Moderni čovjek nije izgubio osjećaj za simbolično, zapravo on stvara simbole na osnovu kojih izražava svoju nutrinu, ali i otkriva smisao svijeta. Simboli su puni smisla i pričaju čovjeku kojega ponovno privlače. Svi se mi, svjesno ili nesvjesno izražavamo simbolički. Sve se vrste znanosti susreću sa simbolima i iste udružuju snage kako bi odgonetnule zagonetke simbola. Danas je naprosto nemoguće i nedostatno reći da živimo u svijetu simbola, naime, svijet simbola je ukorijenjen i živi u nama. Rječnik simbola nije i ne može biti definicija samih predmeta kojima se bavi. Simbol se ne može definirati. Simbolu je u naravi da pomoću riječi razbija čvrste okvire, spaja krajnosti u jedinstveno viđenje, ali uvijek valja imati na umu da riječi ne mogu izraziti svu vrijednost simbola. Doživljaj simbola je individualan, ne ovisi o iskustvu jednog čovjeka, spaja nesvjesne i svjesne, sve nagonske i duhovne snage koje se suprotstavljaju u čovjeku. Simbol nije svođenje mnogostukoga na jedno, nego grananje/širenje jednoga u mnogostruko. Iz simbola se rađaju i mitovi. Preteško je izreći definiciju mita koju bi istodobno prihvatili svi naučnici i koja bi bila pristupačna neupućenima, naime, postavlja se pitanje da li je uopće moguće pronaći takvu jednu definiciju koja istovremeno obuhvaća sve vrste i uloge mita koji je kulturna i izvanredno složena stvarnost kojoj možemo pristupiti i tumačiti je s mnoštva stajališta koja se međusobno nadopunjuju (M. Eliade). U ovakom kontekstu obradit ćemo sljedeće simbole:

 


1. LJILJAN je simbol bjeline, čistoće, nevinosti i djevičansta. Kod Böhmea i Silesiusa susrećemo ga kao simbol nebeske čistoće, a suprotno tumačenje ljiljana, zapravo samo crveni ljiljan podsjeća na zabranjene ljubavi. U Mitologiji bilja Angelo de Gubernatis kaže da se ljiljan pripisuje Veneri i satirima, vjerojatno zbog tučka, te je simbol razmnožavanja. Stoga su, smatra autor, francuski kraljevi uzeli ljiljan kao simbol procvata svoga naroda. Huysmans nam otkriva i njegovu opojnost: "Njegov miris nije nimalo djevičanski, to je mješavina meda i papra, nečega oporog i slatkastog, razblaženog i oštrog; u njemu ima nešto levantskog afrodizijaka i indijske erotike". Ovo nas podsjeća na baudlaireovska suglasja mirisa, naime, simbolizam je prije lunaran i ženski, kao što je Mallarmé dobro osjetio u pjesmi Cvjetovi:


Ti stvori tu drhtavu bjelinu ljiljanâ
Što ploveći morima uzdaha koje dirnu
Kroz modri tamjan blijedih obzora
Sneno raste k mjesecu čemernu!

ljiljan


Ovdje se simbolika vode spaja sa simbolikom mjeseca i snova, a ljiljan postaje cvijetom snažne ljubavi, koja zbog svoje dvosmislenosti može biti nestvarna, potisnuta ili sublimirana. Kad se radi o sublimiranoj simbolici ljiljan postaje cvijetom slave. U biblijskoj predaji ljiljan je simbol izbora, odabiranja voljenoga bića:


Što je ljiljan među trnjem
to je prijateljica moja među djevojkama (Pjesma nad pjesmama 2,2)


Prema tumačenju mistika iz II. stoljeća dolina iz Pjeme nad pjesmama jest svijet, a ljiljan Krist. Poljski ljiljan se dovodi u vezu sa stablom života, naime, on uspostavlja čisti život – obećanje besmrtnosti i spasa. Ljiljan simbolizira i prepuštanje Božjoj volji, tj. Providnosti, koja se brine za svoje izabranike. On označava i mistično prepuštanje milosti Božjoj.


U Bosni se od srednjeg vijeka upotrebljava bosanski ili zlatni ljiljan. Za simbol ga koristi dinastija Kotromanića kada je Bosna bila najmoćnija država na balkanu na čelu s kraljom Tvrtkom I. Kotromanićem. Zlatni ljiljan je autohtoni bosanski simbol koji je simbolizirao jedinstvo rimokatoličke i bizantijske kulture. Prodiranjem Osmanlija na prostor Bosne gubi se i upotreba ljiljana. Od 1992. godine zlatne ljiljane (6 ljiljana na plavoj podlozi) koristi zastava i Armija Republike Bosne i Hercegovine. Godine 1998. Bosna i Hercegovina je dobila novu zastavu, međutim Bošnjaci ju (zastavu)/ga (ljiljan) danas svojataju isključivo svojim simbolom, premda zastava s ljiljanima nije i ne može biti isključivo muslimanska, ili hrvatska, nego naprotiv zastava koja sada već pripada povijesti, a svima nama zajedno – Bosancima i Hercegovcima – trebala bi sloviti kao jedna od zastava zajedničke nam države Bosne i Hercegovine.


2. PČELA je poput mravâ, neizbrojiva, organizirana, marljiva, disciplinirana, neumorna i kao takva simbol je mnoštva potčinjenog, neumoljivosti sudbine (čovjeku ili bogu) koja okiva; ali ima krila, zuji i u besmrtni med (Med simbolizira bogatstvo, potpunost i slatkoću. Oprečan je gorčini, a razlikuje se od šećera. Med kao jedina prava hrana simboličnu primjenu širi na spoznaju, znanje i mudrost, pa se njime hranesamo iznimna bića na ovom ili onom svijetu. Med je zapravo hrana koja nadahnjuje, sublimira nepostojani miris cvijeća.


pela


Pčelama se uz zemaljsko pridaje i veliko duhovno značenje. Kao radilice u kući prepunoj zujanja koju možemo usporediti s veselom radionicom pčele osiguravaju trajnost vrste, a pojedinačno se shvaćaju kao pokretačice svijeta između neba i zemlje. Pčela je simbol životnog počela. Bogatstvo njihova simboličkog konteksta upravo proizlazi iz njihova dvostrukog aspekta – kolektivnog i individualnog, tj. zemaljskog i duhovnog. Mnogi crkveni oci navode pčele (njihovu radinost i razboritost) kao primjer duhovnog života redovničkih zajednica. Nusairi, muslimanski herezijarsi iz Sirije smatraju da su vjernici nalik na pčele koje odabiru najbolje cvijeće. U metaforičkom govoru pčela označuje derviša, a med je božanska zbilja koju ovaj traži. U indijskim tekstovima pčela simbolizira duh obavijen peludom znanja. Slike pčela često se nalaze na grobovima kao znakovi života poslije smrti, jer pčela postaje simbolom besmrtnosti. Također simbolizira rječitost, poeziju i inteligenciju. Pčele pabirče po cvijeću, dotiču ga, ali ne oštećuju. One ne rađaju: majkama postaju radom svojih usana. U svim predajama pčela ima ognjenu narav i nerijetko je vatreno biće. Na društvenoj razini, uz borbenost i hrabrost, simbolizira gospodara reda i napretka, kralja i cara. Bliska je junacima prosvjetiteljima, koji sklad uspostavljaju mudrošću i mačem.


3. STABLO je jedna od najbogatijih i najraširenijih simboličkih tema. Tumačenja o stablu su povezana s predodžbom živog kozmosa koji se neprekidno obnavlja. Stablo simbolizira život i u neprestanom je rastu prema nebu, ono evocira cjelokupni simbolizam uspravnosti.


Stablo


Simbol je i cikličnosti kozmičke evolucije, tj. umiranja i ponovnog rađanja. Stablo povezuje tri razine kozmosa: podzemlje u koje pušta svoje korijenje; površinu zemlje – gdje se nalazi deblo i niže grane stabla i konačno simbolizira visine – višim granama i vrhom privlači svjetlost neba. U stablu se sjedinjuju prapočela: voda, zemlja, zrak i vatra. Stablo se smatra simbolom veza između neba i zemlje.


Priredio: Ivan Pilić | Prometej.ba