informacijama iznutra. U prošlom ratu nezamisliv događaj.
Cornelius Fudge nakon susreta „oči u oči“ s Voldemortom (Izvor fotografije: www.st.baskino.com)
U naglom sudaru s realnošću pokazuje se sve sva nesposobnost Ministarstva i tragične posljedice ranije politike. Tragediju je samo pojačala godina dana ignoriranja realnosti, godina dana koja je možda i mogla preduhitriti katastrofu. Fudge odbija predati Ministarstvo smrtonošama uprskos ucjenama i ubojstvima bezjaka. Suočeno s punom snagom udara smrtonoša na čelu s Voldemortom Ministarstvo se počinje urušavati. Prvi znakovi kraha vidljivi su odmah. Kao izuzetno sposobna, pravedna i odlučna, madame Amelia Bones smatrana je najizglednijim kandidatom za novu ministricu magije. U prošlom ratu izgubila je skoro cijelu obitelj. Smatrana je beskompromisnim borcem i sposobnim birokratom koji može dobiti rat. Međutim, Voldemort je ciljanim napadom osobno ubija, nadvladavši sve zaštitne mjere Ministarstva.
Rufus Scrimgeour, čelnik aurora, postaje novi ministar magije. Smatran je „starim lavom“. Scrimgeour se odmah suočio s gotovo bezizlaznom situacijom. Izgubljena je presudna godina dana i vrijeme od smjene Fudgea, koji odbija otići, do njegovog imenovanja. Otmice i ubojstva postali su svakodnevni, a Ministarstvo je jedva uspijevalo zaštititi i samo sebe, a kamoli nekoga drugoga. Voldemortu se ponovno pridružuju ponižavani divovi i vukodlaci. Nemajući zašto podržati ministarstvo koje i ne smatraju svojim jer im nije dalo ništa, goblini, vilenjaci i kentauri ostaju neutralni. Dementori su odmah dezertirali i pridružili se smrtonošama kao prirodnim saveznicima. Albus Dumbledore ranjen je pa popušta i Red feniksa. Smrtonoše se počinju sve više infiltrirati i u samo Ministarstvo magije. U očajničkom pokušaju da održi red Scrimgeour pokušava pojačati osiguranje, osniva neka nova odjeljenja, tiska letke za edukaciju ljudi o opasnostima, izdaje potjernice i počinje medijsku kampanju podizanja morala, zapravo seriju lažnih navoda kako Ministarstvo dobiva rat, pothranjenu hapšenjima nevinih ljudi pod optužbom da su smrtonoše.
U velikoj potrebi za bilo kakvom podrškom novi ministar zadržava čak i činovnike kao što je Dolores Umbridge koji su provodili medijsku kampanju i torturu za vrijeme Fudgeove administracije protiv onih za koje se pokazalo da su svo vrijeme bili upravu. Sve ovo samo je još gore podijelilo Red i Ministarstvo te produbilo nepovjerenje. Dumbledore, „jedini kojega se Gospodar tame ikada bojao“, umire godinu dana nakon početka rata čime je uklonjena zadnja prepreka Voldemortu da preuzme vlast. Stari veterani Reda kao što je Alastor Moody ubijeni su, ministarstvo je već ranije izgubilo najvrjednije činovnike poput Bartemiusa Croucha i Amalie Bones koji su mogli iznijeti borbu, te počinje gubiti integritet iznutra. Sve više ljudi ucjenom ili preko imperiusa postaje odano smrtonošama. Čitav poredak se rušio iznutra pod pritiskom izvana. Uviđajući neminovan slom, Rufus Scrimgeour se u posljednji mjesec dana zatvara sam u svoj kabinet, ne prima nikoga, i očajno proučava tri predmeta iz oporuke Albusa Dumbledora pokušavajući u njima pronaći tajnu za pobjedu nad Gospodarom tame. Ministarstvo pada „tiho i bez borbe“. Smrtonoše duboko infiltrirane u Ministarstvo provode puč bez otpora, muče i ubijaju Scrimgeoura koji odbija otkriti gdje se nalazi Harry Potter, simbol otpora, kao posljednji čin svoje borbe.
Rufus Scrimgeour (Izvor fotografije: www.entertainista.com)
Padom ministarstva otpor jednostavno gubi nerve. Većina ljudi odustaje i prihvaća novo stanje dok se oni najodaniji ili najupleteniji odlučuju na bijeg ili skrivanje. Većina ljudi je u teškoj dilemi jer osjeća svojom dužnošću boriti se protiv tiranije, ali ne želi ugroziti živote svojih obitelji. Zavodi se potpuna diktatura. Smrtonoše postaju visoki dužnosnici Ministarstva. Uvode se rasni zakoni, počinje prvo registracija, zatim diskriminacija, a naposlijetku i progon „blatokrvnih“. Jedini oblik otpora ostaju razgovori „u četiri oka“, nekoliko grafita i jedna radijska stanica koja se imitira ilegalno. Smrtonoše počinju koristiti svu silu Ministarstva za progon neistomišljenika. Tvorac novih rasnih zakona je Dolores Umbridge, čelnica novoosnovane Komisije za registraciju čarobnjaka bezjačkog podrijetla koja provodi teror i progone nad „krvno nepodobnima“. Umbridge je odana novom režimu i više nego starom, jer joj dopušta izražavanje njezine ugnjetavačke naravi kao nečega moralnog, što u prošlom sustavu nije mogla otvoreno raditi. Novi ministar Pius Thicknesse samo je marioneta u rukama Lorda Voldemorta. Thicknesse diktaturu zavodi zaogrnutu u velike riječi o „napretku“, „slobodi“ i „pravdi“. Novi režim vrlo brzo ostvaruje svoje zamisli te su mučenja i ubojstva svakodnevna i podržavana praksa. Osnovani su „hvatači“, grupe ološa kojima ministarstvo daje nagradu za svakog uhvaćenog bjegunca. Krvni status postaje nova osnova društvenog položaja i samog opstanka. Društvo je potonulo u tamu i nesigurnost, tiraniju jačega, bez zaštite zakona u kojoj je jedini zakon postala volja Lorda Voldemorta, vladara iz sjene.
Dolores Umbridge (Izvor fotografije: www.tralhanerd.com.br)
Zadnji pokušaj otpora događa se u dvorcu Hogwarts, školi čarobnjaštva. Harry Potter uz podršku profesora, mahom bivših članova Reda feniksa, preuzima kontrolu nad dvorcem. Branitelji koristeći se magijskom zaštitom dvorca uspostavljaju obranu, a ubrzo im se pridružuju preostali članovi Reda, bivši aurori i ljudi koji su morali pobjeći u ilegalu. Svima je jasno da je ovo jedini put spasa budući da bi ih skrivene sve čekalo otkrivanje i smrt, kad tad. Uvidjevši priliku da odjednom slomi sav preostali otpor Voldemort okuplja sve svoje snage, pokazuje se osobno i počinje Bitka za Hogwarts. U odlučujućem trenutku pred sam slom obrane, stotine i tisuće potlačenih dolaze u pomoć braniocima, svjesni do čega je dovela pasivnost i podijeljenost. Pridružuju se kentauri i vilenjaci shvativši da je novi režim daleko gori od starog. Dok je stari vršio diskriminaciju, novi nudi jedino ropstvo, poniženje i smrt. Pod naletom udruženih snaga otpora Lord Voldemort biva konačno slomljen za sva vremena. Stari poredak propao je zbog nedostatka podrške onih koje je marginalizirao, a novi zbog otpora onih koje je tlačio.
Novi ministar magije postaje Kingslay Shacklebolt, auror i član Reda feniksa. Njegova administracija svjesna kako je prošla dovela društvo do same ivice ponora dovodi nove kadrove sklone suvremenijim pogledima i odmah započinje reforme. Dementori bivaju protjerani i uvode se humaniji zatvori. Garnitura šovinistički nastrojenih činovnika pohapšena je i osuđena. Dolores Umbridge dobiva doživotni zatvor zbog sprovođenja rasističkih zakona. Smrtonoše su uhapšene i sklonjene iz Ministarstva. Administracija pokušava preduhitriti razloge za pobune dajući svima ravnopravnost čime dobivaju interes za očuvanje poretka. Kako bi spriječilo pasivnost i zainteresiralo sve za očuvanje poretka novo Odjeljenje za magijsko pravosuđe na čelu s dugogodišnjim borcem za prava vilenjaka, mladom Hermione Granger, ukida svaku zakonsku diskriminaciju i sve zakone koji su favorizirali čistokrvne čarobnjake, kako one iz prošlog režima tako i one iz vremena tiranije.
Hermione Granger (Izvor fotografije: www.images5.fanpop.com)
Čarobnjački svijet je kroz dva rata, na teži način, žrtvom mnogih nevinih i poštovanih ljudi naučilo svoju lekciju. Naučilo je kroz patnju kakva društva propadaju, kakva mogu opstati. Naučilo je do čega dovodi arogancija, laž, nepovjerenje i diskriminacija. Ostaje otvoreno pitanje koliko je naše društvo slično ovome imaginarnom. Diskriminiramo li i mi kao "viša rasa" one koji nemaju tu sreću da vode institucije? Ima li kod nas medijske hajke protiv ljudi koji ukazuju na probleme? Provode li naši „ministri magije“ preko svojih Dolores Umbridge nadzor nad neistomišljenicima umjesto nad tvorcima problema? Gdje su naši Albusi Dumbledorei, Hermione Granger i i Amande Bones? Imamo li više njih ili Corneliusa Fudgea, Luciusa Malfoya i Piusa Thicknessea? Kako ocijeniti Rufusa Scrimgeoura i Bartemiusa Croucha? Dijelimo li se i mi danas na „čistokrve“ i „blatokrvne“? Koliko su nam „krvni status“ i podrijetlo, bitni za javni život? Kao možda i najvažnije, što je današnjem svijetu demon Lorda Voldemorta - nešto novo ili nepobijeđene utvare prošlosti?
P.S.
Romani obrađuju i temu rase vilenjaka, zapravo moćnih stvorenja, ali koja su vijekovima potpunog robovanja čarobnjacima počela svoje ropstvo smatrati čašću, a oslobođenje najvećom sramotom kao nedostojni daljnjeg služenja. Jedan jedini vilenjak ponosan na slobodu, Dobby, od svojih sunarodnjaka, kućnog roblja bez ikakvih prava pa čak i bez prava na život, smatran je sramotom i izdajnikom rase.
Dobby (Izvor fotografije: www.hdwallpapersimages.com)