Freelanceri iz Federacije BiH prema novoj odluci Poreske uprave ovog entiteta, trebaju plaćati porez za sve zarade koje im putem PayPal-a stižu iz inostranstva. Na ovu odluku uslijedila je burna reakcija onih koji su se odlučili ne otići iz svoje države, a ipak biti akteri na globalnom tržištu rada, uvozeći time novi kapital u zemlju.

Među najkontroverznijim detaljima ove odluke u Federaciji je ta da su freelanceri obavezni retroaktivno platiti porez na svu zaradu od 2015. godine pa naovamo, što je od strane javnosti doživljeno u najmanju ruku kao cinični potez države. Reakcija potpuno opravdana, da se razumijemo.

Ukoliko uzmemo u obzir nedavno usvajanje zakona o akcizama, koje troškove života u BiH povećavaju neproporcionalno u odnosu na rast prosječnih plata, ne možemo se oteti dojmu da je ovaj potez države i onih koji njome upravljaju samo još jedan u nizu pokušaja punjenja državne kase, koja je ispražnjena ponajviše korupcijom, ali i neumijećem upravljanja njome od strane onih što na osnovu populizma, a ne vještine, dođu na poziciju vlasti. Freelanceri su toga svjesni, pa otud i njihova frustracija. Vještine koje naplaćuju radeći iz BiH za strane kompanije su tražene i veoma lahko bi mogli na osnovu njih pronaći zaposlenje u nekoj razvijenijoj zemlji. Ipak, oni nisu napustili svoju državu, koja ih sad - kako oni to posmatraju - zbog toga kažnjava.

Međutim, u buci oko retroaktivnog plaćanja poreza ima i onih glasova koji se protive plaćanju poreza uopće. Ova pozicija je pomalo nerazumna ukoliko usporedimo položaj freelancera u zapadnim zemljama, gdje se porez jednostavno mora plaćati državi. Koliko god mi bili svjesni javašluka koji čini upravljanje našim porezima, porez se mora plaćati.

To nas dovodi do srži problema s kojim se i freelanceri, ali i svi građani BiH moraju suočiti u koračanju prema jednom progresivnijem društvu, a to je problem shvaćanja onih koji primaju platu od naših poreza našim zaposlenicima, a ne vladarima. Kada jedan Amerikanac dobije platni list i vidi na njoj iznos koji je zaradio, a ispod koji je dobio nakon odbijanja poreza, on je jako svjestan koliko državi plaća. Zato često svjedočimo debatama oko poreza na dohodak u zemljama kao što su SAD, Njemačka, Engleska i dr., dok se kod nas ne bavimo bruto platama. Štaviše, zastrašujuće mali broj bh. građana zna kolika je ta plata i samo gledaju neto platu kao relevantnu.

Ova diskusija oko freelancera bi tako mogla otvoriti jednu ozbiljnu diskusiju koja prevazilazi nacionalne okvire, tj. diskusiju o nama građanima kao onih što političarima zarađuju platu. Freelanceri su sada postali svjesni šta znači porez na dohodak i vjerovatno će u predstojećim izborima obratiti više pažnje na politike koje govore o tome, a ne o vitalnim nacionalnim interesima. Oni će postati svjesni šta znači plaćati nesposobne političare iz svog džepa, što će zasigurno promijeniti njihov pogled na izbor istih. Mi ostali moramo postati svjesni iste stvari. Mi ih godinama plaćamo da rade protiv nas. Ako tako nastavimo, niko nam drugi nije i ne može biti kriv.

Ernad Osmić, Prometej.ba