Zanima vas što se to dovraga na današnjoj hrvatskoj političkoj sceni događa, ali niste htjeli pitati odrasle? Politički ste laik? Ne morate se sramiti, u neku ruku svi smo politički laici dok ne dobijemo ponudu da postanemo političari. Mazohist ste? U drugu ruku, svi smo na neki način u pojedinim životnim situacijama skloni mazohizmu, pogotovo kad su političari u pitanju.

Za početak definirajmo gdje se trenutačno nalazi politička scena države koja ima oblik ptice raširenih krila koja je uvijek pokušala odletjeti s Balkana, ali nije mogla, jer ima i oblik bumeranga. Aktualna hr. politička scena se nalazi u limbu predizbornih kampanja unatoč tomu što manje-više imamo Vladu formiranu na osovini Domoljubna koalicija – MOST – Orešković. U tom se limbu građani Hrvatske nalaze nešto više od godinu dana počevši od inauguracije predsjednice Kolinde Grabar Kitarović preko parlamentarnih izbora do momenta kada Vaše čitateljsko oko miluje ova slova.

Za pretpostaviti je da ste kao laik i mazohist upućeni kako je završila sapunica oko formiranja Vlade, i da su izbori zapravo završili neriješeno usprkos relativnom pobjedniku „Domoljubnoj koaliciji“, a da je pravi pobjednik bio poprilično anonimni MOST. To bi trebalo biti indikativno za dvije najveće političke stranke u Hrvata. Na kraju krajeva MOST je za istim stolom uspio okupiti HDZ (oni su vam u „Domoljubnoj koaliciji“) i SDP (oni su vam u koaliciji „Hrvatska raste“) s inicijalnim ciljem da naprave neku vrstu vlade HDZ-MOST-SDP. Na što je SDP i pristao! U jednom je trenutku HDZ zaključio da im je dosta ovih pregovora, pa su izašli! Ali je SDP navodno zeznuo stvar pregovarajući s nekim članovima MOST-a mimo pregovora i – paf! Brzinski su se Karamarko (HDZ) i Petrov (MOST) dogovorili i za mandatara odabrali nestranačkog Tihomira Oreškovića, političkog anonimusa, ali navodno vrsnog poznavatelja financija. Orešković je inače Kanađanin, pa to samo svjedoči kako je uvozni lobi vrlo jak kad Hrvatska nestranačke mandatare uvozi iz Kanade. Šalim se, Orešković je sada – prema nekim istraživanjima – jedan od popularnijih političara u RH.

U kratkim crtama: SDP i prateće stranke iz „Hrvatska raste“ otišle su u opoziciju, a vlast je preuzela suradnja Domoljubne koalicije i MOST-a. Još jedan dokaz kako Petrov zafrkava medije nazivajući nešto što izgleda kao koalicija, miriše na koaliciju i ponaša se kao koalicija sasvim logično - „suradnjom“. Ta je suradnja dosta klimava po svemu sudeći jer Karamarko u zadnje vrijeme svoje kritičke opaske sve češće šalje na adresu Oreškovića i Petrova, a manje na Milanovićevu. Cijeli nam se međustranački folklor urušio. Umjesto da HDZ lupa po SDP-u i obrnuto, HDZ više vremena troši na to da uvjeri MOST da im oni ne mogu biti kontrolori, a MOST djeluje kao da je razvio prijateljski odnos s Oreškovićem. Prava južnoamerička sapunica. Gdje još može MOST završiti u braku sa SDP-om! Dobro, to je zasada malo vjerojatan scenarij.

Opa! Pa to bi SDP-u mogla biti olakotna okolnost, sigurno si pomislio laiku ili mazohistu, ali prije svega čitatelju iako već sam – u sredini ove kolumne – shvaćaš da si vrlo vjerojatno i laik i mazohist. Zapravo politički laik sklon mazohizmu. Eto, besplatna dijagnoza! Za pokoru pročitati 20 nasumice izabranih citata Paola Coelha.

Iskorištava li onda opozicija klimavost vladajuće koale... ovaj - suradnje? Bez brige, kritiziraju oni vladajuće. Nedavno je Milanović imao svoje briljantne trenutke u Saboru, gdje je njegov agresivni retorički instinkt svrsishodniji nego kad je bio u ulozi premijera.

Međutim, SDP je zauzet formiranjem dvaju tabora na vrlo teatralan način. Borba se događa između Zorana Milanovića i Zlatka Komadine, oni su kandidati za šefa stranke, a izbor bi se trebao održati 2. travnja o.g. Iako je riječ o unutarstranačkim stvarima koje trebalo ticati samo užeg kruga članova SDP-a, postoje mogućnosti da bi se debata mogla prenositi na nekoj od nacionalnih televizija. Autor ovog teksta posve pristrano navija da se to ne dogodi, neka debatiraju između sebe, unutar svojih zidova. I neka im ne padne na pamet da prenose na televiziji svoju izbornu konvenciju, 16. travnja o.g., na kojoj će izabrati ostatak vodstva.

U međuvremenu dva se SDP-ova tabora međusobno zabavljaju koristeći drevnu tehniku gađanja drvljem i kamenjem, dakako, metaforički rečeno. Ipak smo mi demokratska nacija. Zapravo se časte riječima kao što su: „izdajnici“, „zmije otrovnice“, „ljenjivac“, „klošar“, „ludara“ i „fukara“. Neki idu toliko daleko da pripadnost svom taboru proklamiraju kao, ne izmišljam ovo, „borbu protiv mračnih sila“. Prezentirani način unutarstranačke komunikacije u SDP-u nam dokazuje visok stupanj demokracije i tolerancije uz zavidan dijalog kojem još samo nedostaju seks i zmajevi pa da sve to izgleda kao jedna osrednja epizoda HBO-ve uspješnice „Igra prijestolja“.

Da stvar bude bolja, i HDZ ima izbore za šefa stranke zakazane za isti mjesec kad i SDP! Zasad je jedini kandidat Tomislav Karamarko, a ostale kandidate bi trebali saznati ovih dana. Za razliku od SDP-a koji je jako, ehm, transparentan u prikazivanju unutarstranačke komunikacije, HDZ je poprilično zakopčan. No, Karamarkovu retoriku u Vladi bi se možda moglo opravdati ovim nadolazećim izborima koji se održavaju dan poslije SDP-ove izborne konvencije, 17. travnja. Moguće je da je Karamarko nesiguran jer još ne zna tko će s njim u ring, za razliku od Milanovića, koji boksačke rukavice još od parlamentarnih izbora nije skinuo. HDZ će pak ostatak vodstva u stranci (zamjenike predsjednika, dopredsjednike, predsjedništvo, članove odbora... itd.) izabrati na 17. Općem saboru HDZ-a koji će se održati 28. svibnja.

I tako ti, moj politički laiče sklon mazohizmu, građanke i građani RH žive u limbu konstantne predizborne kampanje koja već poprima dužinu američkih političkih kampanja samo bez suvišne estradizacije. Za estradizaciju još uvijek imamo dojave što novo radi Maja Šuput, te jesu li se Jelena Rozga i onaj tip iz „2cellos“ poljubili/zaručili/vjenčali i kako stoje traperice na Severini.

Uglavnom, na kraju svibnja bi trebali saznati tko će voditi dvije najveće stranke u Hrvatskoj, a nakon toga će početi klasično prepucavanje između opozicije i vlasti. Do tad se stigne razraditi sasvim solidan plan za migriranje u Irsku ili Njemačku.

Ivan Dermiček, Prometej.ba

.