Za razliku od različitih simbola u njima uklesanih u kojima uvijek postoji nešto što nije moguće do kraja razjasniti, natpisi sa stećaka obraćaju nam se izravno. Oni – kako veli povjesničar Dubravko Lovrenović – mole i opominju, zaklinju, upozoravaju i podsjećaju. Vrijedno je sjetiti se nekih natpisa.

I molju vas, ne nastupajte na me. Ja sam bil, kako vi jeste, vi ćete biti, kako jesam ja.

•••

Bože, davno ti sam lego i vele ti mi je ležati…

•••

Nikada mnogo ne imah. Nikada ništa nesta, a dijelih.

•••

Se leži Hrelja...
Mnoge zemlje obidjeh, i domom dodjoh, i početno postah. I na svoji baštini legoh.

•••

Živih na zemlji mnogo ja, osamdeset osam lita. A ništa ne nesoh.

•••

Ovo legoh na svojoj plemenitoj odmirači. I ta je – meka, a blaga.

•••

Sej leži Mihoijo Grahovčić prave vire rimske, koji počteno hoćaše i bogu se moljaše i dobro knjigu znaše. Daj mu bože duši da bude spasena…!

•••

A sej krst Radoja Mrkšića. Stah boga moleće i zla ne misleće. Ovden ubi me grom.

•••

V ime oca i sina, az Bogdan na Dragaja novi kameni postavih. I da viste da ćete umrti vsi vi, i domu poginuti.

radimlja

Nekropola na Radimlji kod Stoca (foto: panoramio.com)

Ovu se neki od natpisa sa stećaka u kojime se krije „tajna Bosne“, kako reče pjesnik Mak Dizdar. On ih je nazvao kamenim spavačima. On i Miroslav Krleža napisali su najlješe riječi o stećcima:

"Stećak je za mene ono što nije za druge, ono što na njem i u njemu nisu drugi unijeli ni znali da vide. Jest kamen, ali jeste i riječ, jest zemlja, ali jeste i nebo, jeste materija, ali jeste i duh, jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt, ali jeste i život, jest prošlost, ali jeste i budućnost." Mak Dizdar

Povezano: Stećci – zajednička baština bosanskohercegovačkih naroda


| Prometej.ba, 17/10/12. |