KRILA KRSTIČEVIĆEVA ili kako je propao "posao stoljeća" u Hrvatskoj
Da je ovo prošlo, Hrvatska bi se mogla pred cijelim Regionom kurčiti s čak 12 višenamjenskih borbenih aviona F-16 Barak! Istina, ne bismo više bili tako popularni, svi bi nas gledali kao bahatog klinca koji je prvi dobio sportski motor od staraca
"Hrvatskoj ratno zrakoplovstvo je potrebno i činjenica je da ćemo ga mi imati sigurno. Ja sam u to uvjeren." (Damir Krstičević, ministar obrane i potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske)
U ponedjeljak je, 14. siječnja 2019. godine, Vlada RH jednoglasno poništila svoju odluku o nabavi izraelskih borbenih aviona F-16 Barak donesenu 29. ožujka 2018. godine, a sukladno s time neslavno je propao tzv. "posao stoljeća" koji je zapravo bio najveći obrambeni poslovni deal nakon hrvatskog osamostaljenja, vrijedan čak pola milijarde dolara. Skandalozno, u podznaku diletantizma. SAD je zapravo stavio veto na posao između Hrvatske i Izraela. I kako stvari stoje, nitko za to neće odgovarati.
Bakice, MIG-ovi i Ukrajinci
Podsjetimo se, da je ovo prošlo Hrvatska bi se - za koju godinicu - mogla pred cijelim Regionom kurčiti s čak 12 višenamjenskih borbenih aviona F-16 Barak! Da, ne bismo više bili tako popularni, svi bi nas gledali kao bahatog klinca koji je prvi dobio sportski motor od staraca. Prema riječima vojnih analitičara nabava F-16 aviona bi revolucionirala Hrvatsko ratno zrakoplovstvo u takvom smislu da bismo morali praktički cijelu infrastrukturu prilagoditi made in USA, finished in Israel aviončićima starim trideset ljeta koji bi nam taman dobro došli za zamijeniti MIG-ove 21 stare oko četrdeset godina.
Inače, ovaj fijasko otkrio je svim našim susjedima (čitaj: potencijalnim neprijateljima) koliko trenutačno imamo sposobnih aviona za čuvanje neba. Jebiga, nije više neka (vojna) tajna jer je vodećim ljudima sve izletjelo tijekom ove nesuglasice s Izraelcima: imamo tri MIG-a koja gospodare hrvatskim nebom kao upozorenje dušmanima! I bakicama koje okopavaju polja. Možda vam to s bakicama nije jasno, ali prije nekih devet godina hrvatsko je ratno zrakoplovstvo izgubilo gotovo pola svoje zrakoplovne potentnosti kada su se na vojnoj vježbi kod Slunja srušila dva MIG-a 21. Piloti su preživjeli jer su se na vrijeme katapultirali, a i bakica koja je bila na polju je preživjela jer je nije, srećom, pogodio cijeli avion, nego samo komadić.
Tri godine kasnije, natječaj s mnoštvo repova pa onda sumnjiv remont i kupnja MIG-ova u Ukrajini dodatno će desetkovati snagu hrvatskog ratnog zrakoplovstva. No, to je tako kada ti ne daju da izvedeš probnu vožnju, a avione dopreme kamionima. Taman tad počelo je iskriti između Rusije i Ukrajine pa su imali dobru izliku da naprave redizajn MIG-ova koji su kasnije ulijevali povjerenje hrvatskim pilotima kao da ih je renovirao slavni američki izumitelj njemačkog podrijetla Otto Von Grunf.
Malo je reći da se nismo opekli na tim MIG-ovima pa i nije čudno da smo, nakon što smo i zadnju kunu prevrnuli iz budžeta, preponosni da damo u najam nekim plaćenicima naše nebo, odjebali glas razuma da ne uletavamo u pretjerano ekstravagantne investicije koje bi nazivali pompozno "poslom stoljeća". Razmislite, ima li smisla nabavljati nove avione kad ovako sklepani MIG-ovi na nebu su strah i trepet za domicilno stanovništvo, a kamoli tek za neprijatelja!? Glede i unatoč razumu, MORH je, 20. srpnja 2017., poslao zahtjev za ponudu za višenamjenski avion u pet država: Grčku, Izrael, Južnu Koreju, Švedsku i SAD.
Barak Obmana
Kako je već u samom uvodu rečeno, natječaj je dobio Izrael koji bi nam isporučio 12 aviona F-16 C/D Barak. Sve je izgledalo divno i krasno pred kraj ožujka prošle godine. Tajanstveni je stručni tim provjerio hoćemo li možda morati utrošiti koji dolar više troška na račun nabavke, ali ništa. Ni mailove nisu gledali, pogotovo one koje im je slala američka vlada, što će reći da su bili skoncentrirani na svoj posao na takvom nivou da je to graničilo s "psihološki poremećaj susreće fanatizam" stanjem. Elem, sve je moglo početi se kotrljati prema tome da hrvatsko borbeno zrakoplovstvo postane gigant na ovim prostorima. I Krstičević, te premijer Plenković su bili oduševljeni, oboje su naglašavali u svojim prvim izjavama kako će ovo biti super za hrvatske oružane snage i zrakoplovstvo, te ono poprilično interesantno da će avioni biti prilagođeni NATO standardima. O sklopljenom poslu s Hrvatskom, očitovao se izraelski premijer Benjamin Netanyahu koji je procijenio kako prodaja rečenih aviona svjedoči snazi izraelske vojne industrije, ali i jačanju odnosa Hrvatske i Izraela. Je li on čitao mailove koje su mu slali iz SAD-a?
Naravno, nikome nije ništa tu izgledalo čudno što im se inbox u mailu krca s nekim tamo USA departmen-od-nečega mailovima, ali i da se praktički radi presedan jer Izrael dotad i nije bio poznat kao neki prodavač (rabljenih) aviona, pogotovo nije prodavao avione članicama NATO saveza. Upravo tu je Izrael dobio i najveći zadatak, a to je da "resetira" avione na tvorničke postavke jer SAD je uvjetovala da ne smije biti nikakve drugačije tehnologije osim one standardne u avionima. Barem su tako obje strane, Hrvatska kao kupac i Izrael kao prodavač, morale znati da su gledali možda spam folder u svojem mailu na vrijeme, gdje bi našli pokoji non paper o tome kakva su pravila igre pri nabavci.
Prolazili su dani i mjeseci, prošao je i šesti mjesec kad se optimistički očekivalo da bi cijeli posao mogao biti sklopljen. No, nije bio. Svejedno, hrvatsko nebo bilo je proparano izraelskim avionima kada su, 2. kolovoza 2018., tri F-16 Barak aviona sletjela na hrvatsko tlo pri 91. zrakoplovnoj bazi Hrvatskog ratnog zrakoplovstva na Plesu. Tamo su ih obišli premijer Plenković, ministar obrane Krstičević, načelnik glavnog stožera OS RH general Mirko Šundov, te izraelsko izaslanstvo. Došlo bi možda i američko izaslanstvo, no vrlo vjerojatno nitko nije vidio njihov mail u kojem pitaju gdje će biti party. Tri dana poslije, na velikoj proslavi vojno-redarstvene akcije u Kninu, izraelski su avioni preletavali nebom. Taj je nastup trebao poslužiti kao potvrda da sve ide u redu s "poslom stoljeća".
Uostalom, toliko smo se zbližili s tih dvanaest još neisporučenih nam aviona da smo im dali, nećete vjerovati, imena. Deset polusjeda nosila bi ime "Oluja", a dva dvosjeda bi zvali "Bljesak". I tu smo napravili glupost, nikad ne valja predmetima dati imena dok nisu sto posto tvoja! Bez veze se zbližite s njima i onda vam dođe neki tamo SAD i kaže da ne može.
U međuvremenu, kao pauzu, ministar obrane Krstičević - nešto malo prije nego što će ga Srbi proglasili ratnim zločincem jer je bio zapovjednik 4. gardijske brigade Hrvatske vojske koja je sudjelovala u raketiranju kolone srpskih izbjeglica u mjestu Bravnice kod Jajca u BiH, 12. i 13. rujna 1995. - doživljavao je burnu godinu u svojem resoru. Naime, pripadnici oružanih radnih snaga su – negdje dok se završavao natječaj za avione i čekalo proglašenje Izraela kao dobitnika natječaja – helikopterom išli u lov na veprove! Vepar im je utekao, ali to nije moglo spasiti činjenicu da su se igrali s novcem građana koristeći vojnu opremu da bi se zajebavali s veprom! MORH je to pokušao pomesti ispod tepiha i umalo su uspjeli u tom naumu, ali ih je u studenom razotkrila Nova TV. U lovu na veprove sudjelovalo je nekoliko pripadnika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva protiv kojih je bila podignuta optužnica zbog kaznenog djela protuzakonitog lova i ribolova. Ne tvrdim ništa, ali da smo tad imali F-16, vepar bi bio sigurno najebao! Je li tako - tako je!
Hvalisanje nabavkom F-16 aviona poprimilo je međunarodne razmjere kada je početkom studenog na konferenciji u Ljubljani pred novinarima i pred svojim slovenskim kolegom Karlom Erjavecom, Krstičević ustanovio da bi Hrvatska s novim aviončićima mogla obavljati nadzor slovenskog zračnog prostora. Oh, kako li se Erjavec negdje slatko smije. Možda je poslao mail sućuti MORH-u pa ponudio slovenske podmornice za čuvanje Jadrana, samo što nitko neće pročitati taj mail...
Krajem studenog je pak Krstičević u Briselu izjavio kako se samo čeka odobrenje SAD-aIzraelu i avioni kao da su naši. Trebalo je otprilike nešto više od mjesec dana da surova stvarnost sruši snove našem ministru i upropasti taj "posao stoljeća".
Propao deal
Tijekom prosinca polako se klupko počelo odmotavati i na Krstičevićevom licu počeo se topiti optimizam. Same intervencije izraelskog premijera Netanyahua kod Amera nisu urodile plodom. Ministar obrane je tvrdnje da je američka vlada dala dopuštenje Izraelcima da ponude avione zamijenio s pragmatičnom kako ne vidi zbog čega je on odgovoran. I zašto bi bio odgovoran, Vlada i Predsjednica se brane da nisu dobili nikakve službene odrednice SAD-a da bi predvidjeli ove peripetije iako je to ustoličeni standard kod SAD-a jer su jako osjetljivi kad se preprodaje njihova vojna oprema.
Na kraju balade ispalo je da nitko u našoj izvršnoj vlasti nije odgovoran ni za što. Naravno da govore istinu, donekle, jer nisu dobili službenu odrednicu, dobili su natuknice, non paper mailove u kojima ih se upozorava na pravila igre. Isto tako SAD je opominjao i Izrael. Izraelci su mislili, ovo je samo pretpostavka, da će Ameri olabaviti svoj stisak jer kako inače objasniti to da nisu ni pokušali vratiti avione u prvotno stranje (to baš i nije tako lako moguće, ipak su to prerađeni avioni), SAD nije ništa kriv jer je sve na vrijeme upozoravao, a zašto bi naš ministar obrane bio odgovoran za išta? Bolje mu stoji to da je neodgovoran pa da kao takav krene u novi "posao stoljeća" sa istim stručnim timom. Sad ide nabaviti nam šest komada nešto novijih F-16, to valjda njegov trust mozgova ne može zeznuti, a i sada su se naučili na greškama plus prepolovili su avione. Nadam se samo da neće kupiti polovice aviona.
Tko je zapravo profitirao u cijeloj ovoj trakavici oko nabavke F-16 Baraka? Vepar. Vepar je još jednom izvukao živu glavu pred moćnim Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom, ovaj puta zahvaljujući SAD-u.
Ivan Dermiček
Prometej.ba