Federalni mediji u čijoj su redakciji uglavnom simpatizeri Izetbegovićeva lika i djela iz redova bošnjačkog naroda ovu su obljetnicu popratili mitovima i hvalospjevima o prvom predsjedniku koji su me na trenutak nasmijali, a na trenutak znali izgledati i neukusno. S druge strane, republičkosrpski i trećeentitetski portali redovno koriste ove obljetnice da o Izetbegoviću ogorčeno izraze sve ono najgore, i to raznim špekulacijama o njegovoj prošlosti, ulozi u početku rata, te metaforama koje tek na trenutak znaju nasmijati, a na više trenutaka izgledati neukusno. Ni jedni ni drugi ni treći portali nisu se potrudili dati jedan uistinu objektivniji, kritički, ambivalentan sud o Aliji Izetbegoviću.


U potrazi za naslovom ovog teksta, koji će se potruditi ići i u smjeru pokušaja razumijevanja, ali i u smjeru opravdanih kritika postupaka Alije Izetbegovića, nekoliko sam puta prelistao prethodne tekstove o njemu, a vezane za obljetnicu njegove smrti.


Najviše mi je u oči upao naslov s Klix.ba i Oslobođenje.ba portala koji glasi „Deset godina od smrti Alije Izetbegovića: čovjek bez kojeg ne bi bilo Bosne“. Naslov je izvadak iz rečenice američkog diplomata Richarda Holbrooke-a, kojem skoro nijedan od bh. portala koji su obilježili obljetnicu smrti voljenog predsjednika nije znao ispravno napisati prezime. Dalo se u svim tim tekstovima hvale pronaći usporedbe A. Izetbegovića s de Gaulleom i Allendeom (Bernhard-Henry Lévy), pa čak i metafore u kojima ga se nazivalo „bosanskim Georgeom Washingtonom“, „istinskim odrazom europskim vrijednosti“ ili čak „balkanskim Dalaj-Lamom“ (metafora vješto istrgnuta iz inače odmjerenog i kritičkog rada Ivana Lovrenovića o Izetbegoviću).


Spomenimo da je čak i na kasnijim obljetnicama Alijine smrti bilo govornika koji su neukusno koristili takve prilike da promoviraju neke svoje političke stavove. Pa je Fatmir Alispahić iskoristio priliku da prigovori međunarodnoj zajednici – koju je u istom govoru optužio za zavjeru i odobravanje genocida - zašto Izetbegović nije dobio Nobelovu nagradu za mir, Sejfudin Tokić je govorio o „radikalizmu, nacionalizmu i hegemoniji režima u Beogradu i Zagrebu“, a zanimljivo je bilo čuti i izjavu glumca Emira Hadžihafizbegovića, koji je govorio o „Alijinoj pobjedi nad velikosrpskim i velikohrvatskim hegemonizmom“. Uz sve ove laude, znalo se naći u riječima za Aliju i dosta opravdanja kojim ga se abolira od nekih optužbi koje su ga pratile prije i poslije smrti. Tako su sarajevski mediji vrlo rado prenijeli riječi pjesnika Mile Stojića kako su „priče o tome da je (Izetbegović, op.a.) želio uvesti islamsku državu iz jednog njegovog predratnog spisa (Islamske deklaracije) izvlačili srpski i hrvatski nacionalisti kad god su htjeli pravdati svoja bosanska zlodjela“.


S druge strane Poskok i njemu slični portali obljetnice su obilježavali tekstovima u kojima su Aliju nazivali „vrhovnim zapovjednikom El Mudžahida i agresora na našu zemlju uvezenih iz istočnih zemalja, kojega je samo smrt spasila od Haaga“, „neosuđenim ratnim zločincem i veleizdajnikom koji je u ključnim trenucima agresije na BiH izjavio 'Ovo nije naš rat' čime je izgubio svaki legitimitet državnika i predsjednika BiH“, te, naravno, „turskim plaćenikom koji je zemlju prije same smrti predao u amanet nekadašnjim agresorima na BiH“.


I onda, na samom kraju istraživanja naletim na bizaran tekst s naslovom „Alija Izetbegović: deset godina od smrti čovjeka zbog kojeg ne bi bilo Bosne i Hercegovine“, i ne bi me čudilo da sam ga pronašao na nekom portalu nesklonom pokojnom predsjedniku. Ali tekst se nalazi na zeničkom 072info portalu i njegov sadržaj je prepun hvale za Izetbegovića, što svjedoči barem sljedeći zaključak iz teksta: „Zasigurno je Alija Izetbegović bio osoba koja je čuvala Bosnu i Hercegovinu, borio se za nju, a sada je na nama, mladim naraštajima da učimo iz njegove škole.“ Ovaj blam od naslova, nastao da li pogrešnim prepisivanjem ili odsutnošću logike ili koncentracije, inače potpisuje jedna studentica Filozofskog fakulteta u Zenici s iskustvom tv i radio voditelja. Ali taj blam-naslov, povezan s patetikom Klix.ba, ispade idealna kombinacija za naslov mog teksta.


alija izet


Ako već nisu ni pomišljali na ikakav konstruktivan kritički osvrt, portali kakav je Klix.ba mogli su barem iskazati poštovanje prema Aliji Izetbegoviću bez ovih mitova kako bez njega ne bi bilo Bosne i pretjerivanja s hvalospjevima. Ništa različiti ovi mitovi i pretjerani hvalospjevi nisu bili od onih kojima srpski i hrvatski nacionalisti slave svoje nacionalne vođe, samo su drugačije upakirani. Drugi portali opet mogu iskazati neslaganje s Izetbegovićem i bez iskazivanja pretjerane ogorčenosti i uvrijeđenosti, kojima nekako daju naslutiti da im je krivo što ih je Alija iznevjerio u njihovim hrđavim dogovorima oko preustrojavanja BiH. U biti na Klixovo „bez Alije ne bi bilo Bosne“, u velikosrpskim pa i u velikohrvatskim krugovima bi neki možda odgovorili s „točno da bez Alije ne bi bilo Bosne. To isprva i jest bio dogovor između tri strane, koji je Alija izdao i zaveo svoj narod u rat. Da nije bilo Alije i njegovih apetita na cijelu BiH, fino bismo podijelili državu i svatko bi danas bio na svome.“


Pitijski dvosmisleno, onako kako je pokojni Izetbegović znao iskazivati svoje političko-filozofske govore, mogao bih zaključiti da bi bilo Bosne i Hercegovine i bez Alije Izetbegovića, u nekim segmentima bi je bez njega i njegove politike možda bilo manje, a u nekim možda i malo više. Nastavci ovog dossiera koji dolaze pokušat će ocrtati i kritički analizirati lik, djelo i politiku Alije Izetbegovića upravo u gornjem ambivalentnom tonu. Jer kao i svi ljudi, imao je ovaj čovjek i dobrih i loših strana, dobrih i loših postupaka. Neka svatko za sebe iz sljedećih nastavaka zaključi u kojem su procentualnom omjeru stajali dobri i loši postupci Alije Izetbegovića.


Marijan Oršolić

Prometej.ba | 21.10.2013.


Nastavit će se...