Kako korona lomi i one koje ne ubija
Goran Sarić, Život u karantinu (2)
Quarantine, 100x160 cm, Acrylic on Canvas; Sojic, 2020. Izvor: saathchiart.com
Početak: Korona u Holandiji: hamsteren
Umjesto na rađi, sin, Ona i ja se već od utorka, evo, kući sudaramo guzicama. Još uvijek nam je, doduše, dozvoljeno izaći na ulicu, ali pitanje je - do kada? Rođak iz Pariza, strastveni biciklista, mi se neki dan žali da se strašno plaši da im ne zabrane sportanje na meraji. Kao da je znao: sutradan predsjednik Macron obznanjuje totalni lockdown. Nema nepotrebnog izlaženja na ulicu.
I pored sve frke oko korone, mi u Zemlji Lala i Kanala još nismo dotle dogurali. Početkom tjedna je od ovog s… ovdje pomrlo “samo” 15 ljudi. “Samo”, jer je u Italiji ove sedmice u jednome danu od korone umrlo čak 500 ljudi!
Živimo u totalno “pomjerenom“ svijetu. Dok ljudi širom planete umiru u buljucima, idiot od brazilskog predsjednika izjavljuje kako je ova pošast tek “fantazija” u nečijim glavama, a brat mu po gluposti i drskosti Trump i za bolest optužuje druge. “Na tapetu” su opet Evropa i Kina.
Juče je ovdašnji ministar zdravstva Bruins podnio neopozivu ostavku. Čovjeku pozlilo na kraju maratonske sjednice parlamenta. Kažu da je u pitanju iscrpljenost. Nadam se da je tako, ali je situacija toliko alarmantna da njegovo ministarstvo u ovoj “vreloj kaši” ni par sati ne smije ostati bez glavnog i odgovornog. Zato je Bruinsov zamjenik odmah promovisan u ministra.
Istog dana (u četvrtak) je objavljeno da je od korone obolio moj omiljeni komičar, kabaretije i kolumnista Youp van ’t Hek. A on je baš žilav čova. I pored lanjskog infarkta i nekoliko bajpasa i dalje je neumorno nastupao širom niskozemske i pisao redovne kolumne u dnevnim novinama. Sad mnogi ovdje, uključujući i pisca ovih redaka, strepe nad njegovom sudbinom.
* * *
Iako u ovoj seriji tekstova o životu pod opsadom virusa nisam namjeravao pisati o zavičaju, vidim, da ću morati. I sa te strane stižu loše vijesti. Prva mi je stigla, nećete vjerovati - preko Kanade! Opet mi poslao rođak – vidiš kako je korisno imati razgranatu familiju – članak iz Dnevnog avaza: korona i u Konjicu! Uz naslovnu vijest da je direktor tamošnje fabrike zaražen virusom COVID-19, u podnaslovu stoji: “U "Igmanu" prošle sedmice održana svečanost u povodu 70 godina firme, na kojoj je bio jedan direktor iz Srbije za kojeg je kasnije utvrđeno da je zaražen. Na ovom skupu bilo je 180 zvanica.”
Školski drug, vidim, na fejsu upozorava moje bivše sugrađane da se neki ljudi s tog skupa i dalje živahno šeću gradom i kontaktiraju s drugima kao da je sve u najboljem redu. A da možda odu do lokalnog doma zdravlja? Biće da više vjeruju onom tupavom brazilskom predsjedniku!
No, pustimo sad gorku ironiju. U Konjicu je već u petak ujutro konstatovano pet zaraženih ljudi. Kamo puste sreće da se na tome i završi. Pazite se, dragi Konjičani! Nesreća nikad nije toliko daleko koliko “upućeni” misle.
* * *
Pošto je ovaj zapis, sticajem žalosnih okolnosti, krenuo “domaćim vodama”, prije no što ga tako i završim, evo samo kratko najvažnijih događaja vezanih za koronu u Zemlji Lala i Kanala tokom ove sedmice.
- u ponedjeljak se naciji putem tv-ekrana obratio premijer Marc Rutte. Bilo je to prvi put još od naftne krize 1973. godine da se jedan holandski premijer na ovaj način obrati sunarodnjacima. Premijer je narodu pojasnio poduzete mjere, pozvao ljude na oprez, da ne paniče i ne pustoše prodavnice. Jer, “ova zemlja ima rezervi hrane za još deset godina”. Iako se trudio da izgleda pribran, vidjelo se da mu nije lako. Gledalo ga je rekordnih 7,6 miliona gledalaca. Još samo da paničari poslušaju njegove savjete!
- najavljene su velike olakšice za privredu. Posebno su podržana manja preduzeća i samostalni privrednici. U pomoć priskaču i banke, iste one koje je vlada prije desetak godina vadila iz “živog blata”. Kolo sreće… “Težina” ovog paketa mjera je dvadesetak milijardi eura. Što ti je država!
- jedno veče tačno u osam izlazimo na ulicu da aplauzom izrazimo divljenje i podršku ljekarima i bolničkom osoblju Holandije. I dok mlaki aplauz odzvanja pustom ulicom – nije ovo jug, nema te strasti i predanosti! – tapšem i razmišljam o danima i mjesecima, nema tome ni tri godine, kad su me ti vrijedni i požrtvovani ljudi u bijelom, bolesnog i nemoćnog, danonoćno presvlačili i njegovali. Ni jedna im plata nije previsoka!
- četvrtak: ugledni virolog izvodi jednostavnu računicu: ako se u Holandiji od korone zarazi 50-60% ljudi (8-9 miliona), od nje bi nas moglo pomrijeti između 40 i 60 000! Veoma mali procenat, doduše, ali … Jebeš postotke!
- u malom pograničnom mjestu Baarle-Nassau pola dućana radi, a pola ih zatvoreno. S jedne strane naši, a s druge belgijski. Valjda znate koji trgovci, uza sve rizike, još uvijek zarađuju pare.
- u petak se naciji obratio i kralj. Za razliku od premijera, Willem-Alexander se nije bavio konkretnim mjerama. On je izrazio suosjećanje s porodicama preminulih i oboljelim od korone, te pozvao narod na solidarnost i zajedništvo u teškim vremenima. Govor je gledalo nešto više od pet miliona ljudi.
* * *
A sad zapis o jednom zemljaku koji nije dobio koronu, ali ga je ona žestoko kaznila.
D. P. i ja se znamo godinama, još od azilskog centra. U ratu ga je, kao civila, odvelo na prve linije, gdje je ranjen i (p)ostao invalid. Stvar se još više pogoršala kad je prije nekoliko godina gadno pao sa stepenica i slomio drugu, zdravu ruku. Lom nije dobro zarastao, rana se prozlila, pa su mu hećimi na kraju ipak morali amputirati taj ekstremitet.
Međutim, ni to nije sve. Pri tom padu su mu oštećeni vrat i glasne žice, pa naš dobri D(rug) više ne može ni da govori. Razumije ga samo supruga, i to ni ona ne baš uvijek.
D. je stalno sanjao o povratku u svoje malo mjesto u srednjoj Bosni. Zato nikada nije ni savladao holandski jezik. Sad više ništa od tog sna. Poslije još nekoliko padova, kad je postalo jasno da ni supruga ne može njime vladati, smješten je u starateljski dom. I fizički i verbalno ovisan o drugima, najsretniji sati su mu bili kad su ga posjećivali žena, djeca i unuci.
A juče stiže nova vijest: zbog virusa zabranjene sve posjete staračkim i starateljskim domovima. Sad mu je, dakle, ostalo samo da stoji kraj prozora i čeka kad suprugu da mu, pod pendžerom, “rukama i nogama” prenese vijesti i pozdrave familije.
‘Bem ti život, i koronu, i onoga ko nam je donese!
Goran Sarić, Prometej.ba