Abeceda Svjetskog prvenstva 2018.
Kratak pregled onoga što ćemo pamtiti s nedavno završenog Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji
A kao atraktivan i efikasan nogomet, koji se igrao na ovom prvenstvu i koji je bio odmor za dušu nakon natezanja i igranja na nulu na nekim prethodnim prvenstvima. U obje finalne utakmice na zadnja 2 prvenstva nije bilo golova u 90 minuta, obje su odlučene s po jednim golom u produžecima, a u finalu ovog prvenstva je palo čak 6 golova. Francuska i Danska su odigrale jedinu utakmicu bez golova u Rusiji. Ukupno je na prvenstvu postignuto 169 golova (2,64 po meču). Sve reprezentacije su u Rusiji zabile barem po 2 gola, posljednje su to uradile Kostarika, Poljska i Panama.
B kao Batshuayi i Beiranvand: Michy Batshuayi se pobrinuo za najsmješniji potez prvenstva. Nakon što je njegova Belgija zabila gol protiv Engleske, Batshuayi je uzeo loptu iz mreže te je želio potvrditi gol napucavši je u mrežu s gol-linije. Međutim, nespretno je svom snagom pogodio stativu, a lopta mu se odbila u glavu. Belgija je inače na prvenstvu bila moj favorit, no zaustavili su ih Francuzi u polufinalu. Njihov golman Curtois – optužen od prethodnog izbornika Wilmotsa za špijunažu – proglašen je za najboljeg golmana turnira. Osim njega, sjajno su branili i engleski golman Pickford, te hrvatski Subašić (čak 4 obranjena penala) i danski Schmeichel. Ipak, najveća golmanska priča ovog prvenstva za mene je iranski golman Alireza Beiranvand, koji je u mladosti bio nomad, pastir, beskućnik, radnik u tvornici odjeće, pizzeriji, praonici auta, čistač ulica, da bi se unatoč protivljenju oca kasno počeo baviti nogometom, postao prvi golman Irana i obranio penal Cristianu Ronaldu. Iran je inače na ovom prvenstvu imao sjajan nastup, zamalo su izbacili europske prvake Portugal.
C kao Caro Moran, meksička novinarka koja potpisuje najljepšu fotografiju prvenstva. Na velikom platnu fan zone u Moskvi prikazivala se utakmica Egipat-Urugvaj. Navijači Meksika i Kolumbije su primijetili egipatskog navijača u invalidskim kolicima koji nije mogao vidjeti što se događa na terenu, te su ga zajedno podigli visoko kako bi gledao utakmicu. Oduševljenje na njegovom licu je najljepša fotografija prvenstva.
Č kao čišćenje stadiona nakon utakmice, čime su svijet oduševili japanski navijači. Nakon dramatičnog poraza od Belgije u sudačkoj nadoknadi osmine finala, japanski navijači su na tribinama stadiona pokupili smeće koje je ostalo iza njih, a japanski su igrači temeljito očistili svlačionicu, tako postavši moralni i ekološki pobjednici turnira. Nakon utakmice prvog kola japansku su praksu oponašali i senegalski navijači.
Ć kao Ćiro Blažević, trener koji je u debitantskom nastupu hrvatsku reprezentaciju u Francuskoj 1998. vodio do brončane medalje. U nedjelju je taj najveći uspjeh hrvatske reprezentacije nadmašio Zlatko Dalić. Obojica trenera potječu iz Bosne, kao i neki od najvažnijih hrvatskih igrača koji su došli do finala SP: Rakitić, Mandžukić, Ćorluka, Lovren, Kovačić. I onda dođu „navijači“ hrvatske reprezentacije koji skandiraju „Jebem te Bosno“. Kome je kamenjar u glavi, tome iza obrva ne niknu pametne misli.
D kao Denis Čerišev: Ruski nogometaš postao je prvi igrač u povijesti koji je kao zamjena zabio gol na otvaranju SP. Osim toga, jedini je igrač prvenstva čija 2 gola su u konkurenciji za najljepši gol prvenstva.
Dž kao Džeko,jedna od velikih zvijezda koje su nedostajale u Rusiji jer se BiH nažalost nije plasirala na SP. Osim Džeke, u Rusiji nije bilo ni Buffona, Oblaka, Čeha, Balea, Vidala, Pjanića, A. Sancheza, Chiellinija, Bonuccija, Aubameyanga, Alabe, Robbena, Hamšika, Mahreza, Pulišića, van Dijka, Yaye Tourea... Na SP nije bilo Italije, Čilea, Nizozemske, SADa, Češke, Obale Slonovače, Gane, Kameruna...
Đ kao đilkoš, nadimak koji je Ćiro Blažević dao Mariju Mandžukiću. Značenje riječi đilkoš je drzak, snalažljiv mangup. Nadimak odgovara Mandžukiću, ali je nepotpun: Mandžukić nije samo snalažljivi mangup, nego veliki, neumorni radnik, trkač i borac. Minuta je 70. finala SPa, Hrvatska gubi od Francuza 4-1. Pri takvom bi se rezultatu mnoge momčadi predale, posebno naše ex-jugoslavenske koje su psihički pucale i kad gube 1 razlike. No, ne i ova generacija Hrvatske. Francuski golman prima loptu, sam na svojoj polovici, a Mandžukić hita prema njemu i dočekuje golmanovu grešku. Ta scena i ona scena Modrića kako sprinta u 115. minuti utakmice da spasi jedan obični korner, to je slika ove generacije Hrvatske koja je osvojila svjetsko srebro. To je slika jedne generacije koja je konačno uspjela prevladati balkanski luzerski mentalitet. U sjajnom osvrtu na SP Boris Dežulović opisuje put hrvatske nogometne reprezentacije do finala. Za sve dosadašnje hrvatske, ali i druge (ex)jugoslavenske reprezentacije, ovo bi prvenstvo davno završilo zbog manjka psihološke spreme. Umjesto da psihološki padnu nakon nesretno primljenih golova ili autogolova u prvim ili zadnjim minutama (Island, Danska, Rusija, Engleska, Francuska), umjesto da se na terenu i poslije utakmice svađaju tko je kriv za primljeni gol, umjesto da ih slomi umor (Engleska, Francuska), umjesto da ispadnu u drami penala (Danska, Rusija), umjesto da nakon poraza u finalu traže krivce, hrvatski su igrači trčali i radili, pobjeđivali kad i ne igraju dobro, umjesto da gube kad igraju dobro, kao što je bilo često, te na kraju slavili drugo mjesto kao da su osvojili turnir i otišli u povijest. Dežulović: „Ova generacija nije povijesna samo po rezultatu, nego po pristupu igri, prva koja je raskrstila s luzerskim naslijeđem balkanskih nogometaša, mentalitetom koji je sam sebi pjevao epove o europskim Brazilcima što okreću cijele obrane na petodinarci, umjetnicima kojima je vazda netko drugi bio kriv. Bilo je boljih i talentiranijih, ali nikad u historiji balkanskog nogometa nije bilo 'desetke' koja u 115. minuti sprinta kao bez duše da ukliže i spasi jebeni korner. Toga nije bilo. Cijela je ova herojska sportska priča samo o tome. O generaciji koja je pokazala dokle se može skidajući sa sebe teret gubitničke prošlosti, i kako preuzimajući odgovornost, tu najtežu i najnerazumljiviju balkansku riječ, i mali mogu postati veliki i svjetski.“
E kao Essam El-Hadary, egipatski vratar, koji se u 3. kolu grupne faze protiv Saudijske Arabije s 45 godina i 161 danom starosti upisao u povijest kao najstariji igrač u povijesti svjetskih prvenstava. Svoj rekord je proslavio obranjenim penalom.
F kao fair play, koji je prvi put u povijesti odlučio putnika u drugi krug SPa. Senegal i Japan su bili izjednačeni nakon 3 utakmice skupine H (isti broj bodova, ista gol razlika, isti broj zabijenih golova i neriješen međusobni omjer), na kraju je Japan prošao zbog manje žutih kartona. Ispadanjem Senegala smo po prvi put ostali bez ijedne afričke reprezentacije u drugom krugu SP-a.
G kao Guerrero, kapetan Perua koji zamalo nije nastupio na SP jer ga je Sportski arbitražni sud suspendirao zbog kokaina. Suspenzija je ipak ukinuta, a nevjerojatna je bila obrana koju su njegovi odvjetnici pripremili u ovom slučaju. Obrana se bazirala na mumijama starim oko 500 godina. Mumificirana tijela pronađena su 1999. u Andama, gdje su zbog visine i hladnoće ostali očuvani do te mjere da je u kosi jedne od tri mumije pronađen metabolit kokaina. Guerrerovi odvjetnici uspjeli su uvjeriti FIFA-u da je kokain u nogometaševom organizmu ostao mjesecima nakon što je konzumirao koku koju mu je, navodno, propisao liječnik.
H kao Hu!, navijački poklič Islanda, najmanje države ikad koja je nastupila na svjetskim nogometnim prvenstvima, sa svega 335.000 stanovnika (manje od Sarajeva). Izbornik Islanda je po zanimanju zubar, a golman im snima filmove i spotove za Eurosong. Njihov famozni Hu, pozdrav pljeskom kojim su završavali svaku utakmicu oduševio je ljubitelje nogometa iz cijelog svijeta.
I kao Ikeme i Islanđani: Islanđani su u svom debiju na SP odigrali 1-1 s Messijevom Argentinom, a onda umjesto likovanja i samozadovoljstva oduševili svijet. Uoči meča s Nigerijom islandski igrači se fotografirali s dresom Carla Ikemea, prvog nigerijskog golmana koji je propustio SP jer boluje od leukemije i poslali mu poruku podrške.
J kao jedan jen i pismo isprike, koji kao simboličnu odštetu zahtijeva bh. stručnjak Vahid Halilhodžić zbog iznenadnog otkaza koji mu je uručio japanski nogometni savez, iako je odveo reprezentaciju na SP. Razlog za smjenu navodno su bili problemi u komunikaciji između njega i igrača. I Španjolska je dan uoči prvenstva šokantno smijenila izbornika Lopeteguija, jer je isti iza leđa igračima potpisao za madridski Real. Australski izbornik Postecoglou je iznenadno dao otkaz uoči prvenstva, izjavivši kasnije kako australski nogomet nazaduje. Saudijska Arabija je smijenila čak dvojicu izbornika nakon plasmana na SP, no to nije spriječilo da budu među najlošijima na SP. Najbolje što je S. Arabija pokazala na ovom SP je objava popisa igrača za natjecanje u Rusiji. Spisak su objavili navijači, pripadnici svih staleža te zemlje u svim zamislivim životnim situacijama su izgovarali, čitali, vikali, pjevali, pisali, crtali po jedno ime s popisa.
K kao Kim Sand-Il, južnokorejski ambasador u Meksiku kojega su – nakon što je Južna Koreja napravila senzaciju i pobijedila Nijemce i time poslala Meksiko u 1/8 finala – meksički navijači nosili na rukama, dali mu tekilu i zapjevali mu „Koreanac, brate, sad si Meksikanac“. Lošiji tretman su imali južnokorejski nogometaši koje su unatoč pobjedi nad Nijemcima navijači po povratku u Koreju gađali jajima. Izbornik Južne Koreje ostao je upamćen po neobičnoj metodi prikrivanja taktike uoči meča sa Švedskom: nakon svakih nekoliko akcija igračima je zamijenio dresove, smatrajući kako Europljani ne razlikuju Azijate po licu pa neće moći snimiti taktiku. Trik nije upalio: Švedi su pobijedili Koreju i odigrali sjajan turnir, doguravši do 1/4 finala u kojem su ispali od Engleza.
L kao Lasarte, Martin, urugvajski trener kojega najbolji francuski nogometaš Antoine Griezmann naziva drugim ocem i koji mu je usadio ogromno poštovanje i ljubav prema urugvajskoj naciji i kulturi. Iz tog razloga sjajni Griezmann nije slavio nakon što je svojim golom izbacio Urugvaj iz daljnjeg natjecanja, a čak i nakon osvajanja Svjetskog prvenstva Griezmann je na pres-konferenciju došao ogrnut urugvajskom zastavom.
Lj kao ljubljenje pehara i igrača, kojim se svijetu predstavila hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Mislim, jest to sve izgledalo malo smiješno i neukusno, ali ne razumijem ljude koji tome posvećuju pretjeranu pažnju i koji nakon finala pričaju samo o tome kako je Kolinda skupljala političke poene za predizbornu kampanju. Ili ljude koji u pola milijuna ljudi na dočeku hrvatske reprezentacije u Zagrebu vide i ističu samo Thompsona. Nešto najgore što sam mogao vidjeti tijekom ovog SP su bila ta politička prepucavanja, kad se netko opravdava zašto navija ili ne navija za Hrvatsku ili Srbiju ili tko bi trebao za koga navijati i zašto. Začudila me i analiza Žarka Puhovskog u kojoj dotični pojašnjava kako je hrvatska reprezentacija idol desničarima diljem Europe jer su svi hrvatski nogometaši bijelci, te kako je to zapravo reprezentacija HDZa jer pozdravljaju himnu na način na koji pozdravljaju članovi HDZa, s rukom na srcu. I nogometaši mnogih drugih reprezentacija pjevaju himnu s rukom na srcu, znači li to da pola svijeta simpatizira HDZ? Takve i slične gluposti su nažalost bile česte u medijima i na društvenim mrežama proteklog mjeseca.
M kao Mbappe, najbolji mladi igrač prvenstva koji je cjelokupnu zaradu na SP (pola milijuna eura) donirao u dobrotvorne svrhe. Mladić koji je oduševio svijet sjajnim igrama sve bonuse i naknadu za igranje za francusku reprezentaciju donira za pomoć djeci s teškoćama u razvoju jer smatra da ne bi trebao biti plaćen za nastupe za svoju zemlju.
N kao „Neymarov izazov“ koji su izvodila djeca diljem svijeta sprdajući se s brazilskim napadačem Neymarom. On se izvodi tako da na znak svi padnu na tlo i valjaju se, a reakcija je na Neymarovo neprofesionalno i teatralno valjanje i bacanje po terenu. Statističari tvrde da se Neymar u utakmicama Brazila u Rusiji izležavao čak 14 minuta. Meksički izbornik je nakon poraza od Brazila izjavio kako „utakmica nije bila dobar primjer za nogomet, ni za svijet, ni za djecu koja ga igraju. Ovo bi trebao biti sport vještine, odlučnosti, muška igra, a ne glupiranje“.
Nj kao njemački navijač Hubert Wirth (70), koji se 10 dana prije SP sa svojim psom Hexeom odvažio na 2400 km dugi put traktorom marke Lanz Bulldog kako bi u Rusiji podržao svoj tim. Za taj pothvat mu je trebalo više od 200 sati vožnje, a njemački mu se tim odužio ispadanjem u skupini. Istovremeno, šestorica Meksikanaca su kupili stari školski autobus, obojili ga u meksičke boje i zaputili se na SP u Rusiji. Ukrcali su bus u kontejner za Europu i nakon 18 dana vožnje po Europi stigli u Rusiju. Jednog od njih, Javiera, žena nije pustila da ide. Prijatelji su na put poveli Javierovu verziju od kartona u prirodnoj veličini s natpisom „Žena me nije pustila“. S kartonskim Javierom su hodali ulicama, a drugi navijači su se s njim fotografirali, ljubili ga pa čak mu plaćali i pivo.
O kao Obi Mikel i otmice: kapetanu nigerijske nogometne reprezentacije su uoči odlučujućeg meča za prolaz u 1/8 finala protiv Argentine oteli oca. On nije htio kvariti atmosferu u reprezentaciji pa nije govorio ništa suigračima, nego je vodio svoj tim i umalo izbacio Argentinu s prvenstva. Na kraju mu je policija spasila oca. Zanimljivo, u intervjuu prije utakmice Mikel je opisivao kako mu je Messi oteo Zlatnu loptu na juniorskom Svjetskom prvenstvu: Mikel je bio ponajbolji igrač turnira sve do finala u kojem je Messi zabio 2 gola a Argentina osvojila zlato.
P kao Pyry Soiri, 23-godišnji Finac namibijskog podrijetla iz bjeloruskog kluba Šahtjor Soligorska, jedan od najvećih junaka hrvatske reprezentacije na SP. U listopadu 2017. Hrvatska je kod kuće dočekala Finsku nakon 3 jako loša nastupa protiv Islanda, Turske i Kosova pod vodstvom izbornika Ante Čačića. Da je Hrvatska pobijedila Finsku, Čačić bi ostao trener i vodio bi Hrvatsku na SP ili ispao u baražu. No, gol Soirija je doveo do smjene Čačića i novi izbornik Dalić je kasnije napravio čuda s Hrvatskom u Rusiji, čuda koja s Čačićem ne bi bila moguća. Tako je Soiri pokrenuo niz događaja koji su doveli do plasmana Hrvatske u finale Svjetskog prvenstva.
Q kao Quintero i Quaresma, kolumbijski i portugalski reprezentativci koji su postigli po mom izboru najljepše golove na ovom SP. Quintero, prvi kolumbijski nogometaš koji je zabio gol na 2 svjetska prvenstva, zabio je Japanu gol iz slobodnjaka tako što je čekao da Japanci u živom zidu skoče, a onda lukavo poslao loptu nisko i polagano u bliži kut gola. Quaresma je zabio sjajno vanjskim dijelom kopačke, a lopta je cijelo vrijeme bježala od visokog iranskog golmana.
R kao Rebić, Ante, otkriće prvenstva, hrvatski krilni napadač rodom iz Imotske krajine, koji prije prvenstva uopće nije bio u startnih 11. Proslavio se sjajnim golom iz voleja protiv Argentine, ali i otkrićem kako je u svom rodnom mjestu u kojem živi oko 500 ljudi svima otplatio kredite. Da nam se u svakom selu rodi bar po jedan takav talent...
S kao Schadenfreude, njemačka riječ za osjećaj radosti zbog tuđe nesreće koja se našla na naslovnici britanskog The Suna i koja je opisivala radost engleskih navijača nakon ispadanja branitelja naslova Njemačke sa SP. Njemačka je igrala loše i završila kao zadnja u grupi. Tko je pratio njihove prijateljske utakmice uoči SP protiv Austrije i Saudijske Arabije i incidente koji su uoči SP uništili atmosferu u momčadi (nepozivanje sjajnog napadača Leroyja Sanea u momčad, fotografija reprezentativaca Özila i Gündoğana s Erdoganom) nije se pretjerano čudio njemačkom ispadanju.
Š kao šoldi, riječ koja zvuči tako neobično kad ju pjevaju članovi samoanske klape s Novog Zelanda. Uz sjajnu izvedbu hita „Nije u šoldima sve“, Samoanci su poručili kako svim srcem navijaju za Hrvatsku. Ne samo oni, i cijeli Bangladeš i Paragvaj su navijali za Hrvatsku. Uspjeh hrvatske reprezentacije u Rusiji je napravio veliku reklamu za Hrvatsku. Prva asocijacija na Hrvatsku kod onih koji slabije poznaju geografiju više neće biti „zemlja u kojoj je bio rat“ nego „zemlja koja je bila u finalu SP“. No, vratimo se još malo šoldima: ne bi bilo loše da hrvatski nogometaši ostanu dosljedni i vjerni stihovima pjesme koju su tako rado pjevali nakon uspjeha na SP i doniraju zarađeni novac za potrebite u Hrvatskoj, kao što je to uradio mladi Francuz Mbappe. Umjesto da se novac u bećarskom raspoloženju megalomanski utroši na gradnju nepotrebnog i za hrvatske prilike skupog novog nacionalnog stadiona.
T kao Tabarez, Oscar: I pored Cavanija i Suareza, najveći junak odličnog urugvajskog nastupa na SP – izbacila ih tek Francuska u ¼ finalu, kad su bili oslabljeni neigranjem najboljeg strijelca Cavanija – bio je 71-godišnji izbornik Oscar Tabarez koji je na klupi Urugvaja od 2006. Čak niti operacija i štaka u ruci, niti nesnosna bol koju osjeća pri brzom hodanju, nisu ga spriječile da svako malo dođe do ruba igrališta.
U kao uplakano sunce na zastavi Argentine: umjesto nove zvjezdice iznad grba koja označava pobjednika SP, nakon ispadanja Argentine mediji su montirali uplakano sunce na zastavi Argentine. Za jednog od najboljih nogometaša svih vremena Lea Messija ovo je bila vjerojatno posljednja prilika da osvoji SP, zadnje što mu je nedostajalo za savršenu karijeru. Messi nije mogao sam, a i atmosfera u argentinskoj reprezentaciji bila je kaotična: izbornik Jorge Sampaoli se pokazao kao toliko loš taktičar, da su igrači predvođeni Messijem zapravo sastavljali momčad i taktiku za zadnji meč grupe protiv Nigerije. Argentina je ispala u najljepšoj utakmici prvenstva protiv Francuske (3-4), kao prva momčad koja je zabila 3 gola u utakmici nokaut faze i ispala s turnira još od 1986.
V kao VAR (videotehnologija u nogometu) je sranje, kako je poručio nezadovoljni marokanski nogometaš Amrabat nakon meča sa Španjolcima. Nije bio u pravu: VAR je odlična stvar za nogomet. Na ovom se SP desilo manje sudačkih grešaka nego prije, zbog VARa je bilo više golova koji su oživjeli potencijalno dosadne utakmice.
W kao Walking Dead, naziv kultne serije i naslov kojom su engleski novinari opisali navodno umorne hrvatske nogometaše uoči utakmice s Engleskom. Englezi su toliko bahato najavljivali utakmicu protiv Hrvatske kao da su već postali svjetski prvaci, kao da samo trebaju otići po trofej i zapravo su svojim podcjenjivanjem Hrvatske samo motivirali zaista umorne Hrvate koji su ih u finalu nadtrčali i zasluženo pobijedili.
X kao Xerdan Shaqiri i Granit Xhaka, dvojica švicarskih reprezentativaca albanskog podrijetla koji su golove Srbiji (koja btw. nosi nadimak „orlovi“) proslavili tako što su rukama oblikovali znak orla, simbol Albanije. Za srpske nacionaliste nije moglo biti goreg scenarija: Švicarska je preokrenula srbijansko vodstvo 1-0 u svoju pobjedu 2-1, a oba gola postigli su Kosovari, drugi gol je pri tom pao u sudačkoj nadoknadi, a zabila ga je kopačka s likom Kosova kojom se Shaqiri šepurio na društvenim mrežama uoči prvenstva. Za jedne nacionaliste tragedija, za druge euforija, za neutralne promatrače nepotrebno i patetično preseravanje i puno vike oko gluposti.
Y kao Youssef Msakni, tuniški Messi, najbolji tuniški nogometaš, jedan je od sjajnih nogometaša koji su izostali sa SP zbog ozljede, iako se njihova reprezentacija plasirala na isto. Pored Msaknija, prvenstvo su zbog ozljeda propustili i mnogo poznatiji Dani Alves, Koscielny, Boateng, Chamberlain, Cazorla, Alex Sandro, Bendtner, Biglia i dr.
Z kao zlatna lopta, koju je osvojio najbolji igrač SPa Luka Modrić. Put do osvajanja te zlatne lopte za Modrića počinje s teškim djetinjstvom obilježenim čuvanjem koza po velebitskim vrletima, smrću omiljenog djeda, izbjeglištvom, igranjem nogometa na parkiralištu hotela gdje je živio kao izbjeglica, nastavlja se s trenerima koji su govorili da je preslab i presramežljiv da bi igrao nogomet i završava tako da dječak koji je čuvao koze predvodi Hrvatsku u SP u finalu Spa i osvaja zlatnu loptu kao najbolji igrač turnira. Dan nakon polufinalne pobjede Hrvatske nad Engleskom u peruanskom gradu Cajamarci je rođen dječak kojemu su roditelji dali ime – Luka Modrić.
Ž kao želje autora teksta: da uspjeh male zemlje Hrvatske na SP postane inspiracija i motivacija za sve druge male zemlje i da što više malih zemalja postigne velike uspjehe u sportu i ne samo u sportu; da slogan „Mala zemlja, veliki snovi“ sanja i dosanja što više malih država; da uspjeh hrvatske reprezentacije postane simbol nade i optimizma za hrvatsko društvo i za sva druga mala i siromašna društva; da pozitivno raspoloženje s dočeka hrvatske reprezentacije – najveće slavlje za gubitnike jednog meča u povijesti sporta, koje je kao i sve utakmice Hrvatske u Rusiji otišlo u produžetke – potraje i motivira Hrvate da svoje društvo učine boljim nego što jest. Što bi bila najveća pobjeda završenog Svjetskog prvenstva.
Pripremio: Marijan Oršolić
Prometej.ba