Oda Naidi Hoti-Muminović
(Povodom fejsbuk statusa ove vladine dužnosnice, ministrice obrazovanja, koji je objavljen 25. 11. 2025. U njemu dužnosnica prijeti izvjesnoj nastavnici Bosanskog jezika i književnosti da će biti disciplinirana zbog kritike Alije Izetbegovića)
Izvor fotografije: Federalna TV
Zaslužuje odu naša ministrica divna
Iz srednjeg vijeka je stigla
Na slobodu mišljenja potpuno kivna
U odbranu svog vođe je digla
Partijsku mašinu i botovsku mrežu
Da spengaju i u okove svežu
Dječije umove, radoznale, mile
Oni u njenom školskom sistemu cvile
Pod jarmom patriotizma, pred likom voljenog vođe
Cilj je jasan i namjera je sveta:
Sve curice će postati bule, a muški lokalne hodže
Tako umuje arhaična ministarska teta
Za školsku reformu angažira religijsku sektu
Apokalipsa će brzo, piše u njenom prospektu
Ne plaši ona djecu, nego im baje
I ne da da se na vođu nikako laje
Ni kritiku ikakvu da bilo ko rekne
Jer ministrica odmah će da ga zvekne
Bez zakona i bez bilo kakvog suda
Tako fercera njena pamet huda
Ima i dobrih strana ministrica naša
Dok časnu funkciju voli i obnaša
Naročito onda kad dječiju pamet
U vjerske kalupe meće i udara namet
Na sekularno smeće, što buja i još je veće
Kako odmiče ovo glupo stoljeće
Zato je naše školstvo dostiglo apsolutnu nulu
Jer za ministricu ima srednjovjekovnu štulu
Kad ona od sto lupi šakom
Bit će po turu nastavniku svakom
A naročito onom što predsjednika kritici izlaže
Jer ministrica tvrdi - taj nije umio da laže
Iako nije baš predsjednik bio
Već član na vrhu predsjedničkog organa, odlučan, smion
Pa do podne jedno, a od podne drugo
Taj je mislio uporno, hrabro i dugo
Spavajte mirno, rata neće biti
Jest će te zlatnom kašikom i biti siti
Za rat je potrebno dvoje
Govorio je dok su nicale Troje
A krv se mnoga lila
Kao da nije bila život, nego svila
Iz čaršijskog Bezistana
I blizu predsjednikova stana
A da je volio djecu dokazuje slučaj dičnog mu sina
Koji je bio gradska raja, fina
Pa ga je u trezor metnuo kao najveće blago
A materi mu bilo u srcu milo i drago
Nek drugi za Bosnu ginu
Tu zemlju, multietničku finu
Dijelio taj državu nije, niti prodavao
Samo je na pola pocijepao dok je spavao
U predsjedničkoj fotelji
Kao u vlastitoj postelji
Sad gdje smo, tu smo, digli smo ga u sveca
I svaka hulja iz rukava ga izvlači kao kockar keca
Ali, o njemu mogao bih pisati do zore
Jer povijesnih grešaka načinio je čitavo more
No, neka zapamćeno bude da ga ministrica brani
Od svake kritike kao mrtvaca na sahrani
I njime prijeti kao kakvom batinom
Kao jakom šipkom tatinom
U njega se potpuno uzda
S nadom da će sve nas da zauzda
Kao da smo konji u zaprezi njeni
I robovi vlasti siroti i sneni
Enver Kazaz
26. 11. 2025.