Ranki


Svaki dan tako
Ona njegovu krvavu odjeću
Nosi kući na pranje
A čistu u bolnicu
Da njen dragi
Osjeti miris života
Da ga on u bolesti
Spašava i izdiže iznad smrti


Svaki dan tako
A toplotni valovi
Jedan za drugim
Ubijaju planet
I drveće jeca od vrućine


Mjesecima se teret
Usijeca u njene dlanove
Sunce postaje samo
Goruća lopta nad glavom


Njeno srce kuca
U ritmu proljetnog cvijeta
I postaje sestra voda
Koja cjeliva naše rane


Svaki dan ona tako
Uprti njegovu dvogodišnju bolest
I nosi je kao Atlas Zemlju
A krhka je i blaga
Tek mrvica među ljudskom masom
Dalekom od svake ljubavi


Gledam je iz sjene
Drveta na Ciglanama
To tijelo kao u djevojčice
Koje uči
Letjeti ispod užarenog neba


Digla ga je iz mrtvih
Kad je otpušten kući
Tad je učio zagrobni jezik
I vraćali smo ga skupa
U bilo vremena
U kućni mir


A kad je smrt
Pojela njegovo srce
Ispratila ga je u grob
Sa zvijezdom petokrakom
Bilećankom i njihovom pjesmom
Sve smo mogli mi


Pod tim se simbolom
I zaboravljenim pjesmama
Niko danas ne ispraća
U svijetu opšte mržnje
I umnažanja genocida


Mrvica raste u svakoj suzi
U ljubavi preko granica smrti
A na dlanovima niknu joj
Dvije zvijezde
Koje se sklope u njihovo srce
Što posmrtnu tamu obasjava


20. 8. 2024.