Ponovno ujedinjenje Mostara
Ovo što me sada vidite ovdje da sjedim, to je samo moj inat. Ne dam bolesti još da me savlada, mada me polako ruši. Ali, ostat će moje pjesme, ostat ćete vi, koji ćete sve to slušati
Ne, ovo nije priča o politici. Toga nam je svima preko glave. Ovo čak nije priča ni o ujedinjenju već o Reunionu - „Mostar Sevdah Reunionu“. Rijedak je slučaj, pogotovo kod nas, da se umjetnošću pokušaju riješiti nerješivi politički problemi. Ilijaz Delić i Nedeljko Kovačević baš su to pokušali - ujediniti Mostar. Osnovali su 1998. godine u razrušenom i podijeljenom Mostaru „Mostar Sevdah Reunion“, da spoje dvije obale svoga grada.
Prvi susret s Mostar Sevdah Reunionom imao sam sasvim slučajno, na izletu u Sarajevo na kraju srednje škole. Kako sam tada polako ulazio u svijet sevdaha, tražio sam bilo kakav CD sa sevdalinkama. Slučajno naletim na CD Mostar Sevdah Reuniona i kupim ga. Poslušam ga sutradan i oduševim se. „Anadolka“, „Đela Fato“, „Dvore gradi Komadina Mujo“, „Negdje u daljini“... Presnimim CD i postavim pjesme na Youtube. Ubrzo je u autu gdje god da putujemo obavezan repertoar bio Mostar Sevdah Reunion.
Nekako manje od godinu dana nakon toga pročitam na facebook stranici BKC-a Tuzla, „Koncert Mostar Sevdah Reuniona u BKC-u“. Nisam ni razmišljao, odmah sazovem „ekipu“, dvojica kolega i prijateljica, uzmem karte. Večer koncerta, BKC prepun. Sretnem još neke poznanike. Uglavnom mlađi ljudi, bračni parovi. Prosjek godina oko 30. Gase se svjetla, Mostar Sevdah Reunion izlazi na pozornicu. Gromoglasan aplauz. Nedeljko Kovačević predstavlja: „Dame i gospodo: Ilijaz Delić, MOSTARAC!“ Gromoglasan aplauz, Ilijaz izlazi na scenu u bijelom sakou, kao stari gospodin, smije se, dolazi do mikrofona, odmahuje rukom: „Nisam ja nikakva zvijezda. Samo Ilijaz Delić, Mostarac.“ Redaju se pjesma za pjesmom, stare sevdalinke u novom urbanom ruhu začinjene posebnim glasovima Ilijaza i Nedeljka koji svira i violinu. Dok sviraju prvi ritmovi „Snijeg pade na behar na voće“, Ilijaz vadi maramicu i briše suze. Kasnije sam primijetio da su mu oči zasuzile na taktove te pjesme svaki puta.
Koncert protiče kroz šalu i dobro raspoloženje. Nedjeljko se zafrkava da će Ilijazu kupiti magare za 75. rođendan jer ovaj obožava magareće mlijeko koje košta 50 eura po litri, „pa da što bolje prođe.“ Hvaleći Ilijaza „kako može razvući vokal“ šali se da bi bilo još i bolje da Ilijaz „ne ispuši tri kutije do doručka“.
Šala je postala ozbiljna realnost. Godine 2013. Ilijazu Deliću dijagnosticiran je karcinom pluća. Svoj posljednji koncert održao je 27. ožujka 2013. godine u Frankfurtu 15 dana nakon postavljanja dijagnoze, već teško bolestan. Pojavio se na pozornici samo nakratko, sjedeći na stolici. Otpjevao je „Lijepi li su mostarski dućani“, kao oproštaj od publike. U svom čuvenom boemskom bijelom sakou, teško kašljući između stihova, Ilijaz Delić izveo je još jedno remekdjelo posljednji put, s osmijehom na licu, dok su svi ostali članovi Mostar Sevdah Reuniona bili vidljivo zabrinuti, ozbiljni i tužni. Oprostio se od publike riječima:
„Draga moja djeco, divno vas je vidjeti, ali nažalost, ja vam neću i ne mogu dugo pjevati. Ovo što me sada vidite ovdje da sjedim, to je samo moj inat. Ne dam bolesti još da me savlada, mada me polako ruši. Sada ću vam otpjevati pjesmu posvećenu preminulom Šabanu Bajramoviću, a i ja ću uskoro za njim. Ali, ostat će moje pjesme, ostat će moje dijete koje se zove Mostar Sevdah Reunion, ostat ćete vi, koji ćete sve to slušati.“
Oproštajna pjesma Ilijaza Delića:
U svom posljednjem intervjuu iz Fojničke banje pozvao je sve da dođu na proslavu njegovog rođendana, bez obzira na bolest. Na kraju intervjua izgovorio je oproštajnu rečenicu: „Ilijaz će uvijek nastupiti s Mostar Sevdah Reunionom. Ja sam jedan od osnivača.“
Ilijaz Delić umro je 8. rujna 2013. godine nakon teške bolesti. Sahranjen je u rodnom Mostaru.
Mostar Sevdah Reunion nastavio je djelovati. Dana 22. kolovoza 2015. godine održat će svoj drugi koncert u Tuzli.