(Usputna ilustracija na primjeru izvjesnog Samira Begovića)

Ponosan sam što imam ogroman broj vjernih gledatelja i čitatelja, piskarala svake vrste u ulozi kerbera koji čuvaju ohrndanog feudalca Bakira Izetbegovića i kolačić vlasti njegovog sluge Željka Komšića. Pokazalo se to mnogo puta u posljednjih nekoliko mjeseci otkako je SDA/DF obavještajna i medijska mašina odlučila da ovu dvoglavu političku neman unaprijed proglasi pobjednicom na narednim općim izborima. Ti su kerberi zaduženi da me prate na svakom koraku, lažu o meni, iskrivljuju moje teze i različite ocjene i uz pomoć botova na društvenim mrežama pokušaju da me demoniziraju, proglase izdajnikom domovine voljene po mjeri njihovih vođa i naredbodavaca. Taj lažni patriotizam zasnovan na širenju društvene paranoje od mogućeg raspada BiH, te stalnoj traumatizaciji društva, ima cilj da većinu Bošnjaka drži u mentalnom ropstvu, kako bi što lakše mogao da ih eksploatira, krade, pljačka, korumpira i čini egzistencijalno zavisnim od kapitala višedecenijskih esdeaovskih vlastodržaca i njihovih tajkuna stvorenih u pljačkaškoj privatizaciji državne/društvene imovine. Dok je za jedne, borce na linijama fronta, rat bio pitanje života i smrti, za druge, uhljupe na vlasti, bio je prilika za krađu i pljačku onoga što je stvoreno u Titovo doba u BiH i za enormno bogaćenje. Krug oko Izetbegovića opljačkao je sve što je mogao opljačkati u procesu privatizacije. Krali su čak i eksere na zidu, što bi rekao narod. Ti tzv. mladomuslimani u sklepotini od države koju su u dejtonskim pregovorima stvorili Izetbegović i njegova klapa, prije svih Silajdžić, Šaćirbej i tobožnji znalac ustavnog prava Kasim Trnka, formirali su tajkunsku mašinu koja je od rata naovamo neprestano izvlačila (tj. krala) novac iz države kako bi razvijala svoje lopovske firme. Vampirski gramzivi, Izetbegovićevi tajkuni uništili su svjetski konkurentne privredne gigante koje je imala predratna BiH, Energoinvest, Šipad, Pretis, Tas, Hidrogradnju itd., da bi stvorili socijalno beznađe iz kojeg ljudi bježe u inostranstvo kako bi osigurali svoju egzistenciju. Trojac SDA, SNSD i HDZ od BiH su načinili demografsku pustinju, radi tajkunskih i partijskih interesa.

SDA-ov neobegovat, da bi opstao na vlasti, oslonio se na Islamsku zajednicu, obavještajno-medijsku mašinu, upropastio kritičko mišljenje u akademskoj zajednici, zarobio obrazovni sistem i svoj priglupi nacionalizam proglasio jedinom istinom stvarnosti. Željko Komšić je radosno uskočio sa svojom strankom u taj neobegovat i zacementirao nacionalistički koncept bošnjačkog nacionalnog identiteta u traumu i paranoju stalno radeći na stvaranju slike o drugim nacijama u BiH kao stalnim svepovijesnim neprijateljima. U tom mentalnom i ideološkom zatvoru, Bošnjaci, svedeni na geto od 23% bosanskohercegovačke teritorije, dobili su klasni jaz iz kojeg nema izlaza. Milioneri i milijarderi postali su vlasnici naših i života naše djece, a tranzicija iz socijalizma u kapitalizam nije bila moguća bez obavještajno-medijskih poslušnika.

E, zato beskrajno uživam kad takve lažove, propagandiste, medijske diletante i druge splačine, kako sam ih nedavno odredio u jednom tekstu (vidjeti: Enver Kazaz: Medijski diletanti i druge splačine, https://www.prometej.ba/), demontiram. Tada me, da podsjetim, napala sva obavještajno-medijska SDA/DF mašinerija, jer sam ih navukao na tanak led – da iz svojih kerberskih kućica skviče o nečemu što nikako nisu mogli znati. Naime, predložio sam promjene Izbornog zakona nekolicini političara, kako bi se stabilizirali politički odnosi u Federaciji BiH i konačno riješilo pitanje provođenja čuvene presude Sejdić – Finci. Te su promjene bile stroga tajna, o kojoj Izetbegovićevi i Komšićevi amateri nisu ništa znali, ali to im nije smetalo da ospu paljbu iz svih svojih medijskih praćki i praćkica i proglase me izdajnikom. Kad sam sa gospođom Lidijom Korać (vidjeti: Polis/Korać/Kazaz: Rješenje za izborni zakon je elektorski model biranja članova Predsjedništva BiH, YouTube, TVSA) obrazložio kako bi se mogle izvesti te promjene, obavještajno-medijska mašina pod Izetbegovićevom i Komšićevom kontrolom je umuknula, jer je shvatila da je potučena do nogu, potpuno demontirana i da je prokazana sva njena bijeda.

Ta mašina postoji samo da se očuva neobegovat i njegovo bogatstvo. Ona je, dakle, puki instrument različitih oblika ratnih i drugih profitera, kakve opisuje Krleža u liku Domaćinskog u svom odličnom romanu Na rubu pameti. Moram priznati, bilo mi je žao, čak sam bio vrlo tužan, umalo nisam zapao u depresiju što ta mašina šuti kad im velikog vođu Bakira Izetbegovića određujem izdajnikom i veleizdajnikom zbog propasti Revizije presude za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde, te zbog prijema ruskog ambasadora Igora Kalabuhova u ključnim trenucima kada je slavno propadao Dodik, ali i zbog hvaljenja SNSD-a, koji će se, prema Izetbegoviću, nakon Dodika potpuno promijeniti. Izetbegović je u posljednjih mjesec-dva neprestano bacao pojas za spašavanje Miloradu Dodiku, prijemom Kalabuhova, a kasnije ambasadora Mađarske, te legitimirao Putinovu i Orbanovu antibosansku politiku. Obavještajno-medijska mašina, iako se kune u patriotizam, o tim Izetbegovićevim potezima je šutjela, zavukla se u svoje kerberske kolibice i vjerovatno zacvilila od tuge.

Zato me obradovao glasić široj javnosti potpuno nepoznatog novinarčića Slobodne Bosne Samira Begovića u tekstuljku Profesor Kazaz nakon devet mjeseci shvatio: 'Najbolji politički potez od Dejtona do danas', zapravo je 'potpuni promašaj'!. Volim ovako ambiciozne sluge vlastodržačkog poretka, jer ih je lako razobličiti u njihovim lažima, lohotnim argumentima i providnim manipulacijama. Begovićev tekstuljak trga moje izjave iz konteksta, navlači ih na svoj suženi ideološki pogled i nastoji me predstaviti kao glupana, jer tobože utjelovljujem politiku „stranaka Trojke, njihovo lutanje, nedosljednosti, neznanje, amaterizam, pogrešne odluke, manipulacije.“ A zbog čega sam takav trebalo bi da odgovori sam naslov. Eto, nakon devet mjeseci sam shvatio da je raskid koalicije stranaka Trojke s Dodikovim SNSD-om potpuni promašaj.

Devet mjeseci je dug period u kojem su se u BiH dogodili značajni politički obrati. Prvo, Dodik je presuđen pred Sudom BiH zbog neprovođenja odluka Ustavnog suda i visokog predstavnika, gospodina Šmita, i izrečena mu je zabrana obavljanja svih dužnosti koje se finansiraju iz budžeta. Drugo, SAD su pokazale Rusiji da je BiH njihova interesna sfera i da više preko Dodika kao svog instrumenta ne može proizvoditi krizu u našoj zemlji. Treće, Dodik je uklonjen s mjesta predsjednika Republike Srpske. Četvrto, Narodna skupština RS povukla je sve zakone kojima je Dodik pokušao srušiti ustavni poredak države. U tako promijenjenom kontekstu svi prethodni politički događaji mijenjaju svoje značenje. Ali, to Begoviću do kraja njegovog života neće biti jasno, jer ne zna promišljati društvenu stvarnost, nego lagati o onome što mu se naredi. On, kao instrument očuvanja eksploatatorskog tajkunskog poretka i medijski sluga Bakira Izetbegovića i Željka Komšića, mora ispuniti svoju malu prljavu zadaću. Nalog šefova, međutim, obavlja traljavo. Jer, svako trganje iz konteksta mojih izjava nije ništa drugo do jeftini falsifikat, odnosno strategija medijske mahale.

Da, tačno je da sam 21. januara tvrdio, kako navodi Begović: „Prekidom koalicije sa SNSD-om, Trojka je povukla najbolji politički potez u našoj politici od rata naovamo". To i danas mislim, jer, sjetimo se, Dodik je, po Putinovom nalogu blokirao donošenje zakona u Parlamentu BiH, nakon velikog napretka zemlje u pregovorima o pristupanju EU. Taj napredak vodila je Trojka i za godinu dana učinila više nego SDA i DF za npr. petnaest proćerdanih godina Komšićevog sjedenja u Predsjedništvu BiH. Kad je uvidio kako brzo BiH napreduje prema članstvu u EU i kako se stabiliziraju odnosi u njoj, Putin je naredio svom instrumentu da blokira državu. Jedino pravo rješenje je bilo raskinuti koaliciju na državnom nivou i time ogoliti Dodika pred očima javnosti. Drugim riječima, omogućiti građanima BiH, a to znači i onima u Republici Srpskoj, da vide ko je protiv njihovih egzistencijalnih interesa. Zato je to bio najbolji politički potez od rata do danas. To SDA nikad nije učinila, nego je pravila savez sa Dodikom, a Bakir Izetbegović potpisivao dokumente o legitimnom predstavljanju s Čovićem u Mostaru, pa poslije slagao. Laž je sama bit Izetbegoviće i Komšićeve ideologije i političkog djelovanja, baš kao što je laž osnova na kojoj počiva njihova obavještajno-medijska mašinerija. U tu laž uklapa se i Samir Begović, jadno i bijedno.

No, da napomenem, Trojka je nakon Dodikove blokade tzv. evropskog puta BiH imala svega dvije mogućnosti: nastaviti koaliciju s SNSD-om i na taj način varati građane, ili raskinuti je i tako učiniti vidljivom Dodikovu djelatnost protiv BiH i egzistencijalnog interesa građana. Dakle, i dalje mislim da je raskid koalicije bio odličan potez. On je uzdrmao Dodika, ali ga nije srušio. Srušit će ga institucije sistema, tužilaštvo i sud, na koje Trojka, srećom, nije vršila pritisak, jer bi to značilo davanje argumenta u ruke Dodiku i njegovoj bratiji. Nije ni koristila agresivnu i militantnu retoriku, karakterističnu npr. za Komšića. Da zaključim ovaj dio odgovora: Trojka je birajući između dvije blokade države, jednu s SNSD-om u koaliciji, i drugu obilježenu raskidom te koalicije, odabrala odlično.

Ali, problem Trojke jeste u tome što je potrčala da se hvali, prije svih Sabina Ćudić i Elmedin Konaković. U tom hvalisanju su se pogubili i nisu znali provesti proces izbacivanja Dodikovih kadrova iz vlasti na državnom nivou. Za to im nije bila potrebna samo podrška HDZ-a, nego i pritisak građana, ali i podrška opozicije iz oba entiteta. Ona iz Republike Srpske jedva je dočekala priliku da izbaci SNSD iz vlasti, a ona iz Federacije BiH, SDA, DF i Stranka za BiH, jedva je dočekala da zabije nož u leđa Trojki. To zabijanje noža u leđa traje od samog formiranja vlasti na državnom nivou. Trojka je, sjetimo se, optužena za izdaju zemlje, za potčinjavanje Dodiku i Čoviću i niz drugih stvari. Kad je Dodik srušen, ta odvratna laž bošnjačke opozicije raspala se kao mjehur od sapunice, a stvarni izdajnik Izetbegović je, kako sam napomenuo, bacao pojaseve za spašavanje Dodiku. Kad se ima u vidu takav kontekst, onda sam opet, na Begovićevu veliku žalost, u pravu. Nisam, dakle, nakon devet mjeseci shvatio da je odličan potez postao najveći promašaj, već da je „priča o sklanjanju SNSD-a s državnog nivoa, zapravo, potpuni promašaj.“ Tačno, ali, trgajući ih iz konteksta, navodi moje riječi Begović: „Ostalo, ta priča o sklanjanju SNSD-a sa državnog nivoa je zapravo potpuni promašaj. Niste gospodo mogli skloniti Dodika jer ima kontrolni paket u Domu naroda, ta svoja tri delegata. Kao što opozicija iz Federacije – SDA, DF i SBiH lažu da je bilo moguće formirati vlast bez SNSD-a, baš zbog ova tri, odnosno četiri delegata.“

Da podučimo malo Izetbegovićev i Komšićev instrument. Raskid koalicije i sklanjanje s vlasti su dva sasvim različita procesa. Instrument bi to morao znati. SNSD se nije mogao izbaciti iz vlasti, kako su tvrdili pojedinci iz Trojke, ali se mogla raskinuti koalicija s njim i time uzdrmati Dodika i razobličiti njegovu politiku. Da je to učinila SDA ili DF, sarajevska medijska mahala bi urlikala od radosti do neba. Bilo bi to utrkivanje u megafonskom hvaljenju pameti svojih vođa. Begović bi, pretpostavljam, bio instrument koji bi dijelio Željku Komšiću baklave, jer ih taj potkapacitirani političarćić, sjetite se kako je govorio, voli, dok ih drugi u Sarajevu ne vole. Da bi izbacila SNSD iz vlasti, Trojka se morala potruditi da dobije, osim opozicije iz Republike Srpske, i HDZ-ovu podršku – otvaranjem pregovora o promjenama Izbornog zakona na dobrim osnovama, npr. onim na elektorskom principu biranja članova Predsjedništva BiH, nakon što se izvrši nacionalna denominacija kandidata i oni izađu na opće izbore. Takvo rješenje omogućilo bi trajnu stabilizaciju odnosa u Federaciji BiH i rješavanje tzv. hrvatsko-bošnjačkog političkog sukoba, a HDZ bi vjerovatno dao podršku Trojci i na državnom nivou bi bio stvoren čvrst savez između nje, opozicije iz Republike Srpske i HDZ-a. Ta šansa je propuštena i zato je ta „priča o sklanjanju SNSD-a s državnog nivoa potpuni promašaj.“

To, naravno, Begović ne može razumjeti, jer je ograničen na vizuru Komšićevog i Izetbegovićevog zabijanja noža u leđa Trojci, i to lažima, propagandom, manipulacijama i djelovanjem obavještajno-medijskog šljama.

Na kraju svog tekstuljka instrument mi pokušava održati lekciju: „Da se ne stekne dojam da je profesor Kazaz u međuvremenu dobro i temeljito izučio ustavno-pravni sistem BiH pa je zbog toga promijenio stav po pitanju izbacivanja SNSD-a iz vlasti, i da ima još štošta naučiti, recimo o procesu formiranja Vijeća ministara, jedna ispravka: Vijeće ministara BiH se moglo formirati nakon izbora 2022. godine bez SNSD-a, pa čak i bez HDZ-a. Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH, kako to misli profesor Kazaz, uopće ne učestvuje u njegovom izboru. Sve to lijepo piše u Ustavu BiH, ali profesor Kazaz ništa ne čita.” Eto, ono će me naučiti. I to lažima i prevarama kakvim se koriste Izetbegović, Komšić i onaj jadni Semir Efendić. Ja to kao ne znam, ali poluobrazovani Begović zna. Može se, što bi rekao narod, napraviti i drvena peć, ali samo za jednu upotrebu. Stvar je, naime, jednostavna: moglo se formirati Vijeće ministara i bez SNSD-a i bez HDZ-a, ali šta bi dobila država? Kad ne znaš da je Dom naroda ključan faktor vlasti u konsocijacijskim demokratijama, onda možeš prodavati ovakve begovićevske gluposti unedogled. Naime, da je tako formirano Vijeće ministara, država bi bila trajno blokirana u Domu naroda, a u BiH bi se stvorila kriza nesagledivih razmjera. Ona bi ojačala Dodikov secesionizam i Čovićevu poziciju, a BiH bi postala trajno zakočena država i crna rupa Evrope. U tu crnu rupu bismo propali svi. Drugim riječima, nikad se nijedan zakon na evropskom putu ne bi mogao donijeti, jer sve zakone koje donese Predstavnički dom mora potvrditi i Dom naroda. Ta laž bošnjačke opozicije proizilazi iz nacionalističke zaslijepljenosti, primitivne podvale koja računa na stalnu prevaru birača i računice prema kojoj je važno neobegovatu sačuvati i oploditi svoj kapital, a država neka ide dođavola.

Bošnjačka nacionalistička ubleha o unitarnoj državi BiH živjet će na potezu od Čaršije do Marindvora još neko vrijeme. Ali, bilo bi zanimljivo čuti šta obavještajno-medijska mahala misli o najavi Bakira Izetbegovića da će nakon narednih izbora vlast formirati sa SNSD-om i HDZ-om. Kako to da su te dvije partije prihvatljive kad ih u vlast zove Izetbegović, a neprihvatljive kad to čini neko drugi.

Na kraju, da se razumijemo, uopće mi nije bitno da odgovaram nekom instrumentu u Izetbegovićevom i Komšićevom aparatu laži. On mi služi tek kao povod da demontiram ublehe bošnjačke opozicije. Samo me to zanima. Jedva čekam da mi neko drugi, ozbiljniji od Begovića, oponira, a sa ovim instrumentom prekidam svaki dijalog. Ostavljam ga u njegovoj ideološkoj zarobljenosti i političkim zabludama.

Enver Kazaz, Prometej.ba