Kad čovjek pogleda seriju And Just Like That... odnosno nastavak serije Sex and the City prosto mu bude milo što je proteklih 20 godina proveo u Sarajevu na primjer, a ne u New Yorku. Glavne junakinje, tri koliko ih je scenaristički preživjelo, ponašaju se kao da ih je nešto pregazilo pa se još vratilo u rikverc.

Danas imaju 55 godina i djeluju kao da su život ispratile. Glavna junakinja Carrie Bradshaw u jednoj epizodi je čak operisala kuk. And Just Like That... scenaristički je, dramaturški i sociološki promašaj. I mnogi će koji ne dijele simpatije prema izvornom serijalu pomisliti kad to nije bio, ali nemojte da ste na kraj srca.

Svako ima svoje slabosti. Moja je bila Seks i grad. Mogućnost da se ponešto ukaže iz starih dobrih dana zadržala me je pred sedam epizoda tokom praznične otključanosti svih kanala unutar moje kablovske ponude. Zaključaše ih ponovo, na svu sreću, a ja se i dalje mazohistički raspitujem kod prijateljice koja gaji iste sklonosti, u nadi da se nešto promijenilo.

Sve nam je naravno moglo biti jasno nakon filmova po okončanju serijala, bilo je očigledno da je ekipa okupljena oko unosnog i uspješnog projekta rekla ono što je u njihovoj moći. Sve kasnije, kako to obično biva, bilo je mamuzanje mrtvog konja. Ali čovjek nastoji da ne gubi nadu, pa i kad se ona tiče industrije zabave. Valjda se još tu možemo nadati, ali ne lezi vraže…

Prethodna serija se završila Zvjerkinom evakuacijom Carrie u Parizu. Razlog njenog odlaska tamo bio je ruski ekscentrični umjetnik Aleksandru Petrovsky za kojeg se ispostavilo da pored ključnog fokusa na sebe i vlastitu umjetnost hoće i „podići ruku“ što bi kod nas bio eufemizam za nasilje u partnerskom odnosu.

Da je na tome ostalo, na spašavanju Carrie iz još jednog emotivnog posrnuća i da smo vjerovali kako će ona i Zvjerka ostati sretni do kraja života, mogli smo oprostiti sve one situacije zbog kojih je bilo pogrešno ikada biti u tom odnosu. Ali kako smo ih sve imali_e tako smo ih i Carrie i Zvjerki praštali.

Nakon trakavice u dva filmska nastavka u koju se pretvorio njihov odnos, Zvjerka u prvoj epizodi nove serije umire. Baš and just like that... Ako se nisu nagodili oko njegovog dužeg angažmana, pitanje je zbog čega se uopšte pojavljivao, zašto i Zvjerka, poput Samanthe, nije negdje otišao. Spoznao religiju, pronašao novo mjesto za vlastiti vinograd, došao u Hercegovinu i otkrio žilavku, šta god samo da ga ne ubijaju i vještački ne stvaraju odnos koji je opstao (i u međuvremenu evoluirao u savršeni sklad) i trajao dok ih smrt nije rastavila.

Neravnomjerna raspodjela dobra u prethodnim projektima iz nastavka je izostavila Samanthu Jones i tako je Seks i grad ostao bez seksa ali i bez grada što ćemo vidjeti kasnije.

Samantha je u Londonu a njeno izbivanje i nekomunikacija sa prijateljicama objašnjeno je na nivou pojašnjavanja nečega mlađoj grupi u obdaništu.

Poslaće savršeni bijeli buket ruža kada Zvjerka pođe bogu na istinu, iako takvo prijateljstvo valjda nikakvu nekomunikaciju ne bi podnijelo, posebno ne u trenutku kada Carrie ostaje bez ljubavi svog života.

Miranda Hobbes, žena zmaj u inicijalnom serijalu, partnerica u advokatskoj firmi, sada je jednom nogom u alkoholizmu i studentica je master studija jer je zanimaju prava žena te im kani pomoći. Nijedno suštinsko žensko pitanje u seriji nije otvoreno, osim medicinski potpomognute oplodnje. Miranda djeluje kao da su kreatori nastavka izgubili scenarije prethodnog serijala i ne sjećaju se junakinje koju su prvobitno stvorili.

Charlotte York kojoj je uvijek bilo najvažnije da se uda i ima porodicu, sada kad je ima, uglavnom devera sa utiskom koji će ostaviti na svoje novo okruženje. A novo okruženje svake od glavnih junakinja posebna je priča i posebno iritirajući segment nastavka serijala.

Poseban dever ima Mirandin muž Steve Brady. U prvoj epizodi je naglašeno kako nosi slušni aparat i ničim objašnjeno kako je do toga došlo (osim što je život u New Yorku očigledno težak, kao i u Norveškoj u jednoj reklami za kremu za ruke).

Autori serijala su rekli kako su „novog“ Stevea zasnovali na ličnom iskustvu glumca koji je pred nastavak snimanja rekao kako nosi slušni aparat.

Zbog kilometara teksta koji sam napisala na temu prava svih obespravljenih, nadam se da me neće niko shvatiti pogrešno, ni povodom poteškoće sa sluhom ni drugih stvari koje ću ovdje napisati. Ali po toj logici, znači li da glumac koji na snimanje dođe s probavnim problemima treba i u svojoj ulozi ispuštati vjetrove tokom serije?

Ono što najviše iritira je izvještačenost ljudskopravaške agende po kojoj je nastavak snimljen. Ako junakinje prethodno nisu baš obilovale socijalnim kontaktima sa nebijelim ljudima, malčice je fake kada njihovo kompletno novo okruženje osvane nebijelo. I nužno bolje, zanimljivije, progresivnije od zlopatnica sa Manhattana zbog kojih sve ovo gledamo.

Carrie je naslijedila milione nakon što je Zvjerka preselio, ali to se ne spominje. Nije joj prijao novi minimalistički ogromni stan koji je kupila te se vratila u svoj djevojački. Hvala nebesima, jer taj prostor je i jedina veza sa prethodnim serijalom i nama koji valjda po kadrovima Manhattana tražimo i dijelove izgubljenih sebe.

Carrie kao milijunašica radi podcast iako joj format ne leži. Carrie ako smijem primijetiti nije ni na piće izvela prijateljice da lakše premoste tugu zbog gubitka muža. Ranije bi odlazile na luksuzna putovanja kada bi ih tuga opasala. Ali ovdje nema ni putovanja, ni seksa, a ni grada.

Popularna kultura učinila je mnogo na popularizaciji prava istospolnih parova i hvala joj na tome. U tom smislu značajan je bio doprinos u vidu kreiranja lika Stanforda Blatcha, Carrinog najboljeg prijatelja koji je gay.

U novom serijalu senzibiliziranje najšire publike prema nebinarnim osobama trebalo bi voditi preko dozlaboga nesimpatične Che Diaz koja je nebinarna biseksualna osoba meksičko-irsko-američkog porijekla. Ne mislim da nebinarne osobe trebaju nužno biti simpatične jer niko nije dužan da bude dodatno mio ako dolazi iz manjinske pozicije, ali potpuno je scenaristički neutemeljeno najbolje osobine u seriji pripisati nekome ko baš zna ići na živce.

Che je i fatalna te Miranda zbog nje ostavlja Stevea i to je otprilike sve što smo do sada od seksa vidjeli_e.

Sa transrodnošču kao očigledno ključnom temom serije najdirektnije se sreće Charlotte čija kćerka odlučuje najprije promijeniti ime, što se objeručke dočekuje u njenoj školi, prije nego što o odluci bivaju informisani roditelji…

I svako od ovih pitanja je prevažno i sama sam im cijeli život posvećena, ali zgurani u seriju djeluju kao loša foto montaža, kad se neprecizno na tijelo jedne doda glava druge osobe.

Ne ide i ne vidim kome pogoduje, jer sumnjam da se nesenzibilizirana javnost za prava bilo koje manjine može na ubrzanom serijskom tečaju senzibilizirati.

U nastavku serijala jedino se ostalo dosljedno štovanju cipela, pretpostavljam zbog vlastitog postolarstva Sarah Jessice Parker kao jedne od producentica nastavka. Zbog Mirandine potrebe da malo češće potegne iz flaše otvoreno je pitanja alkoholizma i sablažnjavanje nad njim, dok Che puši travu bez prestanka.

Dok osvijestimo šta je staro neprihvatljivo i novo prihvatljivo biće vrijeme za snimanje nove sezone. Ili vrijeme mrijeti, sudeći po tome kako su 50+ junakinje predstavljene u serijalu And Just Like That...


Kristina Ljevak, Prometej.ba