Dva sata blagog negodovanja
Na kraju, ljutnja je postala patriotski zanos, smijeh je zamijenio robusnost, a Pejaković je zamijenio policijski pendrek. Ostvaren je napredak, zahtjevi su u proceduri!
Nakon pompeznih najava o 15.000 penzionera ispred Vlade FBiH, desilo se što se i inače dešava kada napaćeni narod u Bosni protestuje – malo se negodovalo, malo se pjevalo i onda se razišlo kućama. Čini se da su penzioneri imali puno povjerenje u premijera FBiH Fadila Novalića i ministra rada i socijalne politike Veska Drljaču koji su im dali svoju riječ da će usvojiti novi zakon o PIO-u, te da će im povećati penziju za 10%. I penzioneri su povjerovali, jer nema razloga da ne vjeruju. A ako je Fadil po nečemu poznat, to je njegova menadžerska stručnost i držanje riječi. Kao što je rekao Omer Omerefendić, predsjednik Skupštine Saveza penzionera FBiH, za Dan uživo na TV N1, U taj zakon su utkani svi naši zahtjevi i zadovoljni smo s tim što je Vlada uradila. Pitanje je sada da se provede što prije u Parlamentu FBiH i time bi bili izmireni zahtjevi penzionera, odnosno prihvaćeni koje smo mi u Savezu kazali.
Postavlja se pitanje čemu toliko negodovanje građana BiH, odakle dolazi negativna retorika, kako bi to nazvao Fadilov stranački šef Bakir Izetbegović, kada se sa Vladom sve može dogovoriti na mirnim protestima protiv te iste Vlade! Samo treba da se skupi oveća grupa ljudi, stane pred čeličnu ogradu (koja je tu da se oni naslone i odmore), na transparentima jasno naznači šta ih to tišti, te ono najbitnije – izabere fleksibilna osoba za predstavnika, kao što je, na primjer, gospodin Omerefendić. Jer bez fleksibilnosti nema saginjanja.
Nakon obećanja nadležnih da će zakon ići sigurno u proceduru, penzioneri mogu odahnuti, te im je sada jedina briga da li im štrajkuje doktor, hoće li imati vode i grijanja i slične sitnice radi kojih sigurno ne treba praviti probleme dobrim ljudima u Vladi.
A nije sve tako ni crno, primijetio je Josip Pejaković. Došao je kao penzioner i održao govor. Na protestima o penzionerima, Pejaković je govorio o pecanju riba. I govorio je o Uni. I govorio o Bosni. Pejaković je, manirom državnika i političara, uputio svoj stav masi pred njima. Danas je bitna Bosna! Penzioneri mogu čekati, vrijeme radi u njihovu korist.
Tako je Pejaković vidio proteste penzionera zbog penzija, kao pozornicu na kojoj će izgovarati floksule o patriotizmu. Pejaković prepoznaje i potencijal za belaj, pa upozorava: i nemojte da danas pošaljemo lošu sliku o njoj.
Divna je slika Bosne u kojoj penzioneri moraju protestovati, i čemu kvariti tu sliku nekim ishitrenim reakcijama prema divnim ljudima u Vladi, koji su odmah bili spremni na pregovore, nakon mjeseci čekanja. Jednako tako ni Bakir Izetbegović nije želio lošu sliku o BiH pred dolazak Zare u Sarajevo. Skoro isto je govorio o patriotizmu. O kakvim penzijama govoriti na protestima penzionera kad se može govoriti o šumi, ribama i skakanju u vodu.
Na kraju, ljutnja je postala patriotski zanos, smijeh je zamijenio robusnost, a Pejaković je zamijenio policijski pendrek. Ostvaren je napredak, zahtjevi su u proceduri!
A do tad, dragi penzioneri, mirno spavajte, penzija biti neće.
Protestima svjedočili: Suad Beganović i Vedran Vojinović