Oko mene mnogo toga treba da se popravi. I mnogo toga je već rasprodano. Zato zaboravite na papirni novac! Ženski ulošci su luksuz. Snovi se kupuju u bescarinskoj zoni. Ovdje gomila služi za produžetak vrste. Oko mene se širi neprijatan miris zbog nadutosti mojih crijeva i normalnog nusprodukta aktivnosti bakterija kod nesvarene hrane. Antarktik je strašno dehidrirao. I virusi su evoluirali. I ljudi sanjaju ispod suncobrana. Pjesnici zamjenjuju rime psovkama. Pozorišni glumci završavaju ko čuvari logora. Među ljudima u proljeće vladaju alergije. I oko kora lubenica ne skupljaju se pčele. Neki žele da slijede zimsko računanje vremena ko otkucaj invalidskog štapa o trotoar. Dok su drugi opet za ljetnje računanje vremena. Olimpijske igre se otkazuju. I oko mene se ne tiskaju istetovirane žene u diskotekama. Zaboravite na papirni novac! Maske nose na javnim mjestima i penizionisani državni službenici. Djeca jedu za doručak keksove sa suhim grožđicama umjesto paštete.

Za svaku nepravdu postoji manje bolan naziv. Ljudi bez prestanka misle pozitivno, ali ne prepoznaju nijednu nesreću. Pedofili imaju omiljene turističke destinacije. I bicikla električne motore. Najveće pljačke izvršavaju države. Velika udruženja zbog zločinačkog poduhvata dobijaju legalitet međunarodnim sporazumima, jer akademske skupine ne znaju šta da rade sa njima. Na porodičnim okupljanima se umjesto kikirikija jedu orasi i sjeme badema. I pije bezalkoholno pivo. Priroda je silovana. Oko mene voze automobile ljudi koji su od ove velike rasipnice napravili bolesnu škrticu. Svijet je sagrađen od novinarskih naslova i duhovitih video-snimaka. Njegovo srce je ograđeno. I u par navrata reaminirano.

Papirni novac nestaje iz zanatskih radnji. Država je čipovana i umorna od kredita bez pokrića. Treba joj odmor od zavarenih auspuha, baterija iz daljinskog upravljača i plovidbe plastičnih flaša niz Drinu bez ljubavnih poruka.

Zaboravite na papirni novac! Previše nas je. Ja dišem u betonskom inkubatoru. Dišem sa bocama kisika pod vodom. Kližem se niz otopljene glečere. Moj vreli dah otkravljuje led i podiže nivo Jadranskog mora. Hvata se za brkove ko slina. Zemlja hrani nekolicinu, jer ljudi iz dna duše mrze, bez novčane nadoknade. Od dugog sjedenja pogužvala se na zadnjici moja mantija. Dugo buljim u ekran. U stvari, neprestano buljim u ekran.

Stasao sam ko čovjek. I jedem supu viljuškom. U određenom terminu priroda gasi protivpožarni alarm u amazonskim šumama. Pod pazuh stavljam toplomjer sa živom. I plaćam nepouzdane testove svježe štampanim novcem. Kreditne kamate se gomilaju u državnim trezorima bez zlatnih poluga. Glas bankara odzvanja u praznim prostorijama. Utopio sam početno nepovjerenje u jacuzzi na termalnim izvorima. Moje dobro savladalo je Zemljinu težu ko ambiciozan astronaut. Prepadaju me da zauvijek zaboravim na papirni novac.

Nastali mrak je gust za slabašne lampe sa solarnim ćelijama, jer su visoke peći gladne uglja. Njihove užarene oči su slijepe za vozni red centrotransovih autobusa. Prevara zavlači ruku u unutrašnji džep sakoa u kojem nema keša. I iz njega izvlači ugovor o kupoprodaji nekretnine u dva primjerka. Ima govora da se radi o falsifikatu, iako je banka stabilna. Potpisujem mirna srca. Ne spašavam mušice iz šoljica ohlađenog čaja, jer je smisao gospodar zareza. I bazdi ko kanta sa biološkim otpadom. Na smrt preplašen, spreman sam digitalnom novcu da poželim dobrodošlicu. Jer duhovna zaostavština mojih predaka dostupna je u par digitalnih sekundi. Zbog nje padam u vatru. I ruke su mi krvave. Za svaki slučaj, nabavio sam antibakterijski gel za njihovu dezinfekciju na bazi alkohola sa komponentama za vlaženje kože i cvjetnim mirisom. Zaboravite na papirni novac! Zasad kucam strpljivo na vrata, jer se ona tako otvaraju u civiliziranom svijetu. Umijem voljeti. I trenutno ne želim ništa drugo da radim.

Moja intimna pobuna nailazi na policijski kordon u pancirnim prslucima. Skupštinski odbornici diskretno me nagovaraju da navučem priglavke. Jer čitavu Bosnu i Hercegovinu ne mogu da prekriju laminatom. Sretan sam dok zemljaci samo govore. Još uvijek ne mogu da čujem njihove misli. Nisam bezgrešan. U mojim najhrabrijim snovima redovno završavam u krevetu sa zvijezdama turbofolka. Pijem rakiju bez grama šećera u motelu u Šešlijama gdje čuveni Kafka radi ko sobar.

Moje zdravstveno stanje je zavisno od broja ljudi na sahranama i svadbama. I kupilo je porodičnu kuću u Velikoj Kladuši. Sa neskrivenim nestrpljenjem čekam da mašine preuzmu vlast nad čovječanstvom. Zaboravite na papirni novac! U nedoba mutno predviđanje postaje politički stav, jer je demokratija jutros uneredila svoje čipkaste gaćice. Moju sreću uglavnom određuju događaji. I u tom procesu svako znanje je suvišno i bespotrebno. Zaboravite na papirni novac!

Eldin Eminović

Prometej.ba