Družba crnog labuda ili teorija o bahatosti HDZ-a
Hrvatska politička scena nakon izbora za Europski parlament
U Hrvatskoj su održani treći izbori za Europski parlament koji su zabilježili dosad najbolji odaziv od skoro 30 posto, što će reći da rekordan broj od 33 kandidacijske liste nije uspio izmamiti 70 posto građana na jednostavno prakticiranje građanskih prava u demokracijama jednostavnim potezom kemijske olovke. U EU prosječna izlaznost za ove izbore je oko 51%. Ipak, procenat odaziva Hrvata nije strašan ako pogledamo preko, kod susjeda Slovenaca koji su pokazali sličnu apatiju pa ih je samo 28,3 posto pristupilo biralištima.
Europski izbori su Hrvatima nešto na što se još moraju priviknuti; još uvijek će se radije angažirati za Eurosong nego za EU izbore tvrdoglavo se držeći one stare parole kakva tamo Europa, kakvi tamo bakrači! Naime, hrvatsko glasačko tijelo ne može razriješiti dvojbu pri glasovanju za neko političko lice: čine li oni tom političkom licu zapravo uslugu šaljući ga u Brisel ili sebi uslugu izbjegavanja gledanja tog političkog lica? Je li kandidatu kazna ili nagrada ako ga izaberu? Bi li Hrvatska profitirala da je Gordan “Bond” Maras (SDP) ušao u Europski parlament? Definitivno da bi, ali bi SDP-ovo sjedište na Iblerovom trgu vrlo vjerojatno dobilo depešu od budućeg predsjedavajućeg da ga nakon jednog mandata više ne šalju u Brisel.
Elem, ovako veliki odaziv (uzevši u obzir odaziv na prvim EU izborima od oko 21%, te na drugim od 25%) može se smatrati pobjedom u startu svih onih poznatih i malo manje poznatih imena i prezimena na kandidacijskim listama vođenima isključivo altruističkim imperativom zastupanja hrvatskih interesa u tamo dalekom maćehinskom Briselu, a nikako plaćom koja se mjeri u hiljadama eura.
*
Neuspjeh ljevice, sumrak liberala i uspjeh desnih populista
Bila je to utrka za mandatima u kojoj su dvije najveće stranke u Hrvatskoj, HDZ i SDP, zaigrale riskantnu igru - HDZ i SDP su izašli na ove izbore sami samcati, bez koalicijskih partnera. HDZ pod Plenkovićem djelovao je suvereno i jako, a SDP pod Bernardićem bio je sušta suprotnost. Noć je završila da su gotovo svi proglasili neke vrste pobjeda pa je tu bilo moralnih, relativnih i slučajnih pobjeda, a kao u nekom pervertiranom Coubertinovom pravilu, svi koji su sudjelovali na izborima bili su pobjednici. Osim Bandićeve stranke i Mosta, oni su definitivno popušili. Mjerna jedinca za pušing.
Počele su se formirati zanimljive političke snage na ljevici koja je dobila zamah, ali slabim se taj zamah pokazao. Stranke poput Radničke Fronte i SRP-a (0,24%), politička platforma Možemo!, Nova ljevica i ORaH (1,79%), te eventualno na tom spektru START Dalije Orešković (2,02%) doživjele su zapravo neuspjeh. Unatoč tomu što je Pamela Anderson na iznenađenje mnogih dala potporu ekipi iz Možemo!, a znate da nije dobro kada ni to ne možete kapitalizirati. Može se titrati kako je ovo za neke krštenje na nikad dosadnoj hrvatskoj političkoj sceni, te da treba biti optimističan, ali se moramo zapitati kakve su konkretne ideje ponudili biračima? Je li najveći danak možda platila Dalija Orešković koja se izgubila nekako u prijevodu, pa možebitno oslabila izglede u sljedećem hrvatskom političkom izazovu – utrci za predsjednika republike? Utješno može zazvučati da je lijevo-liberalna Amsterdamska koalicija (5,19%) uspjela uloviti čak jedan cijeli mandat.
Liberalne snage su doživjele pravi potop ako tu brojimo HNS (2,60%) koji mrtvi-ozbiljni smatraju ovo uspjehom, te osokoljeni postotcima najavljuju to da su spremni pružiti ruku svim liberalima u zemlji da ih, vrlo vjerojatno, stave pod zemlju. Reformisti (0,92%) su tek nešto bolji od HSLS-a (0,54%) za kojeg bi se već mogli početi polako pitati koji ih vudu majstor održava živima. Ako ovdje ubacimo START zaista se ne razumije na čemu točno HNS planira graditi taj optimizam da će se liberalne snage boriti protiv desnih populista kad očito ni najbliži članovi obitelji ne planiraju njima pokloniti glas. U Europi je naravno druga priča, ali opet u Europi su liberali principijelniji nego kod nas - sjetimo se HNS-ovog trčanja pod okrilje HDZ-a kao jednog od veličanstvenih moralno-političkih harakirija. Šteta što to Vrdoljak i ekipa još ne kuže pa se busaju u svoja kvazi-liberalna prsa!
Jedno od većih iznenađenja je tajanstveni Mislav Kolakušić koji je sa svojom kandidacijskom listom (7,89%) razbio Most (4,67%) koji su uz Bandićevu stranku (1,97%) zapravo najveći gubitnici ovih izbora. Kolakušić je kao predstavnik nazovi "anti-establišment" opcije uzeo zasigurno i nešto glasova Živom zidu (5,66%). Mislav je Kolakušić pravi misterij, a poput pravih generala poslije bitke, hrvatski politički analitičari i komentatori natječu se tko ga je prvi predvidio kao novu zvijezdu hrvatske političke scene. Kolakušić je imao sramežljivu kampanju, uglavnom se svodila na društvene mreže, slijedom čega je njegov rezultat respektabilan, ali se onda dogodilo to što se svakom političaru omakne – počne govoriti. Kolakušić tako želi ići i na predsjedničke i na parlamentarne izbore, ma svašta će on moći raditi, objedinit će ako treba sve tri funkcije u jednu – u funkciju Mislava Kolakušića.
Hrvatski se politički brod nagnuo udesno, tako bismo mogli ukratko opisati mutiranu pirovsku pobjedu nekad HDZ-ovih satelita, a sada jakih desnih populista Suverenista na čelu s Ružom Tomašić (8,52%), kandidacijska lista Petir Marijane (4,40%) i Bruna Esih – Zlatko Hasanbegović: Neovisni za Hrvatsku, HSP (4,37%), ako HNS gradi neki optimizam na račun liberalnih snaga, što bi trebao tek misliti ovaj desničarski tris? Da je bilo neke političke pameti (a ne sujete) jer su očito desničari predosjećali uspjeh, onda su se mogli ujediniti i izrokati ove izbore tako da ni Bernardić ni Plenković ne bi znali što ih je pogodilo. Realno, da nije bilo Ruže Tomašić, Suverenisti ne bi vidjeli ni “p” od praga, a kamoli “m” od mandata, a Ruža Tomašić je izjavila u lipnju prošle godine da neće više u zastupničke klupe (!) te kako ide u mirovinu. Istina, rekla je da će se možda pojaviti na listi da pomogne svojoj stranci i bogami pomogla im je tako da bi se trebali zvati Ružini suverenisti. Marijani Petir se umalo isplatilo kockanje pa joj je za dlaku izmaknuo mandat. Opet, što ovi nude osim praznih ideoloških floskula? Glasnovićevu borbu protiv jugozomboida? Hasanbegovićeve sklizave odgovore koji krše vremenske barijere vrijeđajući pamet sugovornika? Bujanca kao pomiritelja hrvatske radikalnije desnice?
Sumirajmo, četiri mandata su osvojili HDZ i SDP, po jedan mandat Suverenisti, kandidacijska lista Mislava Kolakušića, Živi zid i Amsterdamska koalicija.
*
Bernardić kao biblijski Lazar
Na papiru je ljevica trebala poslužiti kao mamac za one koji su razočarani rasulom u SDP-u, a činilo se da će ovi izbori biti presudni i za Davora Bernardića, predsjednika SDP-a, kojeg bi neki iz Partije radije vidjeli na izlaznim vratima. Međutim, Bero je, ni kriv ni dužan, zapravo sačuvao svoje mjesto kada je SDP osvojio četvrti mandat! Što se zapravo to dogodilo? Na hrvatskoj političkoj sceni, SDP je bio grogirani protivnik HDZ-u, razdiran od unutrašnjih borbi, mučen prebjezima iz svojih redova, protivnik koji se nikako ne može uspraviti. Bernardić je kao neki vođa oporbe, barem do sada, imao političku karizmu goru od mikrofona na saborskoj govornici pa je uz njega populizmu naklonjeni Krešimir Beljak iz, raskolima načetog, HSS-a (a to vam puno govori o stanju hrvatske oporbe) činio kao jedini koherentni vođa oporbe.
Ništa Bernardiću nije išlo od ruke, da bi preko noći, u maniri pravog biblijskog čuda, od jednog političkog mrtvaca uskrsnuo i uspio nekako ojačati poziciju i pokazati lijevom bloku i eventualno pokojim liberalno orijentiranim strankama da će morati pitati SDP ako žele da ih se ozbiljno shvati. Tragika je da Bero to zapravo nije ni očekivao - zatekao ga je uspjeh. Ipak, s četiri mandata kao amanetom, u kojima nije sudjelovao, osim ako planski nije sudjelovao tako da ne ugrozi bogat ulov glasova koji su ulovili Biljana Borozan i Tonino Picula, Bernardić je osigurao svoj položaj predsjednika unatoč tome što su neki u SDP-u vrlo vjerojatno škrgutali zubima u umjetnom osmjehu. Neće biti lako ni Zoranu Milanoviću, navodno nevjerojatno sramežljivom kandidatu za predsjednika koji će tražiti podršku stranke kojoj je nekad bio čelni čovjek, Bero bi ga opijen uspjehom mogao odbiti u korist Miroslava Škore.
*
Pamela Anderson jaše na crnom labudu
Andrej Plenković, čovjek kojemu bi onaj literarni lord Baelish (da, ovo je referenca iz “Igara prijestolja”) pozavidio na nevjerojatnom talentu očuvanja prijestolja, imao je sve - zamalo se riješio kucajuće bombe u obliku Milijana Brkića, drugog čovjeka HDZ-a. Tako bi bilo da je HDZ osvojio peti mandat, ali u nevjerojatnom obratu u kojem ga je HDZ izgubio, Plenki je sad u otežanoj situaciji i morat će se boriti da učvrsti svoj autoritet u HDZ-u unatoč relativnoj pobjedi na izborima. Sve u svemu, desilo mu se ono što je Beru iz SDP-a i iz ulomka iznad mučilo do četvrtog mandata.
HDZ se zaista kockao, izašao je s listom koja nije nudila jaka politička imena koja bi mogla oteti glasove desnici. Od poznatijih bila je tu Dubravka Šuica, a prvo mjesto na listi bilo je povjereno stranačkom birokratu, mladom Karlu Ressleru, koji se u kampanji proslavio izjavom da se učlanio u HDZ iz bunta. Kad vam to kaže posinak Vladimira Šeksa i sami možete predvidjeti kakav je to bunt mogao biti.
Prekasno su u HDZ-u shvatili da će ih ovi desni populisti dobro natamburati pa su vjerojatno zato odlučili puštati Angeli Merkel Thompsona na njihovom predizbornom skupu u Zagrebu. Nema zaista drugog objašnjenja zašto nekome puštati Thompsona osim ako nije u napadu očaja. No, bilo je kasno. HDZ se tu preračunao, Plenković se pokazao bahatim prema svojim nekadašnjim satelitima koji su, neki od njih, isto odlučili biti bahati pa bi to čak mogla biti i šansa Plenkoviću ako se otrijezni od bahatosti.
Naravno, u političkom žargonu nikad nije lijepo biti iskren i priznati tu bahatost. Iskrenost nikad nije bila neki forte u politici, a najbolje je bahatost zamijeniti nečim drugim. Barem je tako mislio Plenkovićev čovjek od povjerenja i voditelj HDZ-ove kampanje Robert Kopal i zaradio si istovremeno novi nadimak. Naime, Kopal je vješto kao što je vodio kampanju HDZ-a, bahatost zamijenio s terminom “crni labud”, odnosno htio je reći da se dogodilo nešto izuzetno neočekivano. Crni je labud oteo HDZ-u taj peti mandat. Druga teorija, po meni vjerojatnija od crnog labuda, dolazi od predsjednika splitskog HDZ-a Petra Škorića kojemu je krivac Pamela Anderson. Da je stanje u HDZ-u turbulentno, svjedoči i to da je hrvatski živući predznak za katastrofu Andrija Jarak za Novu TV izvještavao ispred središnjice HDZ-a u Zagrebu. Bitno je da Milijan Brkić kaže da nije crni labud iz ove bajke, priznaje da je više ćelavi labud.
Autor: Ivan Dermiček, Prometej.ba