„Državljanin Hrvatske“ i poticanje čitalačke publike na međunacionalnu mržnju
Time mediji, koji kao „slave“ multietničnost, antifašizam i objektivnost, ni trenutka ne troše na provjeravanje okolnosti događaja, tj. da li je oskvrnuće napravljeno namjerno ili ne, niti brinu o sintagmi hrvatski državljanin
U društvu poljuljanih vrijednosti kojem je umjetnost skoro pa zadnja rupa na svirali vijest da je oštećena neka umjetnička skulptura sama po sebi ne bi izazvala skoro nikakvo zanimanje, pogotovo ne senzaciju. Ionako je za mnoge ulaganje u umjetnost bacanje novca u vjetar jer ima prečih stvari.
Međutim, ako je oštećena umjetnička instalacija kojim slučajem vezana uz ratna stradanja, a takve su skoro sve širom BiH, počevši od grandioznih spomenika u slavu žrtava i pobjede (neki slave i poražene i dižu im spomenike) iz Drugog svjetskog rata pa do umjetničkih i „umjetničkih“ u pokušaju obilježavanja stradanja i bitaka iz posljednjeg rata, eto prilike medijskim lešinarima da povećaju broj klikova neofirno bacajući kost među zavađenu im publiku. Ovaj put je sudbina htjela da u Velikom parku u Sarajevu jedan neodgovorni mladić u vjerojatno pijanom stanju, budući da se incident desio u kasnim satima u noći sa petka na subotu, ozbiljno ošteti spomenik-skulpturu djelo Mensuda Keče inspirirano ocem Ramom koji doziva svoga sina Nermina nešto prije nego što će obojica biti pogubljeni u Srebrenici i koje kao takvo služi za podsjećanje na tisuće nevino ubijenih ljudi u Srebrenici u srpnju 1995. godine. U želji da se napravi što bolja fotografija vjerojatno je došlo do jačeg oslanjanja mladića na skulpturu sklopljenu iz segmenata pa je uslijed toga došlo do popuštanja na spoju i oštećivanja skulpture.
Igrom slučaja je ovaj neodgovorni pojedinac i državljanin Hrvatske. To saznanje medijskim lešinarima bilo je dovoljno da potpale novu buktinju razdora među dežurnim klikašima i komentatorima. U posljednjih dan-dva s portala su doslovno vrištali naslovi kako je državljanin Hrvatske oštetio, oskrnavio, vandalskim činom uništio i sl. spomenik napravljen u sjećanje na žrtve genocida u Srebrenici. Dakle, bitno je istaknuti da osoba ima hrvatsko državljanstvo i spomenuti genocid u Srebrenici kako bi ispalo da je ta osoba namjerno oštetila spomenik, a može biti i plaćena od nekih tajnih udruženja da to uradi. Isticanjem ovakvih naslova, mediji, među kojima su i neki najklikaniji sarajevski portali, potiču svoju čitalačku publiku na međunacionalnu mržnju dobro znajući za kod dobrog dijela društva i publike kojoj se obraćaju krajnje nacionalističko poimanje drugih kao zlih i pokvarenih.
Time mediji, koji kao „slave“ multietničnost, antifašizam i objektivnost, ni trenutka ne troše na provjeravanje okolnosti događaja, tj. da li je oskvrnuće napravljeno namjerno ili ne, niti brinu o sintagmi hrvatski državljanin. Bez obzira što hrvatski državljanin može biti čovjek s bilo kakvim imenom, pa i orijentalnim, ili bilo kojom etničkom pripadnosti, ovi mediji dobro znaju za međunacionalni animozitet s fašističkim primjesama pa s podatkom o nečijem državljanstvu, u ovom slučaju hrvatskom, i zloupotrebljavajući simbolički kapital Srebrenice, guraju sasvim dovoljan broj „dokaza“ svojim čitateljima da zaključe kako je djelo napravljeno namjerno s ciljem „ismijavanja i pljuvanja srebreničkih žrtava“ i da je to djelo „hrvatskog teroriste“ kako tvrde mnogi komentatori na njihovim portalima.
Pored velikog broja čitatelja koji nasjedaju na ovakve medijske konkstrukcije s potencijalom produbljivanja međunacionalne mržnje, još me više brine svjesno ili nesvjesno nasjedanje nekih političara i društvenih analitičara. Pa tako, između ostalih, recimo društveni analitičar Srđan Puhalo i neki inače pristojni političari iz stranaka nominalne ljevice o ovom događaju pišu poistovjećujući djelo pojedinca s cijelim ili bar većom grupom naroda osvrćući se pritom u svojim komentarima na društvenim mrežama i na po meni komične pamflete nastale u kuhinji hrvatske stožerne stranke o Hrvatima kao nositeljima europskih vrijednosti ili BiH kao leglu ekstremista. Stoga ne vidim ništa drugo doli gluposti u komentaru: „Drzavljanin Hrvatske polomio spomenik u centru Sarajeva, to su vam te europske vrijednosti promovisane neki dan Neumu!!!“, čiji je autor Srđan Puhalo. Dakle, dovoljno je da neka osoba ima hrvatsko državljanstvo i bez obzira na okolnosti počinjenja djela i apsolutno nemanje nikakve veze s političkom situacijom u BiH, automatski je ta osoba ekstremista ili Srđanovim ciničnim riječima rečeno nositelj „tih europskih vrijednosti“.
Ono što sam i pretpostavio čim sam naišao na vijest o oštećivanju spomenika, danas se potvrdilo. Radilo se dakle o zaista nesretnom događaju, bez ikakvih skrivenih nacionalističkih pobuda koje su medijski lešinari, a izgleda i neki političari i analitičari priželjkivali. Mladić koji je za to odgovoran, nakon pritvaranja od strane policije malo poslije nesretnog događaja, danas je pušten na slobodu. Autor skulpture, umjetnik Mensud Kečo, o svemu je rekao: „Žao mi je što se sve malo ispolitiziralo. Dečko je malo popio, htio se slikati i povukao je skulpturu gdje ne treba. (...) Nije uradio ništa namjerno. Njegova porodica će nadoknaditi štetu i sve ćemo popraviti za nekoliko dana. Skulptura je rađena u segmentima i pukla je na dva mjesta.“
Dakle, u cilju očuvanja duševnog mira i zdravlja, treba biti što dalje od ovakvih medija, političara i analitičara, a prvi korak u cilju stvaranja neke bolje BiH trebao bi biti kažnjavanje ovakvih medija za svaku isforsiranu vijest s potencijom stvaranja međuetničkog razdora.
(Mato Šarčević, Prometej.ba)