Mile Stojić | VOLIM POPLJUVANE
Volim one lude, što su prvi vrisnuli ne računajući što će dobiti, što izgubiti One što su vazda bili u manjini. Što su stajali po strani na koncertu i na stadionu Kad je svjetina tražila vješala i krv.
Volim one blesave što nisu čekali kraj
da bi uzeli riječ. Za njih je
lomača spremna, neprestano tinja
Uvijek ih čeka omašten konopac,
podmazana giljotina, skovan križ.
U ovom se času zida tisuću zatvora
za nekoliko njih.
Volim budale što su prešutjele glas
opreznih, što su prve stavile glavu u torbu
(i još uvijek je tamo drže)
jer im oči nisu mogle mirno gledati zlo.
Volim bene što su proklele izvođače radova
kad je podizan zid, kada je rušen most.
Volim popljuvane, ismijane,
One što se nisu obazirali na formu
Što su ustali protiv rimske vlasti
nacionalnog raja, one što su ih se
odrekla braća, što su ih napustile žene
zatajili učenici, osudili svećenici.
Oni su nam osvjetljavali put.
Mile Stojić