Da, dobro ste pročitali, meni je sigurno u ovoj državi najteže. Mislite li stvarno da u ovoj državi postoji itko kome je teže nego meni? Pustite penzionere, invalide i siromašne koji kopaju po kontejnerima da bi pronašli neku plastičnu bocu ili pivsku limenku kako bi dobili nešto sitnog novca da kupe hranu ili plate režije, oni su navikli da tako preživljavaju. Osim toga, cijeli su dan na zraku i dosta hodaju, a zar vam liječnici u svakoj prilici ne naglašavaju koristi gibanja na svježem zraku? Plus, pa zar nismo ja i moja Vlada ti koji su im već nekoliko puta dali zaštitne dodatke na njihove penzije? Nisam li ja taj koji održava zaštićenu cijenu struje u ovim teškim vremenima kad inflacijska kretanja prijete da pojedu svaki euro koji im namijenimo? Nisam li ja odredio zaštitnu cijenu cijele liste prehrambenih i higijenskih proizvoda da bi im olakšao život u ovoj eri inflacije za koju ja i moja Vlada nismo ni najmanje krivi? Što sam još trebao uraditi po vama? Da im nisam možda trebao povisiti mirovine na razinu koja bi im mogla omogućiti dostojanstven život po mjeri čovjeka? Ili povećati možda invalidske naknade i minimalne plaće?

Molim vas, ja moram sagledati širu sliku, da sam to uradio doveo bih u opasnost da se iz državnog proračuna smanji financiranje bespotrebnih kružnih tokova, biciklističkih staza, produženja tramvajskih pruga i još tko zna koliko projekata koje financiramo da bismo omogućili razvoj poduzetništva. Ne samo da smo na uštrb malih mirovina i neulaganja u zdravstvo i školstvo (tko uostalom više u to išta ulaže) omogućili ovakav razvoj poduzetništva u Hrvatskoj, već smo poduzetnicima osigurali dodatnu radnu snagu jer smo tim penzionerima s malim mirovinama omogućili da rade i tako zarade novac koji im je potreban za život.

Suludi napadi medija i nekakvih političkih aktivista na mene već se danima ne smiruju. Čak se u to uključila i pučka pravobraniteljica koju sam ja, nota bene, imenovao na tu poziciju. Ona misli da ju je izglasao Sabor, a koja je uloga Sabora u našoj državi nego da provodi moju volju? I da, nisam im slučajno nepristojno visokim povećanjem plaća omogućio da im bude još bolje, znao sam i oni znaju da moraju zauzvrat svaku moju ideju provesti u djelo. Da sad ne pričam kolika se halabuka podigla oko tog koncerta koji je, nota bene, prošao u najboljem redu i probudio najplemenitije emocije hrvatskog naroda. Svakakvi zlobni jezici mi upućuju razne zamjerke: te otišao sam na Hipodrom i odveo djecu da se slikaju s pjevačem koji je po njima iz nekog razloga sporan pa onda taj ZDS pozdrav na koncertu, da sad ne spominjem divljanje te rulje po centru Zagreba. A nitko mi neće priznati da sam ja taj koji je u javnost uveo pojam „dvostruke konotacije“ i tako ovaj starohrvatski pozdrav prilagodio sadašnjem političkom trenutku. Napadali su me zbog toga i s lijeva i s desna, ali ja sam i dalje tu, ne dam nikome da našu Hrvatsku odvede s europskog puta, puta pomaganja genocida u Palestini, trošenja novca koji nemamo na novo naoružavanje jer nam to diktira naš pravi gospodar, narančasti iz Washingtona.

Optužuju me da sam legalizirao i u Sabor na mala vrata uveo taj, kako ga oni zovu, fašistički pozdrav države koja snosi odgovornost za genocid nad Srbima, Židovima, Romima. A šta biste vi uradili na mom mjestu, kako biste zadovoljili bran'telje i bran'teljske udruge onih koji su uzeli pušku u ruke dok sam ja polagao ispite na Pravnom fakultetu i liječio anemiju koja me sprečavala da im se pridružim? Shvatite gospodo, ovo su ozbiljne teme, zahtijevaju i zaslužuju državnički pristup. Tko vam kaže da oni ne bi opet prijetili plinskim bocama kao što su prijetili mom neodgovornom prethodniku i čak mu dolazili prijetiti ispred zgrade u kojoj živi? Zamislite da ta rulja dođe na ulicu pred moju zgradu, to bi moglo prouzrokovati stres kod moje žene i djece pa ja kao ozbiljan obiteljski čovjek ne mogu sebi dopustiti takve probleme. Da, ja sam kao predsjednik Vlade obavezan uzeti u obzir sve društvene silnice i osigurati put kojim će naša domovina dalje napredovati na svom putu.

Što vi mislite, da oni mene ne bi popili u malo vode da im nisam dao sve moguće privilegije? Sigurno na ovome neću stati, dobit će oni i ptičjeg mlijeka ako treba samo da nastave podržavati našu vlast. Koliko sam puta morao smanjiti ulaganja u zdravstvo i obrazovanje da bi onaj medvjed, njihov čovjek u mojoj Vladi, dobio dodatna sredstva za njihove beskrajne privilegije. Pretjerali su oni odavno, ali vi niste svjesni s kim imam posla, sjećate li se kad je onaj momak iz Kutine, pod utjecajem svog strica koji bi u svakoj normalnoj zemlji bio već odavno u zatvoru, krenuo u oružani napad na Vladu i Sabor? Da, dobro se sjećate njegovog terorističkog napada, ali sigurno se ne sjećate kakve sam ja vratolomije morao izvesti da se njegovog strica zločinca koji ga je na napad nahuškao, zaštiti od svakog oblika pravnog progona kojeg je apsolutno zaslužio. Opasni, opasni su ti ljudi, a ja imam samo jedan život za kojeg strepim i dobro se pazim da ih ni ne okrznem, kamoli da im se suprostavim.


Optužuju me da sam legalizirao i u Sabor na mala vrata uveo taj, kako ga oni zovu, fašistički pozdrav države koja snosi odgovornost za genocid nad Srbima, Židovima, Romima. A šta biste vi uradili na mom mjestu, kako biste zadovoljili bran'telje i bran'teljske udruge onih koji su uzeli pušku u ruke dok sam ja polagao ispite na Pravnom fakultetu i liječio anemiju koja me sprečavala da im se pridružim? Shvatite gospodo, ovo su ozbiljne teme, zahtijevaju i zaslužuju državnički pristup


I zato sam odlučio pokleknuti – ne, pokleknuti nije najbolja riječ u ovom kontekstu – reći ćemo da sam uspostavio suradnju s onim dijelom hrvatskog naroda koji se osjeća zakinutim još od 1945. kad su im preci morali bježati pred snagama dobra, pardon, zla kojima je i moj djed pripadao. Što sam mogao uraditi? Stalno su mi izvlačili moje nesudjelovanje u Domovinskom ratu pa čak i komunističku prošlost moje obitelji, ja sam u takvoj situaciji odlučio spojiti dva naoko nespojiva dijela hrvatskog naroda i stvoriti modernu Hrvatsku u kojoj starohrvatski pozdrav ZDS ustupa vodeće mjesto pozdravu ZDS iz Domovinskog rata. Kako sam u ovome uspio, pitate se, da ZDS i ZDS budu naoko isti, a tako različiti? Ključna je riječ dvostruka konotacija – naime, mi ne lažemo već iznosimo alternativne činjenice ili to nazivamo reduciranim izričajem, mi ne krademo već otuđujemo pa smo sukladno ovoj matrici postigli da starohvatski pozdrav ZDS izmišljen i korišten u doba NDH postane ZDS pozdrav moderne Hrvatske. Pa zar se ne kaže da ako nekog ne možeš pobijediti da mu se pridružiš?

I da zaključim ovu temu, odnosno učinim je netemom, a malo kasnije ću vam objasniti značenje riječi netema: 500 000 ljudi + milijuni onih koji nisu mogli doći na koncert, a osjećaju kako plemenito kuca bilo hrvatskog čovjeka su ogroman broj glasova i ja bih bio lud kad bih zanemario njihov glasački potencijal. Hrvatski narod je dobro znao koga će odabrati, mene, da Hrvatsku vodim europskim putem. Neki me zovu europoglavnikom, ali znam ja dobro odakle taj vjetar puše: s Pantovčaka. Znao je zašutiti kad treba taj mudrac, ali nikom neću dozvoliti da mi preuzme primat u zamotavanju ovog NDH revivala u europski celofan. Da, dobro ste pročitali, anti-antifašizam je današnja hrvatska i europska realnost.

Neka samo napadaju, imam ja još jedno oružje koje dobro dođe u borbi s tim smutljivcima, posebno medijskim, a zove se netema. Što oni žešće tuku po tim bubnjevima i talambasima, to im ja lakše njihovo prigovaranje proglasim netemom. Da, netema kao riječ ne postoji u hrvatskom jeziku, ali zar nije najočitiji dokaz moje genijalnosti ta riječ koju sam uveo u javnost? Ne znači ništa, a izvlači me iz sto problema i neugodnih situacija. Korupcija? Netema. Ministri ubijaju ljude po cestama? Netema. Zdravstvo u raspadu? Netema. Obrazovanje svakim danom sve gore? Netema. Dajte, potrudite se malo bolje pa pronađite neku bolju temu, nema te teme koju ja nisam u stanju proglasiti netemom.

Uvijek, ali baš uvijek ističu što ne valja u Hrvatskoj. Nema nikakve pohvale za sve dobro što sam donio ovom narodu. Rekordan rast BDPa, najveći kreditni rejting u povijesti naše mlade države. Samo ponavljaju fraze kao one s početka, tobože penzioneri kopaju po kontejnerima tražeći boce. A koliko penzionera živi više nego dobro, naročito oni s braniteljskim mirovinama čije privilegije možemo samo povećavati, smanjiti ih nećemo nikada. Molim vas, pogledajte te ljude s povlaštenim mirovinama, zar će itko od njih zucnuti protiv mene i moje vlade?


Neka samo napadaju, imam ja još jedno oružje koje dobro dođe u borbi s tim smutljivcima, posebno medijskim, a zove se netema. Što oni žešće tuku po tim bubnjevima i talambasima, to im ja lakše njihovo prigovaranje proglasim netemom


Pogledajte samo tu rekordno malu nezaposlenost, na svakoj stopi hrvatske zemlje možete pronaći posao, čak se i uvozi radna snaga. Kažu da su to najgore plaćeni poslovi koji su plaćeni minimalnom plaćom, ali zar nije i minimalna plaća bolja od nikakve plaće? Ljudi kod nas jesnostavno ne razumiju sustav slobodnog tržišta, svaki poduzetnik po definiciji traži način da što manje plati svoje djelatnike. I zato sam ja svoju i ženinu rodbinu, sve naše prijatelje i kumove, zaposlio u državnoj upravi ili javnim poduzećima u državnom vlasništvu, siguran posao u sigurne ruke. Nikad, ali apsolutno nikad, te privilegirane poslove i pozicije nećemo prepustiti nikom osim naše rodbine, kumova i stranačkih poslušnika, nosivih stupova naše mlade države.

Zamjeraju mi da sam osjetljive poslove dao u ruke nesposobnih ljudi pa se događaju nesreće kao one na željeznicama ili čak one s trajektom kad je poginulo troje ljudi. Garantiram vam da je čovjek kojem sam dao da vodi „Jadroliniju“ maksimalno odgovoran i predan svom poslu, imao sam prilike to vidjeti iz prve ruke jer nije bilo stranačkog sastanka ili domjenka koji bi on propustio. Uvijek u odijelu, ozbiljan i s pravim hrvatskim prezimenom iz zapadne Hercegovine, taj čovjek je ulijevao maksimalno povjerenje kod svih nas. Koliko mi je samo puta rekao da se divi načinom kako ja vodim ovu državu i čvrsto mi obećao da će on „Jadroliniju“ voditi na isti način. Trnci me prođu kad se sjetim kakvu je prekrasnu tortu poslao na našu kućnu adresu na rođendan moje supruge, sve s prigodnom čestitkom koju je svojom rukom napisao, dirljivo, zar ne? Uostalom, budimo realni, nesreće se svugdje događaju, zar ne? A u krajnjoj liniji, pogledajte Srbiju, tamo je u padu nadstrešnice poginulo 16 ljudi, ogromna je razlika kad pogine 3 i 16 ljudi. Nisam još od nikoga čuo pohvale kako sam uspješno zataškao ovu krizu u medijima i 3 smrtna slučaja pretvorio u netemu.

Također, zar mi je itko zamjerio što su mi ministri u zatvoru ili se protiv njih vode kazneni sudski pocesi? Pogledajte malo bolje rezultate izbora, malo me je čak iznenadilo koliko smo dobar rezultat ostvarili. Pobijedili smo čak i u rodnom mjestu čovjeka kojeg je moj tadašnji ministar obrane navodno usmrtio u prometnoj nesreći. Druga ministrica, u koju sam polagao velike nade jer dolazi iz kraja u kojem smo uvjerljivo pobijedili, priznala je krivnju za otuđenje određenih sredstava pa nam ni to nije zamjereno, prošli smo lišo, samo s nekoliko neugodnih meme - ova na račun njene fizičke pojave. Vidite kako moji protivnici udaraju ispod pojasa, zamislite njihovo likovanje i iživljavanje meme-ovima na račun njene prekomjerne tjelesne težine, sigurno neću reći debljine, znate da mi je politička korektnost u najnebitnijim stvarima jedna od jačih vrlina. Pa što oni uopće hoće od nje, zar nije vratila 200 000 € od otuđenih 1 000 000 € ? Gdje bi Hrvatska danas bila da su svi oni koji su pod našim pokroviteljstvom otuđivali državne novce vratili barem dio otuđenog novca, pitam ja vas, sigurno bi još brže napredovala. Zato, molim vas da dobro promislite prije nego udarite na prvu loptu, ova žena zaslužuje maksimalno poštovanje cijele Hrvatske.

Kažem vam, Hrvatima korupcija smeta samo ako oni od nje nemaju direktne koristi, inače vrlo brzo postaje netema što je dokazao moj prijatelj ministar zdravstva Mali, tko se uopće više sjeća onih provokacija o otuđenju 7 milijardi eura iz državnog proračuna. Zato sam svim svojim bivšim ministrima rekao da se samo malo pritaje, uz obaveznu suradnju s medijima koje već odavno pomažu uređivati sigurnosne službe (pa tako je u svim zapadnim demokracijama, zar ne?) i kad dovoljno vremena prođe opet će osvanuti na nekom dužnosničkom mjestu, to im ja garantiram. Omerta, poznati zakon šutnje sicilijanske mafije rješava sve probleme ovog tipa. Mali će se neko vrijeme skloniti u zavjetrinu, primat će godinu dana plaću saborskog zastupnika s kojom će ipak moći kako – tako živjeti (ma neće mu faliti ni ptičjega mlijeka, hahaha), a do tada će hrvatski narod ionako sve zaboraviti, pravosuđe cijeli proces zataškati ili odvesti u stranputicu i Mali će se vratiti u sedlo.

Eto, i u ovom slučaju se jasno vidi koliko sam bio dalekovidan, biću skroman pa ću sebe proglasiti vizionarom, što sam imenovao svog povjerljivog čovjeka za državnog odvjetnika. Jednostavno, morate biti svjesni da se u današnjim osjetljivim vremenima ništa ne smije prepustiti slučaju, pojam pravde je ionako već u Hrvatskoj toliko izvitoperen i devalviran da sam uspješno zamaglio pojmove kao što su pravda, istina, demokracija, a o ljudskim vrlinama kao što su poštenje, iskrenost da ne govorim, morate biti svjesni da je ovo „post truth“ doba i svi mu se moramo prilagoditi.

Politička situacija je za našu stvar bila u jednom trenutku toliko nepovoljna, a sva ta hapšenja naših ljudi od strane pravosudnih tijela Evropske unije na koja na žalost ne mogu utjecati su na to ponajviše utjecala, da sam bio prisiljen povući ovakav potez i čovjeka ogrezlog u laži i kriminalu imenovati za glavnog državnog odvjetnika. A tek kad sam mu dao logističku podršku HRTa pa je bivši kum hrvatskog podzemlja dobio svojih 5 minuta na dnevniku HRTa… Likujem zbog svoje sposobnosti koju mi svi suradnici uglas hvale, mada sam inače jako skroman čovjek. Pokušali su ga neki mediji koje ne kontroliramo u potpunosti (mada ćemo dati sve od sebe da i njima stavimo naš jaram) ocrniti zbog povezanosti s kriminalnim podzemljem pa čak i s osobama protiv kojih je podignuta optužnica, ali nije im prošlo, nekima sam morao zavrtati ruku, nekima dati još novca iz proračuna za njihove sulude i nepotrebne poslove, ali uspio sam, naš čovjek je zasjeo u tu fotelju. Mislite li vi da bi itko drugi bolje obavio zadatke koje sam mu zadao od njega? Zar bi itko bolje izrežirao povezanost tih oporbenih nesposobnjakovića s podzemljem od njega?

I sada, nakon svega što sam već naveo, što biste još, htjeli od mene? Uklopio sam se u sve europske trendove svojim govorom kojim osuđujem genocid u Srebrenici prije 30 godina dok se svaki dan pred našim očima odvija genocid nad Palestincima u Gazi koji svesrdno podržavam, čak i pomažem. Nikad više, rekli smo i porekli sami sebe, ali ne mogu u detalje o ovom problemu, toliko je kompleksan da zahtijeva državnički pristup koji sam odavno usvojio. Kao pravi biciklist, pred moćnijima savijam kičmu i klanjam im se nastojeći im se uvući u svaku poru i preko svake mjere elementarne pristojnosti, a po onima za koje mislim da su slabiji pljujem i gazim ih do krajnjih granica, čak i preko granice humanosti.

Shvatite, da bismo bili ravnopravna članica NATOa i Europske Unije, mi moramo početi odvajati za kupnju američkog naoružanja traženih 5 % BDPa, inače nam se crno piše. Da, mogli bismo tih 5 % ulagati u znanost i obrazovanje kao što to radi Kina pa su njihova sveučilišta i znanstveni instituti postali svjetski vrh i njihova tehnološka rješenja kao magnetski levitacijski vlak koji doseže do 1000 km/h su vrh vrha tehnologije, ali svijet je danas prepun opasnosti, većim dijelom onih koji smo sami stvorili pa nam treba sve više naoružanja da bismo narodu prodali iluziju da je to neophodno.

Mogli bismo izdvajati taj novac i za zdravstvo, ali čemu? Pa ionako stalno pada broj stanovnika, znači, ako je manje ljudi, manje je i bolesnika, onda ne treba ni toliko liječnika i medicinskih sestara. Već smo im dozvolili da rade u privatnom sektoru tako da svi oni koji se žale da ne mogu doći na red za specijalistički pregled u bolnici po godinu dana, mogu se vrlo lako i brzo pregledati u privatnim klinikama kod tih istih liječnika. Da, morat će platiti, ali zar ne živimo u sustavu slobodnog tržišta? Optužuju me da sam svjesno smanjivao financiranje javnog zdravstva da bih omogućio maksimalno bogaćenje u privatnim klinikama. Molim vas, pa koji to poduzetnik ne želi zaraditi? Kvalitetnu uslugu treba platiti, mislite da ja ne bih plaćao takve usluge kad bih morao? Srećom, ne trebamo ih ni ja ni moja obitelj, ali budite sigurni da bih ja jednako postupio. Dobro, moja su primanja znatno veća od ljudi koji trebaju platiti te usluge, ali zar ja nisam svojim mudrim vođenjem državnih poslova takva primanja i zaslužio?

Da, teško mi je, usudio bih se reći i najteže, ali ne dam se, nikad se neću prestati boriti i raditi za našu Hrvatsku, za naše hrvatske ljude koji su se toliko napatili, posebno pod čizmom nedemokratskih režima kojima je i moj otac pripadao. Za sve vrijeme školovanja pa čak i dok sam igrao vaterpolo u Makarskoj, sanjao sam da ću Hrvatsku povesti europskim putem primitivizma, beznađa i opće zatupjelosti što mi je nakon 10 godina moje vlasti, a skoro svih 35 godina vladavine naše stranke, konačno uspjelo u punoj mjeri.


Nikad se neću zaustaviti u borbi za Hrvatsku, ispunit ćemo našu viziju Hrvatske kao zemlje zapadnog civilizacijskog kruga koja osuđuje genocid u Srebrenici, afirmira ZDS pozdrav pod kojim se provodio genocid u NDH i aktivno pomaže genocid u Palestini. To je europski put kojim idemo i od tog puta nikad nećemo odstupiti osim ako ne dobijemo drugačiji nalog od naših stvarnih upravljača

Hrvatska nakon moje 10 godina moje vlasti nije ista, najpotentniji dio stanovništva se odavno iselio u druge zemlje EU, uspjeli smo u državnoj upravi i javnim poduzećima uhljebiti najnesposobnije, najveće ulizice i čankolisce, kumove, rodbinu i prijatelje, polupismene primitivce koji u životu nisu pročitali 2 knjige, a pitam ja vas, da ja to nisam uradio što bi sad Hrvatska s takvima? Takav šljam je inače sklon nasilju, vidjeli ste kako su se lako latili plinskih boca kojima su prijetili tadašnjoj vlasti, nepravednoj i neosjetljivoj na bran'teljske želje i zahtjeve. Ja sam im zato sve omogućio, a obećavam svima, uskoro im ni ptičjeg mlijeka neće faliti, samo neka mi dozvole i podrže me da ostanem što duže na vlasti.

I zato, volite me i divite mi se kao što se ja divim samom sebi otkad sam se rodio. A zašto i ne bi kad sam ovako lijep, pametan i sposoban? Vi ni ne znate koliko sam bio omiljen u Bruxellesu, zapravo, onda kad me predsjednik evropske komisije pipnuo za stražnjicu, bio je to samo dio pohvala koje sam svakodnevno primao u Bruxellesu. Nikad se neću zaustaviti u borbi za Hrvatsku, ispunit ćemo našu viziju Hrvatske kao zemlje zapadnog civilizacijskog kruga koja osuđuje genocid u Srebrenici, afirmira ZDS pozdrav pod kojim se provodio genocid u NDH i aktivno pomaže genocid u Palestini. To je europski put kojim idemo i od tog puta nikad nećemo odstupiti osim ako ne dobijemo drugačiji nalog od naših stvarnih upravljača. Do tada ćemo držati naš hrabri pobjednički gard koji mijenjamo sukladno okolnostima, savit ćemo kičmu pred kim treba, koliko god treba, tako mi moje ljigavosti!

Igor Beroš, Prometej.ba