Latinski jezik: živa veza s kulturnim nasljeđem
U izdanju Franjevačke teologije iz Sarajeva izišla je knjiga latinskih izreka koju je priredio Benedikt Vujica, profesor teologije i latinskog jezika na Franjevačkoj teologiji, Sententiae, Dicta et Proverbia selectiora in Latinitate (Izbor mudrih misli, uzrečica i poslovica latinskog jezika). Ova knjiga nije velika novost jer ulazi u sigurno poveći niz knjiga sličnog sadržaja, međutim to ne umanjuje njezinu vrijednost, čak štoviše, iznova nas podsjeća na veliko blago latinske kulturne i književne baštine.
Nije se potrebno razbacivati riječima o značenju latinskog jezika za europsku i svjetsku civilizaciju, službenog jezika u negdašnjem Rimskom Carstvu, jeziku na kojem su pisali najveći umovi Zapadne Europe počevši od starih Rimljana pa do mislilaca našeg vremena. Imajući u vidu tu činjenicu svaki autor koji se želi upustiti u avanturu izbora mudrih izreka na latinskom jeziku ulazi u svijet širokih horizonata kulturne i književne baštine iz kojega je najteži posao odabrati bolje od boljega, prikladnije od prikladnijega. Izbor koji nam je priredio prof. Vujica, a kako veli profesor latinskog jezika i rimske književnosti Ivica Studenović u svojoj recenziji, govori o suvremenoj aktualnosti sadržaja takvih knjiga. Sadržaja koji nas može samo dodatno obogatiti i pobuditi u nama što veću zainteresiranost za upoznavanje latinskog jezika i njegove kulture.
Izreke su u knjizi poredane abecednim redom uz hrvatski prijevod, a popriličan broj izreka uz prijevod nudi i dodatno tumačenje koje pomaže čitatelju otkriti pravo značenje pojedine izreke. U posebnom dijelu knjige nalaze se autori pojedinih izreka i kratka biografija svakoga kroz koju se možemo više upoznati s poviješću latinskog jezika i književnosti. Na kraju knjige nalazi se i rječnik najosnovnijih riječi latinskog jezika koje nas pozivaju na pokušaj samostalnog prevođenja izreka i upuštanja u svijet studijskog učenja jezika. U knjizi se nalaze i dvije recenzije. Jedna od stručnjaka u poznavanju latinskog jezika i rimske književnosti Ivice Studenovića, profesora u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, a druga od dekana Franjevačke teologije iz Sarajeva prof. dr. Mile Babića, izvrsnog poznavatelja grčko-rimske civilizacije, posebno teologa i filozofa koji su pisali na latinskom jeziku.
Izbor mudrih misli, uzrečica i poslovica latinskog jezika je knjiga namijenjena za svakodnevno čitanje pojedinih izreka koje će nas iznova podsjetit na „suvremenu aktualnost i dubinu misli u njima sadržanu“. U jednoj izdvojenoj izreci na koricama knjiga piše: Gutta cavet lapidem non bis sed saepe cadendo: sic homo fit sapiens non bis sed saepe legendo (Kaplja dube kamen ne padajući dvaput nego često: tako i čovjek postaje mudar ne čitajući dvaput nego često).
Nekoliko slučajno odabranih mudrih misli:
• Modestia virtutum fundamentum (= Skromnost je temelj vrlina).
• Modicus cibi, medicus sibi (= Tko je umjeren u jelu, sebi je liječnik).
• Quam magnum est non laudari et esse laudabilem (= Kako je veliko ne hvaliti se, a biti dostojan hvale)! Publije Sirijac
• Qui scit aludari, solet alta sede locari (= Tko zna laskati, obično sjedi na visokoj stolici /visoku mjestu/).
• Rara temporum felicitas, ubi sentire quae velis et quae sentias dicere liceat (= Rijetka su sretna vremena kad je slobodno misliti što hoćeš i govoriti što misliš).
•Cum recte vivis, ne cures verba malorum (= Dok ispravno živiš, ne brini se za riječi zlih ljudi). Katon
Prometej.ba/Ivan Tučić