Vostani Serbie
Radio Televizija Srbije ima najavnu špicu: „Medijski javni servis evropske Srbije“ sa suncokretima u kojima su zastave europskih država iznad kojih se uzdiže suncokret sa zastavom Srbije.
Autor: Dino Šakanović
Kod nas je nažalost prisutno selektivno sagledavanje prošlosti. Prihvaćamo samo one epohe koje se sviđaju našim svjetonazorima i to opet iz tih epoha samo ono što nam se sviđa, dok ostalo ignoriramo, bilo zato da okrivimo druge, skinemo odgovornost sa sebe ili nađemo „opravdanje“ za vlastite stavove. Svaki „desni“, bez obzira čiji, začas će se sjetiti neslavne epohe 90-ih, svjetskih ratova na Balkanu, zločina... ali će previdjeti nešto potpuno drugačije što se žarko želi zaboraviti kako od strane srpskih tako i od strane „ostalih“ nacionalista.
Godine 1804. počinje Prvi srpski ustanak. Srpska građanska trgovačka elita zadivljena idejama francuske revolucije ideolog je pokreta. Mlade obrazovane trgovce oduševljavale su ideje oslobođenja podjarmljenih naroda, braće po mukama unutar oronulog Osmanskog Carstva punog korupcije i nepravde. Smederevski sandžak, središte ustanka, nalazio se pod najgorom mogućom upravom: korumpiranim, okrutnim, samostalnim janjičarskim agama, dahijama. Sama ideja da bi oni, mladi obrazovani intelektualci, mogli voditi državu umjesto korumpiranih nepismenih namjesnika djelovala je utopistički, ali realno i dostižno kao rijetko kad u povijesti. Nije bilo teško prenijeti tračak ovih ideala na seljaštvo opterećeno teškim nametima i korupcijom spahija, gospodara zemlje. Dok je seljaštvo vodilo ustanak intelektualna elita podarila je nešto najljepše u prošlosti Srbije - ideal slobodne europske Srbije.
Europa je uzor ustanicima. Za Srbiju žele isto ono što je izborila Francuska - ustav, slobodu, jednakost i parlament. Srbija postaje svijetla oaza Balkana, predvodnica naprednih ideja. Dominiraju utopističke ideje zajedništva protiv tiranije i nepravde. Srbija se bori za bolji svijet! Glavni ideolog ustanka je filozof i književnik Dositej Obradović, nacionalist, ali ne „nacionalist po vjeri i naciji“, poput današnjih, već nacionalist u borbi za slobodne i napredne narode. Njega vode ideje prosvjetiteljtva, vjerske tolerancije, obrazovanja i zajedništva naroda od „Budima do Andrijatičeskoga Mora koji jednim jezikom govori“. Dositej ne želi isključivost i šovinizam. Strana mu je i odvratna ideja vlasti jednog naroda nad drugim. U tome vidi tiraniju Osmanlija i Austrije nas Slavenima. Poziva narod da preuzme od naprednijih naroda ono dobro i ujedini se u borbi protiv tiranije. Svu svoju „braću po jeziku“ naziva Srbima, zbog istog jezika, ali se ograđuje od „vjerske tiranije“ i nametanja nastajuće srpske nacije. Za njega su jednaki i ravnopravni kako pravoslavac iz Smedereva tako i musliman iz Mostara: „U Srbiji, u Bosni, u Slavoniji, u Dalmaciji, Ercegovini svuda je u seljani ovi kraljevstva karakter voopšte jednak, kao da su, kako i jesu, jedna familija". Umjesto sile i nametanja on poziva na buđenje, obrazovanje, slogu i bratstvo.
(Dositej Obradović 1739/1742- 1811.)
Dositej Obradović nošen idejom slobodne i europske Srbije piše himnu ustanka, budnicu „Vostani Serbie“, pozivajući na bratstvo naroda i pomoć Europe kojoj Srbija teži, u koju se ugleda. Njegovi stihovi najbolje pokazuju ideal ustanika:
...
Vostani Serbie!
Davno si zaspala,
U mraku ležala
Sada se probudi
I Serblje vozbudi!
Pokaži Evropi tvoje krasno lice,
Svetlo i veselo, kako vid Danice.
Bosna Sestra tvoja na tebe gleda
i ne želi tebi nikakova vreda (zla).
Hercegova zemlja i Černaja Gora
Daleke države i ostrovi mora -
svi tebi pomoć nebesnu žele,
Sve dobre duše tebi se vesele.
...
Srbija Dositeja Obradovića je zemlja obrazovanih građana, zemlja tolerancije, pravde, predvodnica slobode. Isti ideali vode hrvatske preporoditelje. Ljudevit Gaj, predvodnik ilirizma u Hrvatskoj, pozivajući na buđenje nacije čak piše i slične stihove kao Obradović:
...
„Još Hrvatska ni propala dok mi živimo,
visoko se bude stala kad ju zbudimo.
Ak je dugo tvrdo spala, jača hoće bit,
ak je sada u snu mala, će se prostranit.“
...
Kao možda najbolji i najbanalniji primjer ovih ideala su razmišljanja bosansko-hercegovačkih istinskih intelektualaca pred sam početak rata 90-ih: svi zajedno, ravnopravni bez obzira na vjeru i naciju, a ujedinjeni u borbi protiv zla i tiranije, za pravdu i bolji svijet! Stihovi Ismeta Kurtovića po svojoj poruci i idealu jednaki su Obradovićem i Gajevim:
...
„Zemljo naših djedova dok je tvojih sinova
ti ćeš biti prkosna, slobodna i ponosna,
zemljo naših djedova.“
...
Žalosno je vidjeti kako je danas od svega ovoga ostalo samo „Medijski javni servis evropske Srbije“. Plemenite ideje borbe protiv tiranije i nepravde, za slobodu, izobličile su se u krajnji imperijalizam, borbu za otimanje teritorija, osvajačke ratove. „Jedna familija“ i narod od „Budima do Andrijatičeskoga Mora koji jednim jezikom govori“ umjesto kao poziv za zajedništvo postali su poziv na progon, silu i nametanje vjersko-nacionalne svijesti. Od napredne Srbije Dositeja Obradovića, predvodnice sloboda, preostala je Srbija Đorđeta Balaševića:
...
Davno ti je vrag zaseo na prag, zemljo Srbijo
Niko živ se ne seća tolikih nesreća za jednog vezira
Oko tebe komšije podižu bedeme jeda i prezira
Tog još nije bilo. Ludama je milo. Ostale je stid!
...
Vostani Serbie! Sjeti se svojih korijena, svog nastanka, svoje slave, svojih ideala koji su te stvarali. Preuzmi svoju ulogu „Zvijezde Danice Balkana“ i stani na čelo borbe za pravedno građansko društvo. Pokaži Evropi tvoje krasno lice, Svetlo i veselo, kako vid Danice. Serbie, postala si ono protiv čega si se borila kad si se rađala!
{youtube}sKjrWb8SHSM{/youtube}
P.S. Ograđujem se od generalizacije. Niti su svi 1804. bili napredni niti su danas svi nazadni. Govorim isključivo o idejama vodiljama tad i sad.