Da, vidjeli smo Banja Luku i Zagreb kako se valjaju po blatu pa smo se i mi poželili išporkat' poput prasaca koji će mi, nadam se, oprostiti što ih spominjem u ovom kontekstu znajući da su ljudi puno gori. Baš smo morali, što gadnije to bolje. Razumijem to šta se u Banja Luci namjeravaju na svaki mogući način uvući vladajućim psihopatima preko oceana nadajući se da će im oni pomoći u ostvarenju njihovih pokvarenih namjera, razumijem i to da u Zagrebu ima svakakvog šljama koji nastoji ( i uspijeva ) Hrvatsku povući da potone što je dublje moguće na ljestvici beščašća, ali nije mi jasno šta je ovo Splitu trebalo. I to baš u gradskoj knjižnici čiji sam član i o kojoj imam samo riječi hvale.

Moram priznati da mi, osim onog dana kad su me iz bolnice zvali da me obavijeste o majčinoj tragičnoj smrti, nikad nije teže palo što živim daleko od Splita. Predaleko da sjednem u auto i ostvarim ideju koja mi je pala na pamet dok sam vozio prema kafiću u kojem pijem prvu jutarnju kavu. Da sam slučajno/namjerno u Splitu, kupio bih 50 – 60 jaja i zasuo južnu staklenu fasadu knjižnice pored ulaza, nastojeći razbijenim jajima napisati univerzalnu poruku MRŠ.

Pretpostavljam da bi policija, koje će sigurno biti više od uzvanika na ovom događaju, promptno reagirala i privela me u obližnju stanicu u Bianchinievoj s prekršajnim prijavama za uznemiravanje reda i mira te uništavanja državne ( gradske ? ) imovine. Kasnije bi te prijave završile pred sucem za prekršaje koji bi mi odrapio 150 – 300 Eura, ovisi o raspoloženju suca, i možda bi to bio jedan od rijetkih trenutaka sreće kod uplate novca u državni proračun. Da, dobro ste pročitali, s guštom bih platio kaznu za djetinjasto iživljavanje na fasadi zgrade koju cijenim i imam puno koristi od nje, koliko god vam ovo autodestruktivno zvučalo.

Zašto bi nekome poput mene koji sam puno bliži kraju nego početku svog života i trebao bih zrelo razmišljati, pale na pamet ovakve djetinjaste ideje? I tko sam ja da u poznim godinama svog života razmišljam o akcijama primjerenijima srednjoškolskom načinu razmišljanja? Možda zato što izvanredne situacije traže izvanredne mjere? A situacija je izvanredna do devete decimale jer ne događa se baš svaki dan da vam rodni grad ugosti Idda Netanyahua, brata čovjeka kojeg je Međunarodni sud pravde optužio za genocid u Palestini, i u Gradskoj knjižnici organizira promociju njegove knjige.

Ne, nije zločin biti brat optuženoga za genocid, ali vjerujem da je neprimjereno promovirati mu knjigu dok genocid u Gazi ( uz to i zločini u Libanonu, pogromi na Zapadnoj obali i napadi na Iran ) još uvijek traje i Palestinci se i dalje izgladnjuju, granatira i gađa snajperima, uskraćuju im se lijekovi, higijenske potrepštine, sloboda kretanja, maltretira ih se stalno zujećim dronovima, životom u šatorima koje kišne bujice pretvaraju u predvorje pakla i kraće, čini se sve da im se onemogući život dostojan čovjeka na području Gaze.

Čitam u Novostima da je roman „britka satira koja razotkriva licemjerje lijevoliberalnog kulturnog establišmenta“. Tako je, udri Iddo po tom „lijevoliberalnom establišmentu“ koji je pobio 70 000 ljudi u Gazi. Dronovi ubijaju zbog lijevog, a tenkovi zbog liberalnog establišmenta, jasno kao dan. Dalje, piše da je „riječ o rijetkom primjeru suvremene književnosti koja otvoreno progovara o ideološkoj kontroli u kulturi“. Bravo Iddo, da tebe nema ne bi imao tko osuditi ubijanje 20 000 djece u Gazi od strane „ideološke kontrole u kulturi“, prokleta „ideološka kontrola u kulturi“, ona je svemu kriva, da je nema ne bi se ubijali i progonili Palestinci na Zapadnoj obali i sad bi oko milijun ljudi živjelo u svojim kućama koje im se svakog dana sravnjuju sa zemljom na jugu Libanona.

Tko je sljedeći promotor svoje knjige u Splitu? Sin Ratka Mladića ili kćer Radovana Karadžića? Jesu li oni pisali romane o „lijevoliberalnom establišmentu“? Baš šteta ako nisu, Gradska knjižnica „Marko Marulić“ u Splitu propustit će priliku da se još jednom uvalja u blato.

Crveni se rodni grade, nekoć si se crvenio zbog ideje, sada od sramote.

Igor Beroš, Prometej.ba