Alija Izetbegović, lik u nastajanju
Filmovi i filmovane, fiktivne ”istine” veoma su popularno i moćno sredstvo za predstavljanje određenog lika i njegovog djela
U Turskoj je krajem januara započelo emitovanje šestodijelne serije ”Alija” koja govori o životu Alije Izetbegovića. Serija se emituje u udarnom terminu na prvom programu državne televizije Turske, TRT, a dostupna je i na njenoj internet stranici. Tu je mogu pogledati svi zainteresirani kako oni koji znaju turski tako i oni koji ne znaju jer se o samoj radnji dosta može zaključiti i iz vizuelnih označitelja.
Interes za ovu seriju u Turskoj ne treba čuditi ako se uzme u obzir da Alija Izetbegović kod određenog dijela turske populacije, kako tvrde različiti izvori, gotovo da ima kultni status. Bilo bi zanimljivo uvidjeti kako je tačno došlo do toga i kako se od početka rata naovamo u Turskoj formirao narativ o Aliji Izetbegoviću i Bosni i Hercegovini. Njega se u Turskoj percipira kao mudrog muslimanskog političkog lidera, zaštitnika otomanskog naslijeđa u Evropi i borca za nezavisnost bosanskih muslimana. Njegove knjige ”Islamska deklaracija” (1970) i ”Islam između istoka i zapada” (1980) u kojima se zalaže da islam postane stil života, u Turskoj su cijenjene i citirane, a on gotovo da važi za islamskog filozofa. U prilog ovome govori i veliki broj objekata u Turskoj koji nose njegovo ime: škola, trgova, ulica, džamija, parkova, a Istambulu čak postoje i kulturni centar i poliklinika ”Alija Izetbegović”. Sam Bakir Izetbegović se voli pohvaliti značajem koji njegovom ocu pridaje vladajući politički establishment Tayyipa Erdogana, a jednom prilikom je izjavio da mu je Erdogan rekao da ga je upravo jedan govor njegovog oca iz 1997. godine inspirisao da ”zavede red” u Turskoj. Možda je zanimljiva činjenica i da su me samu prošle godine na godišnjicu smrti Alije Izetbegovića podsjetili upravo prijatelji iz Turske – podijelivši vijest o tome na socijalnim mrežama, dok sam tek kasnije naišla na vijest u domaćim medijima.
Bilo kako bilo, brojni su dokazi za popularnost Alije Izetbegovića u Turskoj a ultimativni dokaz u prilog tezi može biti upravo serija o njemu. Pogotovo jer se radi o seriji koja nije političko-dokumentaristička biografija nego ima pretenzije sapunske drame koja računa na šire gledateljstvo i emituje se u večernjem terminu. Međutim, ono što je u cijeloj ovoj stvari najvažnije i što mene najviše zanima nisu toliko ni popularnost Izetbegovića u Turskoj ni serija proistekla iz nje, koliko sam lik Alije Izetbegovića koji se ovim narativom i serijom formira i dalje utvrđuje.
Svjedoci smo revizija recentne historije i relativnosti pojmova heroj/zločinac određenih ličnosti i iz vremena koje smo doživjeli, da ne govorim o onima koji su prethodili našem rođenju. Činjenica je da nakon određenog vremena o poznatoj osobi ili događaju ostaje da važi jedna dominantna verzija ili jedna ”istina”. Pri tome su filmovi i filmovane, fiktivne ”istine” veoma popularno i moćno sredstvo za predstavljanje određenog lika i njegovog djela i sigurna sam da se više historijskih ličnosti zapamti iz filmova nego udžbenika historije.
Kad se pogleda biografija Alije Izetbegovića na Wikipediji i ono što su o njemu pisali svjetski mediji poput New York Timesa (povodom njegove smrti) itd., uviđa se da ona zaista sadrži sve elemente potrebne za dobar scenarij i biografiju političkog heroja. Imamo mladenačke buntove, politička privođenja, zatvaranja, pisanja manifesta, pacifistička protivljenja itd., a sve to uz pozadinu smjene država i državnih uređenja. To je vjerovatno uvidio i scenarist serije ”Alija”, Ahmet Tezcan i u režiji Ahmeda Imamovića dobili smo njenu postavku koja odgovara turskom narativu (i velikom dijelu bošnjačkog).
Rizikujući da propustim neki bitan značenjski momenat radnje jer ne poznajem turski jezik, prihvatam se osvrta na prvu epizodu. Početni kadrovi prikazuju ušminkanu sapunsku verziju mladenačkog života Alije Izetbegovića u Sarajevu tokom Drugom svjetskog rata. Akcent se stavlja na ljubavnu veza njega i buduće mu supruge Halide čiju romansu otežavaju političko-historijska dešavanja. Inače, osim Halide bitnu ulogu u seriji imaju i druge žene, prvo Alijina majka te njihov uzajamni odnos što je naravno ustupak većinskoj publici kojoj je ova serija i namijenjena. Po školskom obrascu u seriji se smjenjuju orijentalno-bosanski motivi: sehare, ćilimi, džamijske munare, peškuni…, a sve uz zvučnu pozadinu ilahija, ezana i sevdalinki. Alija I. predstavljen je idealizirano, mladenački zaneseno i dobija se utisak da je baš poput tragičnog junaka spreman da se žrtvuje u ime svojih ideala. Hrabro i prkosno odgovora svojim tamničarima, prvo ustašama, a onda i komunistima. Njegovi politički istomišljenici i kolege, ”Mladi muslimani” predstavljeni su pozitivno, kao prosvijećeni politički paćenici skloni knjizi, dok su komunisti predstavljen negativno kao zlikovci koji hapse, preturaju kuću i razbacuju knjige po podu – vizualni kontrast i značenjska opozicija više nego jasni… Dalji tok radnje vodi i do osamdesetih i Alijinog drugog hapšenja, a namjera same serije jeste da prikaže njegov život sve do smrti. Međutim, već se na početku uviđa da su politička i historijska stvarnost prilično maglovite i iako se prema njima priča usmjerava, one ostaju u određenom smislu sporedne u odnosu na druge elemente radnje sapunske romanse. Bez obzira kakva serija bude u nastavku, može se zaključiti da je verzija događaja koje nudi reducirana i pristrana.
Naravno, iluzorno je očekivati od bilo koje filmovane biografije, čak i one rađene u najozbiljnijem maniru, da odgovara ”istini” i da ne bude manipulisana po potrebi filmske priče. Filmske biografije poznatih ljudi (i onih koji to postanu upravo nakon filmova) obično imaju najveće ocjene jer podilaze publici i prikazuju ono što ljudi žele da vide. A oni žele da vide plemenite i hrabre heroje koji se žrtvuju u ime višeg dobra jer njihova žrtva u ‘prosječnim’ ljudima budi uzvišene emocije i vodi katarzi – i tako je to još od antičkog teatra. Ljudima heroji trebaju i zahvaljujući njima se i sami barem za kratko osjete bolji i zato će ovaj žanr biti uvijek popularan koju god izvedbenu formu zadobio. A među herojima današnjice posebno mjesto pak zauzimaju politički heroji, borci za nezavisnost i pravdu i otud toliko filmova o Che Guevari, Nelsonu Mendeli, Martinu Lutheru Kingu, JFK-u itd. Na prvu se uporedba s Alijom Izetbegovićem čini smiješna i potpuno neosnovana, ali treba se zapitati da li je ona zaista takva i nekom gledatelju koji nije s ovih prostora i koji će se kroz ovu seriju prvi put susresti s likom i djelom Alije I. Inače se opravdano zapitati koliko su biografije ‘velikih ljudi’ zaista istinite, a koliko su idealizirane verzije ličnosti i političkih stvarnosti. Koliko poznatih ličnosti danas smatramo herojima zbog filmskih predložaka i slabog poznavanja pravih historijskih i političkih odnosa? Ljudska priroda je puno kompleksnija i uglavnom nema ništa zajedničko s herojskom, a poznato je da historiju pišu pobjednici.
Tako i u kontekstu dominantnog narativa koji je prisutan o Aliji Izetbegoviću u Turskoj treba gledati i seriju o njemu. U Bosni i Hercegovini u kontekstu tri podjednako dominantna narativa (iako je broj i veći, postoji npr. i narativ Ostalih), situacija je složenija. Zato ova serija nije mogla nastati u BiH i zato je doživjela podijeljene reakcije i nakon same najave. Već je i tada bilo jasno da će njena radnja odgovarati samo određenom dijelu bošnjačke populacije, onom koji je sada vladajući u glavnom gradu BiH i koji rehabilitira pripadnike Mladih Muslimana. Ali ima tu jedna bitna stvar koja se često zanemaruje kada se piše o našim prilikama, usljed naše bosnocentričnosti pa i regiocentričnosti, a to je kvantitet. Ako uzmemo da Turska ima osamdeset miliona stanovnika i da će seriju o Aliji pogledati samo određeni dio tog stanovništva, brojka se opet čini impozantna kad se uporedi sa nepuna četiri miliona koliko ima BiH – ako zanemarimo da su i ta četiri miliona podijeljena u svom shvatanju historije i uloge koju je u njoj imao Alija Izetbegović.
Dakle, nesumnjivo je da će seriju i njenu ”istinu” pogledati veoma veliki broj ljudi i onda će se spomenuti narativ samo dodatno utvrditi i dalje reproducirati. Sumnjam da će se u bližoj historiji pojaviti neki filmski/serijski projekat o Izetbegoviću koji će se moći porediti s ovim, tako da postoji šansa da ona ostane jedina filmska istina o Aliji Izetbegoviću. Onom Aliji Izetbegoviću, pobožnom i mudrom političkom lideru, buntovniku i filozofu koji je pripadao progresivnom pokretu Mladih Muslimana… A da li je to stvarno tako i bilo, oni koji o njemu budu saznavali iz serije se neće puno ni pitati.
Autorica: Emina Žuna
Prometej.ba, 2.3.2018.