Presudan uticaj na brzinu širenja pandemije koronavirusa imala su brojna masovna okupljanja i skupovi širom svijeta, na kojima se ljudi susreću na malom prostoru s drugim, često potpuno nepoznatim ljudima. Ovaj tekst donosi tri priče o takvim događajima.


Nulta utakmica: Božica, šišmiši, korona i greška braće Mamić

Rijeka ljudi se 19. 2. slijevala iz Bergama u Milano na najveću utakmicu u povijesti Atalante, malog kluba iz Bergama, nazvanog po grčkoj božici Atalanti, a koji se senzacionalno probio među 16 najboljih klubova Lige prvaka. Zbog radova na stadionu Atalante utakmica osmine finala Lige prvaka između Atalante i Valencije odigrala se u Milanu, gdje je te večeri bilo čak 40% stanovništva Bergama. Na stadionu se natiskalo više od 44.000 gledatelja. Oni koji nisu uspjeli doći do ulaznice, u Bergamu su meč gledali okupljeni u kafićima, kućama, stanovima. Atalanta je svojim navijačima priredila noć za pamćenje; fantastičnom su igrom pobijedili Valenciju s 4-1. Istu tu Atalantu u njihovom debiju u Ligi prvaka 18. 9. 2019. pregazio je zagrebački Dinamo s 4-0. Isti taj Dinamo je u 90. minuti utakmice 4. kola protiv Šahtara imao prednost 3:1 i siguran prolaz dalje, rezultat koji bi Atalantu izbacio iz Lige prvaka, da bi u sudačkoj nadoknadi primio 2 gola i omogućio kasniji prolaz Atalante. Junak Atalante je bio Slovenac rodom iz Prijedora, Josip Iličić. Taj skromni majstor danas s 32 godina igra nogomet karijere. U dvije utakmice protiv Valencije zabio je čak pet pogodaka. Malo je poznato kako je Iličić nekad davno bio blizu prelaska u zagrebački Dinamo; dok je igrao u ljubljanskom Interblocku, braća Mamić su došli pogledati jednu prvenstvenu utakmicu njegovog kluba, no Iličić se u petoj minuti ozlijedio i nakon toga su ga Mamići zaboravili.

Pobjeda Atalante se slavila do kasno u noć u barovima Milana i Bergama, a na stadionu su navijači iskazivali neopisivu radost glasno pjevajući, pijući pivo, skačući i grleći jedni druge. Nikome ni na kraj pameti nisu bila izvješća o nekoliko slučajeva koronavirusa koji su se pojavili u Italiji. Na utakmici je sigurno bilo zaraženih sa simptomima, ali to je bila utakmica koja se ne propušta ni ako si bolestan. Mjesec dana kasnije scene slavlja u Bergamu smijenit će snimci vojnih kamiona u kojima su iz Bergama odvoženi lijesovi s preminulima od koronavirusa na spaljivanje jer u gradu više nema kapaciteta za pokapanje. Bergamo je jedan od najpogođenijih gradova koronavirusom sa skoro 2300 potvrđenih smrtnih slučajeva, a kao jedan od razloga za to navodi se utakmica u Milanu kao biološka bomba koja je ubrzala širenje virusa. Liječnici su tu utakmici označili kao „nultu utakmicu“, što je referenca na „nultog pacijenta“, kako se stručno naziva prva osoba koja se zarazi u pandemiji. Nije ova utakmica virus proširila samo u Italiji: trećina tima iz Valencije s puta u Bergamo vratila se pozitivna na virus, a pet uposlenika kluba je preminulo; prvi zaraženi u gradu Valenciji je bio novinar koji je bio na utakmici u Milanu; prvi zaraženi u Hrvatskoj bio je mladi čovjek koji je također bio na toj utakmici.

Zamislite sad jedan alternativni tajmlajn: šta bi bilo da Dinamo nije primio ona dva nesretna gola od Šahtara u sudačkoj nadoknadi, da je Atalanta ispala, a Dinamo prošao u osminu finala? Da li bi tada Bergamo ostao pošteđen tragedije? Ili da se Josip Iličić nije ozlijedio u petoj minuti one utakmice na kojoj su ga gledali braća Mamić i da je došao u Dinamo. Tok povijesti zaista određuju mali detalji. Kad smo već kod detalja, neki su primijetili da je Atalanta na toj kobnoj utakmici igrala protiv kluba u čijem grbu je šišmiš. Taj šišmiš, koji danas mnoge nesretno asocira na podrijetlo pandemije koronavirusa, na grbu Valencije našao se zbog legende iz 13. stoljeća; tada je Valenciju osvojio kralj Jakov I. Aragonski, a prilikom njegovog ulaska u grad na njegovu zastavu je navodno sletio šišmiš, koji se otada smatra sretnim znakom.


Nulti skijaški dernek: remake „Ralja“ u alpskoj Ibizi

U kultnom Spielbergovom filmu „Ralje“ lokalni šerif Brody želi zatvoriti plaže u Amity Islandu zbog napada morskog psa. Gradonačelnik Vaughn to odbija iz ekonomskih razloga; bliži se Dan nezavisnosti i na taj dan će zajednica obrnuti veliki profit od turista. Na pritisak gradonačelnika lokalni patolog mijenja službeni razlog smrti prve žrtve od napada morskog psa u „nesreću s gliserom“. To preferiranje ekonomskih razloga nad ljudskim životima i lokalna korupcija kasnije će omogućiti morskom psu da u ponovnom napadu ubije još šest turista.

Slična priča odvijala se krajem veljače u mondenom alpskom skijalištu Ischglu. Nama običnim smrtnicima malo poznati Ischgl i okolna mjesta imaju oko 500.000 posjetitelja svake zime, mahom imućnih koji si mogu priuštiti boravak u ovoj skijaškoj meki; tako su u ovom gradiću sa svega 1600 stanovnika često boravili Paris Hilton, Naomi Campbell i Bill Clinton. Svake godine ovdje se zarada mjeri stotinama milijuna eura. No, ove godine Ischgl je ostao upamćen kao najveće žarište širenja koronavirusa u Europi. Slično kao gradonačelnik Vaughn u Spielbergovim „Raljama“ i ovdje su lokalne vlasti prekasno reagirale na prve znake zaraze u skijalištu, što je pridonijelo širenju virusa Europom.

Jedan zaraženi i još krajem veljače na koronavirus pozitivno testirani konobar danima je bolestan radio u uvijek prepunom baru Kitzloch i prenosio zarazu .Zarazu je prenosio zviždaljkom kojom je upozoravao ljude da mu oslobode put između stolova, a koju su mu gosti često iz zabave uzimali i zviždali. Vlasnik bara je znao, lokalne vlasti su znale, ali su nastojali sve zataškati da ne ugroze profit od turističke sezone. Stvar je počela izlaziti na vidjelo kad je 29. 2. na Islandu otkriveno 15 slučajeva korone među putnicima koji su se vratili iz Ischgla. Island je tada Ischgl dodao na svoju listu rizičnih zona za zarazu koronom, zajedno s Kinom, Italijom, Iranom i J. Korejom, a lokalne vlasti u Ischglu sutvrdile da su se putnici zarazili u avionima, a ne u Ischglu, te da „nema razloga za brigu.“

Ubrzo su se počeli javljati novi slučajevi diljem Europe povezani sa skijalištem u Ischglu. S vremenom je s Ischglom povezano oko 2000 slučajeva u Njemačkoj, Norveškoj, Danskoj, Islandu, Irskoj, Nizozemskoj, Švicarskoj. Sredinom ožujka 80% svih slučajeva koronavirusa na Islandu je bilo povezano s Ischglom, kao i polovica svih slučajeva u Norveškoj i trećina svih slučajeva u Danskoj. Tko zna, možda i neki slučajevi koronavirusa u našoj regiji potječu od ovdašnjih političara i tajkuna koji su bili na skijanju u Tirolu i od sezonskih radnika iz naše regije koji su se tamo zatekli. Tek dva tjedna nakon upozorenja s Islanda austrijska vlada je stavila Ischgl u karantenu, tek 14. 3. je završena sezona skijanja i partijanja po apres-ski barovima. Otvorena je istraga državnog odvjetništva o slučaju, a Austrija se danas suočava s grupnom tužbom oko 2.500 turista zbog lošeg postupanja tokom pandemije u Ischglu.

Istraga je otkrila svakakve stvari. Dan prije uvođenja karantene u Ischglu, kad je već izbio međunarodni skandal, jedan hotelijer iz Ischgla traži od uglednog političara da izlobira da se uvođenje karantene odgodi još koji dan kako bi se mogao odraditi još jedan vikend i kako bi se od prisutnih turista izvukao još koji euro. U gradu su u karanteni ostali zatočeni sezonski radnici s kojima se loše postupalo i koji su danima jeli samo kruh i salamu. Na vidjelo je izašlo i neukusno i dekadentno pretjerivanje na tulumima u barovima u Ischglu. Tamo se igrao beer pong, ispucavanje ping pong loptice iz usta u krigle piva koje su zatim pili drugi, a sve do zatvaranja u karantenu održavali su se lockdown-partiji pod nazivom Apokalipsa. Istraga je razotkrila beskrupulozno zataškavanje istine i nemar prema ljudskom zdravlju lokalnih vlasti i ugostitelja poradi profita. Epilog: Ischgl je ostao trajno obilježen ne samo kao leglo zaraze, nego i kao leglo korupcije i pohlepe, te možda i trajno pokopan kao turističko mjesto. No, za propuste u Ischglu će opet odgovarati samo pojedinci, a ne i sustav masovne turističke industrije usmjerene na profit po svaku cijenu, često na štetu okoliša, ljudskog zdravlja i socijalne pravde.


Nulto bogoslužje: misijsko putovanje koronavirusa u J. Koreji

Nakon manje prometne nesreće u Daeguu – četvrti najveći grad u J. Koreji s 2,5 mil. stanovnika – 61-godišnja žena se javila u jednu od gradskih bolnica. Žena nije imala povreda od nesreće, ali su liječnici primijetili da kašlje i ima visoku temperaturu i htjeli su ju testirati na koronavirus. Žena je to odbila tvrdeći kako nije nikuda putovala i kako nije bila u kontaktu ni s kim od 30 zaraženih kojih je tada bilo u J. Koreji (u susjednoj Sj. Koreji navodno je tada bio samo jedan slučaj, koji je, kako kaže crnohumorna dosjetka, izliječen po kratkom postupku).

Žena se iz bolnice uputila na misu u sjedište Shincheonji crkve, sekte poznate po tajnovitosti i sumnjičavosti prema svima koji nisu članovi – što bi moglo biti pojašnjenje njene odluke da se odbije testirati na koronavirus; po ideološkom profilu njene zajednice koronavirus je morao biti ili izmišljotina i zavjera svjetskih moćnika protiv dobrih vjernica kakva je ona (npr. zavjera jugokomunista koji po cijeli dan maštaju o tome kako ukinuti mise, kako vjeruje splitski župnik Delaš koji se ne pridržava epidemioloških mjera i bez ikakvih posljedica nastavljas misama) ili Božja kazna koja ne može dostići dobre vjernice kakva je ona (kazna npr. za postupanje Kine s Ujgurima, kako je tvrdio irački imam Al-Modarresi dok i sam nije bio obolio od korone). Nakon bogoslužja na kojem je bilo više od 1000 osoba, žena je ponovno u bolnici jer su joj se simptomi pojačali, ali opet odbija test na koronavirus. Nakon sat vremena svađe s liječnicima konačno se testira na koronavirus. Test je bio pozitivan. Južnokorejski tim za praćenje kontakata zaraženih ostao je šokiran utvrdivši kako je ova žena – označena kao pacijent 31 – u svega 10 dana prije testiranja bila u kontaktu s čak 9.300 ljudi, iako su već dva tjedna vrijedile odredbe o socijalnom distanciranju i izbjegavanju masovnih okupljanja.

Na bogoslužjima Shincheonji crkve okupi se više od 1000 osoba koje po dva sata sjede zbijene na podu i s puno fizičkog kontakta. Pri tome bolest nije valjan izgovor da se propusti bogoslužje, odlazak na bogoslužje je „stvar oko koje se ne može raspravljati“, kako je to formulirao sinod SPC povodom rasprave oko pričešćivanja vjernika istom kašičicom u Srbiji. U svega deset dana žena je bila na 4 takva masovna bogoslužja, a jako velik broj ljudi je susrela i kroz misionarski rad u zajednici. Članovi Shincheonji crkve vjeruju kako se bliži Sudnji dan na koji će njihov osnivač Lee Man-hee sa sobom povesti 144.000 ljudi u nebo. Kako crkva ima čak 300.000 sljedbenika u 29 različitih zemalja, osnivač je donio vrlo jednostavno pravilo: svaki član mora pokušati pridobiti nove članove u sektu, što više novih članova dovedeš, to ćeš prije u nebo. Tu se krije jedan paradoks: neće li veliki broj novih članova koje pojedinac dovede u sektu zapravo postati konkurencija istome na putu do ulaznice u nebo?

Tjedan dana nakon pozitivnog testa pacijenta 31 broj slučajeva u J. Koreji se povećao za pedeset puta. Početkom ožujka čak 63,5% svih slučajeva u J. Koreji bilo je povezano sa Shincheonji crkvom, a Daegu je postao epicentar bolesti. Rad liječnika i praćenje kontakata zaraženih je uvelike otežala zatvorenost sekte. Nikad nije otkriveno kako se zarazio pacijent 31, no znakovito je kako su podaci o podružnici ove sekte u Wuhanu nedavno uklonjeni s njihove web-stranice. Nakon velikog pritiska javnosti osnivač sekte Lee Man-hee je održao preskonferenciju i izrazio žaljenje zbog širenja pandemije. Članovi sekte vjeruju kako je Lee Man-hee besmrtan prorok poslan od Isusa, no njegova pojava na toj konferenciji nas i nije baš mogla u uvjeriti u njegovu besmrtnost: čini se kako će se navodna besmrtnost ovog 88-godišnjeg čovječuljka drhtavih ruku, slabog sluha i vida, vrlo brzo moći empirijski provjeriti.

Priča o pacijentu 31 nam osim o važnosti mjere socijalnog distanciranja govori i o tome kako jedan neodgovorni pojedinac u pandemiji može napraviti veliku štetu. Sjetimo se samo mostarske bolnice i pacijenta koji je u nju unio koronavirus sazada preko štele, ili liječnika s Rebra u Zagrebu koji su prešutjeli odlazak na skijanje u Austriju preko vikenda, ili šefice klinike u Makedoniji koja je donijela virus sa skijanja pa prijetila otkazom osoblju ako budu govorili o tome. Nekako ćemo već izaći na kraj s pandemijom koronavirusa, ali kako izaći na kraj s onima poštuju samo svoje privatne zakone koji su za njih važniji od državnih zakona i općeg dobra, kako ćemo izaći s njihovim praznovjerjem, primitivizmom, neodgovornošću i korupcijom?

Autor: Marijan Oršolić, Prometej.ba