Bakir Izetbegović je, odavno je to poznato, najveći lažov na bošnjačkoj političkoj sceni. Potvrđuje to, naravno, činjenica da je u jednom od ključnih trenutaka za bošnjački narod ovaj sin oca nacije, kako tepaju Aliji Izetbegoviću njegovi sljedbenici, javno i bezočno slagao ne samo političare okupljene u sarajevskoj Vijećnici već čitavu naciju. Podsjećanja radi, nasljednik bošnjačkog prijestolja je 2017. godine slagao da Sakib Softić ima legitimitet za podnošenje tužbe za reviziju presude pred Međunarodnim sudom u Hagu na osnovu odluke Predsjedništva BiH iz 2002, iako mu je mandat istekao 2013. godine. Haški tribunal je 2007. presudio da je Srbija prekršila Konvenciju o genocidu time što nije učinila sve što je bilo u njenoj moći da spriječi genocid, a potom nije kaznila niti predala počinioce Haškom tribunalu. Softićeva tužba za reviziju te presude odbijena je glatko na samoj pisarnici suda, što je predstavljalo veliku bruku za BiH i međunarodni skandal. Izetbegović je, važno je to napomenuti, znao da i tadašnja bosanskohercegovačka ambasadorica u Holandiji može podnijeti tužbu za reviziju pomenute presude, ali se odlučio za nelegitimnog Softića, ponizivši tako čitav bošnjački narod. Ono što je još gore po sina oca nacije je činjenica da je mnogo puta nakon ovog skandala u javnosti izjavljivao da bi opet ponovio čitav postupak. Lažov je, dakle, izdaju naroda i zemlje pretvorio novim lažima u vrhunski moralni čin, sakrivajući se autoviktimološkom gestom da je tužba za reviziju odbijena zato što su Bošnjaci muslimani, a cio zapadni svijet je, jelte, islamofobičan.

Zbog ove laži Izetbegović bi morao za sva vremena nestati sa političke scene, a na njegovo izvinjene naciji još uvijek se čeka. Laž pretvorena u vrlinu suština je Izetbegovićeve politike, a prati je gadna izdaja onoga što Bošnjaci smatraju svojom svetinjom i najvećom mogućom boli – genocidom i ratnim zločinima počinjenim nad njim tokom rata 1992 – 1995. Ta gadna, grozomorna izdaja zataškava se i prešutkuje u ovdašnjoj medijskoj mašini pod Izetbegovićevom i Komšićevom kontrolom naprosto zato što se mora stvoriti prostor za napade na vladajuće stranke Trojke. No, nije to jedina Izetbegovićeva laž, prate je i mnoge druge. Npr. ona da je išao ispred linija fronta tokom rata, što znači učestvovao u diverzantskim akcijama, iako mu je njegov današnji koalicioni partner Željko Komšić u predizbornoj debati 2010. na Federalnoj televiziji u oči sasuo istinu da je čitav rat sjedio kod oca u kabinetu. Ova Izetbegovićeva javna laž trebala je poslužiti za skidanje opće percepcije o njemu kao kukavici koja se sklanja iza moćnog oca i koju on štiti kao sina jedinca.

Podsjetimo i da je Izetbegović javno lagao o studiranju njegove supruge u Zagrebu i zakonskoj valjanosti njene diplome, a njoj će kasnije biti oduzeta magistarska i titula doktora nauka baš zbog zakonske upitnosti postdiplomskog studija u Zagrebu.

Lagati naciju da bi se bilo prestolonasljednikom i prvim u Bošnjaka, princem koji naslijeđuje oca što je, sjetimo se, govorio da do podne misli jedno, a od podne drugo – nije samo moralno odvratno već i razlog za brisanje iz kolektivne memorije i potpuni kolektivni prezir. Ako je prva laž koju sam naveo bila izdaja bošnjačke svetinje, druge su samo pokazatelj da Izetbegović laž koristi za javnu prevaru i da do kraja podcjenjuje inteligenciju vlastitog naroda. Takvo ponižavanje Bošnjaka Alijin sin koristi za uvećanje svoje enormne moći, uzvikujući parole o patriotizmu, borbi za Bošnjake i njihov identitet, odanost vjeri, dok se za njega u Begovoj džamiji ograđaju poseban prostor za bajramski namaz.

Ali, nije samo Bakir Izetbegović javni lažov iz opozicije. To je i njegov partner Komšić. Na pitanje novinara da li će koalirati sa SDA, Komšić 2017. odgovara: „Ne, ne, ne. (…) Ovakva SDA je nešto što čak ne liči na onu prvobitnu SDA. Ovo je postala firma u koju se ide po posao i po tendere. Dakle, tu vi više čak i ne vidite neku ideologiju. (...) Razumijete, tu se ljudi prijavljuju da bi dobili posao, tendere… To djeluje kao moćna firma.“ (https://istinomjer.ba/zeljko-komsic-koalicija-sa-sda-ne-ne-sami-da/). A potom on, koji je na Face TV pokazujući prstima na obraz rekao Senadu Hadžifejzoviću da to kao dokaz svoje moralnosti nudi građanima BiH, 2019. sklapa koaliciju sa SDA i SBB-om, lažljivo se pozivajući da je to veliki državni interes: „Svjesni težine historijskog trenutka, prijetnji i izazova koje za Bosnu i Hercegovinu donose promjene na globalnom, regionalnom i unutrašnjem planu (…) Demokratska fronta, Savez za bolju budućnost i Stranka demokratske akcije su odlučili da formiraju snažan patriotski politički blok...“ Ovako započinje saopštenje Komišićevog DF-a, da bi se, ironično rečeno, postalo dijelom vlasti i partnerom firme „u koju se ide po posao i po tendere.“ Ali, to je ništa u odnosu na ono kako danas lažu njegovi saradanici, razni mešalići, begići, zuhrići, gratzevi i ostala poslušnička politička bulumenta. No, ni to nije ništa u odnosu na izgubljenih šesnaest godina koje je protraćio Komšić u Predsjedništvu BiH histerično šireći svoj kavizipatriotizam i demagogiju.

Član ove lažljive političke ekipe je i Semir Efendić. On je, doduše, lokalni lažov koji se voli kititi tuđim perjem pa projekte koje realizira Vlada Kantona Sarajevo prisvaja sebi, predstavljajući se kao dobar općinski menadžer. Kao što Izetbegović skriva istinu o svom kukavičluku u ratu, tako i Efendić skriva činjenicu da je 2018. godine u Zagrebačkoj ulici u Sarajevu udario starca na cesti koji je od tog udara poginuo. "Nakon razmatranja sporazuma o prizanju krivice Općinski sud u Sarajevu proglasio je Efendića krivim zbog teškog krivičnog djela protiv sigurnosti javnog saobraćaja. lzrečena mu je uvjetna osuda kojom se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od jedne godine, s tim da se kazna neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od tri godine ne počini novo krivično djelo", kazala je za Klix.ba Azra Bavčić, glasnogovornica Tužilaštva KS. Optuženi se tereti da je kao učesnik u saobraćaju iz nehata prouzrokovao smrt jedne osobe…” Ova činjenica se skriva od javnosti, a kako se za smrt, pa bila ona počinjena i iz nehata, dobija samo jedna godina uvjetne kazne, treba pitati nadležne sudske organe koje je tada, javna je to tajna, kontrolirala SDA čiji je Efendić član bio.

Zašto je važno podsjetiti na ove laži političkog trojca iz opozicije? Naprosto zato što su one zaboravljene u sveopštoj halabuci i histeriji koju šire mediji pod njihovom kontrolom, napadajući raznim manipulacijama, propagandom i besramnim lažima Trojku, koja je na vlasti i koja od toga jednostavno nije sposobna da se odbrani. Kad ukazujete od rata na ovamo na laži SDA i njihovih članova, onda vas njeni botovi, novinari i medijska mašina proglase četnikom, ustašom, komunistom, alkoholičarem, neki nepoznati ljudi vam šalju na telefon prijetnje smrću, psuju vam najbližu familiju, u svojim krugovima govore da će vas zaklati, iščupati vam grkljan, a potom presjeku kočiono crijevo na autu i nasijeku sajlu ručne kočnice, zatim popuste šarafe na automobilu koji poispadaju na auto-putu i u konačnici zaprijete da će vas izrešetati na radnom mjestu. O psovanju majke na ulici da se i ne govori. Takva je to ljudska sorta. Kad to prijavite policijskim organima, oni slegnu ramenima, sačine nekakav zapisnik i nastave po svom ustaljenom ritmu paziti da se vlastodršcima šta ružno ne desi. Sjetimo se, Izetbegoviću je 2017. godine pokazala srednji prst državljanka SAD-a dok je prolazio u svom automobilu pod pratnjom i odmah iza toga bila uhapšena zbog uvrede njegovog visočanstva. Evo i vijesti o tom događaju: „Američka državljanka i njen prijatelj iz Sarajeva jučer su privedeni na saslušanje u Policijsku upravu Centar zato što je ona iz automobila pokazala srednji prst prema pratnji Bakira Izetbegovića, člana Predsjedništva BiH i predsjednika SDA.”

Uvjereni u svoju svemoć i to da će njihove laži i propaganda biti prihvaćene kao istine u biračkoj masi, bošnjački opozicionari i njihov Komšić očekuju pobjedu na narednim izborima. Zato se u histeričnu halabuku uključuju razni kapidžići, zahiragići, softići, čavalići, hadžići, bandići i druga politička klepetala, a botovi gotovo u orgazmičkom transu na društvenim mrežama šire mržnju i psuju sve po spisku svakome ko se usudi usprotiviti njihovim političkim svecima.

Bošnjački opozicioni lažovi skupa sa svojim Komšićem napali su odmah na početku mandata vlast Trojke optužujući je za izdaju drage im domovine. Oni su, dakle, mjera patriotizma i oni će određivati kako će se braniti država. Iako su je držali u stalnoj krizi od kraja rata naovamo, – pri čemu se jedan nacionalizam hranio drugim, a paranoju o ratu koji samo što nije izbio širili su razni lazovići i komšići, npr. u Stocu 2022. proizvodeći na taj način ogromnu društvenu traumu – bošnjački opozicioni lažovi su direktno krivi za demografsku katastrofu skupa sa svojim saveznicima SNSD-om i HDZ-om. Od njihovog patriotizma i laži, pljačkaške privatizacije i stvaranja tajkuna, od tog kaljužastog neobegovata, ljudi su odlazili iz zemlje u potrazi za nasušnim hljebom i sigurnošću. Drugačije rečeno, proizvodnjom krize oni su proizveli paranoično društvo, a kontrolom novčanih tokova i krhke ekonomije učinili mase egzistencijalno zavisnim od svoje svemoćne vlasti.

Pitanje je kako u takvoj situaciji sačuvati zdrav razum, jer najave ekonomske apokalipse u BiH nakon što je Vlada Federacije BiH podigla minimalac na 1000 KM poput poplave zahvatile su medijski prostor, pokazujući zlo lice ovdašnjeg predatorskog kapitalizma koji nemilosrdno eksploatira radnike odvodeći ih u stanje krajnje bijede. Količina laži tada prosuta na medijima koju su širili tobožnji ekonomski autoriteti imala je jedan jedini cilj – proizvesti u društvu takav strah da se ni po koju cijenu ne smije štiti radničko dostojanstvo. O tome posvjedočuju i laži o neradnoj nedjelji, iza kojih zapravo stoji mržnja prema radnicima i beskrajna gramzivost tajkunerije nastale pod okriljem SDA. Tom neobegovatu smetaju i socijalna davanja, npr. porodiljama, širenje esencijalnih listi lijekova i slične mjere. Neobegovat je socijalno neosjetljiv, neempatičan, čak nehuman, iako počiva na esdeaovskoj paroli o ljubavi prema Bošnjacima. Neobegovat voli svoje vile, svoju arhaizaciju identiteta s povratkom u predmoderno doba, da bi se izbrisalo kulturno pamćenje na emancipacijski projekt socijalizma. Voli i svoje akademičare koji mu baš kao i masi prepariraju mozak retraumatizacijom kroz teorijski potpuno iskrivljenu sliku o kulturi sjećanja, laprdajući uz to o nacionalnom kulturnom društvu kao tobože temeljnoj bošnjačkoj kulturnoj instituciji. Ta labotomija uma začeta u SDA stvorila je propalo bošnjačko društvo sa stravičnim moralnim i kulturnim rasulom. Izetbegović se pri tome hvali kako je SDA sačuvala jezik, napravila antologije bošnjačke književnosti, sačuvala identitet, uvjeravajući nas da stvarnost gledamo njegovim očima, a ne racionalnom analizom.

Ekonomsko uništavanje BiH prati, dakle, ono kulturno i obrazovno, jer esdeaovski neobegovat nije sposoban stvoriti nikakvu valjanu vrijednost. Zato Izetbegović i njegova lažljiva klapa iznose u javnost i netačne podatke o ekonomskom stanju Federacije i tobožnjem rastu zaduženosti. Sve te laži sjajno demantira vrsni ekonomist Aner Žuljević na svom fejsbuk profilu i u javnim istupima, ali mu neobegovat i esdeaovski hamali odgovaraju: to tvoje nije tačno, naše laži su jedina istina. Ali, racionalan uvid u stvarnost je neminovan, jer ekonomska apokalipsa se nije desila, neradna nedjelja nije srušila trgovačke lance, mali privrednici nisu propali, bošnjačka opozicijska laž ne može postati istina stvarnosti, već samo gola, bijedna politička prevara.

Ta bijedna prevara najbolje se očituje u posljednjim dešavanjima oko Milorada Dodika. Izmišljanje izdaje s početka mandata što su ga širili Izetbegović, Komšić, Efendić i njihova politička kamarila raspalo se kao mjehur od sapunice. Dodik je presuđen, oduzet mu je predsjednički mandat, a kao već bivši predsjednik Republike Srpske smijenio je premijera Viškovića i za mandatara vlade postavio Savu Minića, za kojeg kaže da mu je lojalan. A to znači da se Dodik raspao od straha, povukao iracionalne poeteze, razorio ključne institucije Republike Srpske i satjeran u ćošak vodi ogroman broj ljudi kao i institucije sistema u niz krivičnih djela.

Jednostavno rečeno, sama stvarnost je razobličila blesave laži političke bulumente oko Izetbegovića, baš kao ona pisarnica Haškog tribunala njegovu prevaru i ogavnu laž o Softićevom legitimitetu. Prevaru i ogavnu laž kao najveću bošnjačku izdaju poslije rata.

Enver Kazaz, Prometej.ba