Sumrak bogova
Heimdall je puhnuo u svoj rog i počeo je kraj svijeta, eshatološka bitka sila dobra i sila zla, konačna propast starog i rađanje novog svijeta
Za oznaku eshatološke bitke između sila dobra i sila zla u nordijskoj je mitologiji korišten izraz Ragnarök koji je sastavljen od dvije riječi: ragna (genitiv množine imenice regin) što znači “bogovi” ili “organizirane sile” i rök kojom se označava “sudbina” ili “udes”. S obzirom na to, termin se najvjerojatnije može prevesti kao “sudbina bogova”, iako se kasnije nametnuo izraz “sumrak bogova”, zahvaljujući ponajprije istoimenom djelu njemačkog kompozitora Richarda Wagnera. Povijesničari, među kojima posebno treba istaknuti francuza Claudea Lecouteuxa, ispravili su ovaj prijevod, potvrđujući da je njegovo pravo značenje “sud sila”. Ragnarök nam je poznat poglavito iz tri izvora: Viđenje proročice, Vaftrudnirove riječi i Obmanuti Gylfi. Zbog njegove poetske ljepote, mi ćemo se u ovom izlaganju ipak koristiti izrazom “sumrak bogova”.
Proslavljena i preoblikovana wagnerovskom kompozicijskom fantazijom, nordijsku pripovijest o konačnoj propasti svijeta i palingenezi koja poslije toga slijedi treba promatrati kao organsku i razrađenu sintezu bezbroj motiva raspršenih u najraznolikijim kontekstima. Pomnjive analize koje su provodili eminentni znanstvenici o pojedinim temama uočile su iznenađujuće paralele s analognim tradicijama (mandeo-manihejskim, keltskim, kršćanskim i drugim). Pored toga, pokazujući izuzetnu vitalnost, tragovi ovih tematika i danas su prisutni u sjevernoeuropskom folklornom naslijeđu. Za ilustraciju toga, dovoljno je imati na umu običaj odsijecanja noktiju mrtvaca i s njime povezane pogrebne obrede, jer se vjerovalo da se u podzemnom svijetu od noktiju pokojnika gradi zlokobna lađa Naglfar koja će u datom trenutku prevoziti sile zla u konačni obračun protiv sila dobra. Cilj je ove prakse bio što je moguće više odgoditi dolazak Ragnaröka i s njime skopčanu propast svijeta. Inače, ovaj nordijski mit o konačnom svršetku svijeta karakterističan je prije svega po svom pesimizmu, ali i nordijskom praktičnom viđenju bilo zemaljske bilo onostrane zbilje. Prema nordijskoj mitološkoj koncepciji, svakoj je stvari dosuđen nestanak kako bi se stvorio slobodan prostor drugoj stvari. Tako je zlo, koje će uništiti zemlju na koncu vremenâ, neophodno i sudbinom određeno protiv čega ni bogovi ne mogu ništa učiniti. Štoviše, i njima je određena sudbina i propast o čemu ćemo govoriti u narednom izlaganju.
U pomalo mračnim tonovima, drevni nordijski pjesnici pripovijedali su o proroštvima jedne völve, vidovnjakinje koja je, nadahnuta od nekog višeg bića, navijestila svršetak vremenâ i opisala tragične događaje koji će potresti cjelokupni svemir, združujući bogove i ljude u istovjetnoj sudbini.[1] Predskazala je da će prije svega strahovita klimatska promjena poremetiti prirodne ritmove i izmijeniti godišnja doba.[2] Tako će nastupiti dugotrajna zima imenom Fimbulvet što znači “Strašna zima”, koja će uzastopno trajati tri godine bez ikakva stišavanja. Prolomi oblaka, oštri vjetrovi, veliki naleti tuče izmučit će zemaljsku kuglu, pokrivajući je gustim i neprobojnim ledenim pokrivačem. To je Doba sjekire. Zatim će uslijediti Doba mača kada će svijet biti razaran nebrojenim ratovima, izazvanim od strane ratobornih duhova za koje se neće znati odakle su došli. A grozno prolijevanje krvi neće poštedjeti ni braću koji će se, nakon pada svetih obiteljskih veza, sukobiti u okrutnim okršajima potaknutima zavišću i pohlepom. I sva pravila društvenog suživota bit će povrijeđena, pa će u toj klimi moralne anarhije biti počinjeni besramni zločini: očevi će zavoditi kćeri, prostitucija će cvjetati i uzimati maha, preljub neće poznavati granica. Konačno, podlost i izopačenost bit će jedini ideali ljudskog roda.
Ragnarök: nordijska eshatološka bitka između sila dobra i sila zla
U trećem dobu, poznatom pod imenom Doba vjetra, umnožit će se znakovi skorog svršetka svijeta, uzrokujući još strašnije događaje. Na koncu nastupa Doba vuka kada će vuk Skol, koji od početka vremenâ progoni Sunce, proždrijeti ovu zvijezdu, nakon čega će Zemlja biti potpuno zavijena u tamu. Za to će vrijeme Hati, vuk u potjeri za Mjesecom, to isto učiniti s ovim Zemljinim vjernim pratiocem što će biti praćeno padanjem i nepovratnim iščeznućem zvijezda s nebeskoga svoda. Kao posljedica toga, moreplovci će ostati bez orijentirnih točaka, te će biti prisiljeni na lutanje oceanskim prostranstvima postajući tako zatočenicima tmine i propasti. Daljnja proroštva völve govore da će zemlja biti potresana strašnim potresima, da će se otvoriti užasni ponori koji će progutati tisućljetne šume i čitave planine. Tada će popucati svi lanci: vuk Fenrir slobodno će lutati svijetom, sijući smrt i uništenje. I Midgarska zmija, prognana u oceanske dubine, ponovno će izroniti iz svoga izgnanstva, te će, bijesno se uvijajući, izazvati zastrašujuće podmorske potrese, plaveći cijele doline, potapajući gradove i utapajući tisuće ljudi. Svi će brodovi pokidati konope. Sa zadatkom da preveze sile zla, Naglfar, lađa izgrađena od noktiju mrtvih, napustit će svoju užasnu luku i zaploviti ogromnim valovima koje je svojim pokretima stvorila Midgarska zmija. Gigant Hrim, gospodar zlih mraznih gigantâ, upravljat će njezinim kormilom, dok će Fenrir napredovati s razjapljenim ždrijelom: njegova će gornja čeljust dodirivati nebo, dok će mu se donja čeljust oslanjati o zemlju. Iz nozdrva i očiju izbacivat će prave vatrene gromade. Midgarska zmija gmizat će pored Fenrira, neprekidno ispuštajući svoj otrov na sve strane tako da će magla zaviti čitav svijet. Čudovišni Lokijevi sinovi bit će poredani uz lijevi bok sinova Muspelheima, predvođenih ognjenim gigantom Surtom koji će vitlati blistavim mačem, okružen ogromnim i smrtonosnim vatrenim jezicima.
Užasne čete prijeći će preko Bifrosta, mosta koji vodi do božanske utvrde, ali će se “Plamteći put” srušiti pod njihovom obeščašćujućom težinom. Tada će, spremni za konačni obračun, gospodari užasa doći do ravnice Vigrid. Ovdje će pronaći svoje prirodne saveznike: Lokija, koji će pobjeći iz svoga zatočeništva, kao i sve preljubnike, ubojice, krivokletnike, jednom riječju, sav ološ čovječanstva koji je bio prognan u mračne kutke Helheima. Ulažući svu svoju energiju, Heimdall, čuvar Bifrosta, neprekidno će puhati u svoj rog, pozivajući bogove na okupljanje. Dobro poznajući predskazanja vidovnjakinje, Odin će odjahati do Mimirovog vrela, gdje će, pokrivši je magičnim travama i izgovarajući rune života, upitati za savjet glavu boga sjećanja. Potom će pozvati na okup svoje prvake, odane einheriar, smione ratnike iz Valhale, te će zajedno sa svim Asima krenuti prema bojnom polju Vigrid. Opisujući prizor s izuzetnom jasnoćom, völve je zalazila i u najmanje pojedinosti, govoreći da će Odin, jašući svoga osmonogog konja, s teškom zlatnom kacigom i Gungnirom u ruci, biti ispred svih, vodeći ih ponosno.
Krvoločni vuk Fenrir
U veoma kratkom roku dvije će vojske biti jedna naspram druge, spremne da se suoče u ovom posljednjem izazovu. Odabravši sebi neprijatelja dostojna njegovog ranga, Odin će krenuti pravo protiv proždrljivog Fenrira, nimalo zastrašen prijetećim zubima koje mu je zvijer pokazivala. Međutim, u zaglušnoj buci oružja čudovište će biti bolje sreće od oca bogova, te će ga jednim munjevitim potezom uhvatiti u svoje čeljusti i progutati u svoju odvratnu utrobu. Ipak, nedaleko odatle naći će se Vidar, jedan od Odinovih sinova, koji će se hrabro suočiti sa zvijeri te će je, zabivši joj stopalo u čeljusti, uspjeti smrskati. Tom prigodom, Vidar će biti u obući izrađenoj od komadâ kože koje su ljudi tijekom tisućljeća odsijecali sa svoje obuće u blizini nožnog palca i pete te je zatim bacali. Stoga, prema nordijskom vjerovanju, onaj tko je želio pomoći Asima u konačnoj bitci trebao je odsjeći nešto kože s vlastite obuće i baciti je, tajanstvenim je formulama posvećujući ovom Odinovom sinu.
Midgarska zmija kreće u konačno uništenje svijeta
Međutim, völve je nastavila svoju pripovijest. Prokrčivši sebi put smrtonosnim udarcima svoga malja, Thor će se suočiti sa svojim vječnim neprijateljem, omraženim gmizavcem koji je svojim zagrljajem opasao čitavu zemaljsku kuglu. Crvenom gospodaru groma poći će za rukom baciti Mjölnir na njega, smrskavši mu glavu, ali će, okružen otrovnim isparenjima zmije, načiniti samo devet koraka prije nego što se mrtav sruši na tlo. Ista će sudbina zadesiti i Tyra, upletenog u neravnopravnu borbu protiv užasne psine, čuvara Helheima. Pakleni pas, zloglasni Garm, smrtno će izmrcvariti sakatog boga koji će ga ipak, premda na izmaku svojih snaga, uspjeti ubiti. Naprotiv, Frey se neće moći boriti protiv Surta, vođe ognjenih gigantâ, budući da je zbog ljubavi prema Gerd svoj mač, oružje obdareno čudesnim moćima, poklonio svome sluzi i prijatelju Skirniru, pa se nenaoružan nije mogao suprotstaviti plamenu koji je Crni bacio na njega. Zagospodarivši bojnim poljem, Surt će zapaliti Zemlju i čitav svemir, te će sve stvoreno biti zapaljeno, postajući ogromna užarena kugla.
Surt zvani Crni – predvodnik sinova Muspelheima
U svojim viđenjima smrti, stara je vidovnjakinja vidjela i tračak nade rekavši da život ipak neće nestati. Iz mora će izroniti nova Zemlja, beskonačno zeleno prostranstvo prekriveno bujnom vegetacijom. Neće biti potrebe za sjemenjem jer će sve spontano cvjetati, a plodovi će biti izuzetne veličine. Što se tiče bogova, od pokolja će pobjeći Odinovi sinovi, Vali i Vidar, a i Thorovi sinovi, Magni i Modi, uspjet će se spasiti. Nevini će se Balder vratiti iz Helheima, praćen svojim bratom Hoderom, te će svi zajedno ponovno izgraditi svoje boravište upravo u središtu Asgarda, na trgu Idavol. Pronašavši mir, ovdje će međusobno razgovarati, sjećajući se pothvata očeva i bezbrižno će živjeti. Mrtvi koji su pali za dobrobit čovječanstva živjet će u Gimleu, novom nebeskom boravištu, gdje će moći ispijati najbolju medovinu u dvorani pod imenom Brimir, u zemljama Okolnir u kojima “nikada nije hladno” (od drevnog značenja riječi). Osim toga, na raspolaganju će imati i jedno drugo boravište, svo od čistog zlata, zvano Sindri. Naprotiv, u Nastrondiru, obali mrtvih, zli će boraviti u ogromnoj građevini lišenoj svake ljepote, čiji će krov biti pokriven mnoštvom zmija koje će ju, međusobno se ispreplevši u nerazmrsivo klupko, stegnuti u svoj zagrljaj, ubrizgavajući svoj otrov u njezinu unutrašnjost. Slična onim tvornicama u kojima se obrađivalo vrbovo šiblje, kuća će biti mjesto patnje određeno za krivokletnike, preljubnike i ubojice, prisiljene da plivajući prelaze rijeku od užarene tekućine kako bi došli do nje.
Novi Asgard
Vidovnjakinja zaključuje svoje viđenje govoreći o šumi Hodmimir. U njoj će biti oni koji su preživjeli kozmičko uništenje i potrese, dvoje ljudi imenom Lif (Život) i Lifthrasir (Žudnja za životom). Izvršavajući zamisli neistražive božanske volje, njih će se dvoje hraniti samo kapljama jutarnje rose, te će na svijet, “novi svijet”, donijeti brojno potomstvo, pretke nove ljudske rase. A kao posljednji znak potpune palingeneze, Sunce će, kao ženska zvijezda, roditi djevojčicu svjetliju i sjajniju od svoje majke, koja će rasvjetljavati nove dane, razlijevajući toplinu i blagostanje nad blaženo čovječanstvo.
Iz zbirke nordijskih mitova i razmišljanja o njima, koju je priredio Miroslav Jurešić. Ovo je 41. tekst
[1] Iako na veoma konfuzan i kriptičan način, nastanak i konačna sudbina svijeta opisani su u Viđenju proročice, jednoj od 29 poema koje se nalaze u Poetskoj edi. U njoj Odin zaziva duh neke mrtve proročice kako bi mu ispripovijedala sve što zna o prošlosti i budućnosti svijeta. Iako s određenom dozom protivljenja, njezin duh ipak mora popustiti pred Odinovim pitanjima i odgovoriti na njih da bi se, nakon što su otkrivene sve tajne, ponovno vratio u smrtnu tminu.
[2] Postoje različite studije o tome je li ovo vjerovanje povezano s nekom klimatskom promjenom u kasnom brončanom dobu, budući da su prije toga nordijske zemlje bile dovoljno tople.