NEKA PROTEKU OVI SATI
Naša vremena mimoilaze se
I tijela naša
Ti si zagazila u svoje
Sočnost mu i sjaj
Ja stojim na obali Lete
Njušim joj dubinu
*
Pusti neka proteku ovi sati
Između naših koža uprazno
I budi mi na jagodicama samo
Zrij u zjenici
U sluhu mi osmijeh
*
Pogledaj dolje niz ulicu
Eno slama se sunce
Iznad zgrada
I gomila kiša
Učas sve će postati svoje
Podobno ritmu naših bila
Njihovoj stopljenosti
*
Naša tijela mimoilaze se
Između njih godine
Sijeku duše
*
Tamo na onoj zvijezdi
Što se ne vidi
A obasjava nas iznutra
Tamo te čekam
***
*

ŽUČ, 2013.

Nisam odavno otišao gore
Među njihove sjene
*
Dovoljno je da pomislim
Na polomljene kosture mladih breza
I pojave se njihova lica
Vidim ih u travi
Polegloj od udara vjetra
Ponekad na semaforu
Čekaju sa mnom zeleno svjetlo
*
Nisam odavno otišao gore
Među njihove sjene
Neka miruju na pustom brdu
Samotne duše saboraca
*
Njihovi životi danas su cifre
U kantonalnom budžetu
Izborne parole
Opijum mrtvoj budućnosti
U školskim čitankama
*
Nisam odavno otišao gore, kažem
Linije fronta posjećuju
U džipovima oni drugi
S plakata i bilborda
Da ritualima umnože moć
Ovjere pohlepu
*
Nisam odavno otišao gore
Među njihove sjene
Dovoljno je da
Obiđu me u snu:
Tamo je svaki tren
Granata što gađa ravno u srce
***
*

MOJA MAJKA

Majku su ranili
U Drugom svjetskom ratu
S dva metka
Jednim u nadlakticu
Drugim u butni mišić
*
Imala je sedamnaest godina
I dva metka u tijelu
Moja majka 1943.
*
U drugom ratu
Imala je sina na frontu
I rak na plućima
*
Kazala bi: Ne znam
Šta je gore strah ili bol
Moja majka 1993.
*
Njen glas preko
Radioamaterske stanice
I danas me doziva
S onog svijeta
***
*

SREBRENICA, 2010.

Pas pretrčava ulicu
Srpskih dobrovoljaca
Krvoločno progoni olinjalu mačku
*
Glas mujezina za trenutak
Približava natmureno nebo
Ako se ono dovoljno spusti
Na prazan grad prolit će se
Ljetna kiša kao nasušne Božije suze
*
Iz kafića dopire refren
Oj Moravo tija vodo, tija vodo
*
Žena u tridesetim vještim pokretima
Skuplja veš sa štrika ispred zgrade
Žuri da postane nevidljiva
*
Potom tišina postaje čujna i duga
Sve dok se ne prolomi
Škripa lima pod udarom vjetra
I prosvrdla moždanu koru
*
Mehanički pružaš korake
Kao android u Alienu
*
Na ulazu u grad nišani
Postrojeni u potiljak
Takav poredak živi ne mogu dostići
Kad se oči napune njihovom bjelinom
Zastaješ bespomoćan, pust
I kriv - krećeš se nikud
***
*

RUČAK SIROMAHA

Nije više kao u pjesmi
Onog mladića u čijim stihovima
Gonetaš sazvučja
Bilja, kosmosa i srca koje ih čezne
*
Nije više kao u njegovoj pjesmi:
Kad ručaju kao da jedno drugo
Jedu
Nije tako
Danas ulaze u Narodnu kuhinju
Po dnevnu porciju života
Sve je propisano u državnoj normi
Količina gladi i njihova nesreća
Spol im, dob i uzrast, osobito karakter patnje
Staju u brojke i zakone, u budžete
Strogo klasificirani, precizno planirani
*
Oni su demografsko tijelo
Topovsko meso, glasači u partijskom zdanju
*
Religija na njima dokazuje
Božiju ljubav; znanost
Svoju moć
Okruže ih terminima:
Sadaka, vitre, zekiat, milosrđe
Inkluzija, socijalna isključenost
*
Nije više kao u pjesmi mladića
Što kriknuo je nad skršenim svijetom
*
Stoje u redu pod nadzornim kamerama
I sporo se pomjeraju naprijed
*
U njihovoj gladi čitaš
Rast kamatnih stopa i bankovnih računa
Sunovrat carstva koje vjeruje
Kumiru progresa
Gramzivost doba što grize
Svoje korijenje
*
Nije više kao u pjesmi mladića
Uvjerenog da smrt je nešto sasma ljudsko
Oni stoje u redu i sporo se pomjeraju naprijed
*
Ti gledaš kako u njihove vene
Profit zariva cjevčice
Precizno računajući dnevnu porciju krvi
***
*

MIRSO IZ BUŠĆE NA DŽENAZI 2013.

Damiru Pediši
*
Vidiš ti ovo hođe što vas
Koji ne klanjate goni s đenaze
K'o da mu je babovina
E, ono ti je slika i prilika nove Bosne
Ne znam jeste l' nevjernici
Il' na drugi naćin od nas štujete Boga
Al' izišo sam iz safa
Da vam se pridružim
Jer ni za taki islam
A bogme ni za taku Bosnu
Ja mu ratov'o nijesam
A tebe znam sa Žući
Zajedno smo na njoj devedeset treće
Našim tijelima branili
Sarajvo od Karađićevih koljaća
Tad te, razumije se, niko nije pito
Vjeruješ il' ne vjeruješ u Boga
K'o ni mene što nije
Samo je važno bilo da ne bježiš
S onog kjameta
A danas svaka ti šuša
Traži vjersku legitimaciju
K'o da je islam u njoj,
A ne u ljuckoj duši
Slušam te i na televiziji
Pričaš protiv naših vlastodržaca
Koji sve kunući se u Allaha,
Razvališe i ovo malo
Bosne što je odbranismo
Bolje ti je nemoj
Samo se trošiš uprazno
Sve ti je to, jarane moj,
Iznutra lopovlukom pođubreno
Pa se u njemu ništa
Sem gazapa ne mere uzgojit'
A lahko je tebi
Doktor si nećeg pa imaš
I stan i pos'o
A šta ćemo mi što samo
Rukama znamo radit'
Nas ti jaše k'o stigne
I Kurto i Panto skupa
Nakotilo se u Alijinim Bošnjacima
Svakake mrake pa ćojek
Ne zna je l' to rađeno planski
Il' insan sam od sebe
Ukisne u duši k'o mlijeko
Vjeruj mi, nekad me naćisto
Stid što ovden živim
I s ovim ljuckim robljem
Odbranilo se od nake
Karađićeve sile, a pušta
Uhljupe da mu izvrću mozak
K'o žena pantole
Kad hin na štrik vješa
Halali, ja se zaprić'o
A ne pitam te za zdravlje
K'o da nam je svijet
Preći od nas samih
***
*

(Ciklus Somuni)

*

VI

Bol je moje svjetlo i moja tama
Blaženi mir su meni iskopali
Zločinom teškim iz dušinih jama
Da ću vam doći jeste li znali
O moji mrtvi, bezimeni, mili
Svoje ste groblje sred moga srca svili
Danas u umu praznina mi je teška
Prostrana kao plavi okean
I moja strašna nepojmljiva greška
Prekriće vrijeme, svaki mi budući dan
I oprost molim zbog kašnjenja od pola vijeka
I neka tuga poteče iz mene kao rijeka
Slijte se u nju, o moje mile nesmirene duše,
Da vam izgranu dženetske zore
I nek se survaju, neka se sruše
Ograde smrtne između nas u hadsko more
Da mi je makar u snu vidjeti vaša lica
Dotaći spaljene kosti, čuti imena
Stati ispred ostrvljenih ubica
Sa žudnjom da ih sori kazna žuđena
***

VIII

Bože, koji dopuštaš da pale i kolju
Djecu i male bebe u povoju
Učini milosnom svoju volju
Rahmet svoj pusti niz kišu
Neka im duše ovozemne zore omirišu
Neka mrtvim njima u smrti grane
Blago sunce sa ove strane
Učini i da nam u san svrate
Makar noću u one sate
Kada smo sami sred vasione
Učini tako da se sjedine
Duše živih i mrtvih ispod ledine
Nek naše malo u smrt zavire
Njihove neka se uz nas smire
Bože, koji dopuštaš da pale i kolju
Djecu i male bebe u povoju

***