Dugo, ved predugo traje ovo doba. Da, smijali smo se jednom od kultnih likova iz stripa „Alan Ford“, Superhiku koji je „krao siromašnima da bi dao bogatima“, a sad nam je prisjeo taj smijeh jer već dugo, predugo živimo ovo, nadrealno doba. Ne znaš gdje je gore i kad je ovo apsurdno vrijeme počelo, ali zaraza alanfordovštinom ne jenjava, čak mi se čini da se širi cijelim svijetom. Lokalno je postalo globalno, smiješ se gradonačelniku svoga grada koji na primjedbu da su gradske ulice pune rupa koje odvaljuju bubrege u vožnji odvrati da bi se on prvi trebao na to žaliti jer vozi superniskog Ferarria, a onda pročitaš da je predsjednik najveće svjetske sile preporučio svojim sunarodnjcima da piju Domestos da bi suzbili Koronu i pitaš se jesi li ti normalan ili živiš u paralelnoj realnosti, onoj koja ti je još jučer izgledala kao strip Alan Ford.

Ali, pometimo prvo ispred svoga praga, da vidimo koliko je nadrealnost prožela svakodnevni život u najmlađoj članici EU, Republici Hrvatskoj, zemlji čija vlast pokušava vratiti vrijeme, ubaciti nas sve u vremeplov kojim bi, na neki način, postigla da se II svjetski rat završi drugačijim ishodom ili da barem traje dok nacistička Njemačka i njeni sateliti ( čitaj NDH ) ne prevladaju. Prokleto vrijeme koje neumitno teče u jednom smjeru i nema se namjeru okrenuti za 180 ° da bi omogućilo da Berlin ne padne pod naletima Sovjeta ili da u Zagreb i Beograd ne uđu Titovi partizani. Di su sad ti vremeplovi kad ih najviše trebaju?

Predsjednik vlade RH najozbiljnije u raspravi u Saboru optužuje inače mlaku opoziciju da zbog njihovog ukazivanja na odlaganje 38 000 tona OTROVNOG OTPADA u Lici, nitko neće htjeti kupiti lički krumpir. Naravno, ne spominje činjenicu da je njegova Vlada zakonskim izmjenama OLAKŠALA odlaganje otrovnog otpada u cijeloj Republici Hrvatskoj pa je ukupna odložena količina otpada dosegla skoro MILIJUN TONA. Tako je majstore, optuži one koje ukazuju na problem koji si sam stvorio svojim podlim odlukama kojima se ugrožava zdravlje stotina hiljada ljudi samo da bi nekoliko tebi podložnih „biznismena“ ubralo dobar profit iz tog posla. Jer, budimo realni, šta je umiranje Ličana ( i svih drugih stanovnika RH pa čak i susjednih zemalja) od različitih vrsta karcinoma u odnosu na profit kojim će vlasnik firme za otpad kupiti još jedna vilu, ljetovati na megajahti po jadranskim otocima, pošmrkati tko zna koliko lajni kokaina i popiti tko zna koliko boca Dom Perignona u bahaćenju primjerenom primitivnoj „eliti“ koja se ne libi svoj primitivizam pokazati u svakoj prilici, na svaki mogudi način.

Dalje, tko od nas ne bi kad naraste poželio biti Goran Grlić Radman, ministar vanjskih poslova RH, čovjek koji stalno podsjeća javnost koliko su se Hrvati patili za vrijeme komunizma, a sam je za to vrijeme bio privilegiran na svaki mogući način jer mu je otac bio politički miljenik sistema i direktor velike zagrebačke firme. Da, as je u velikoj pljački kodnog imena „privatizacija“ sebi privatizirao tu firmu u kojoj mu je otac bio direktor pa sada svaka životinjska lešina mora otići na zbrinjavanje kod njegove firme. Što za njegovu firmu ( i njegov džep ) znači kad se proglasi epidemija i uklanjanje desetine hiljada svinja, što uzgojenih, što divljih, ne moram posebno ni spominjati. Uglavnom, naša „žrtva komunizma“ sije glupost na svakom koraku bez ikakvog srama jer je dio vladajude kamarile čija inteligencija ozbiljno konkurira amebama i sličnim jednostaničnim organizmima, ali dobro zna kako izvući profit za sebe, čak i iz epidemije stočnih bolesti. Može im se, narodski bi se reklo.

Da se odmaknemo malo od „velikih“ tema, spomenimo jednu, naizgled banalnu, ali znakovitu temu koja najbolje govori o alanfordovskom trenutku u kojem živimo. Naime, djeca koja se bave sportom u RH, trebaju prije svake sezone obaviti liječnički pregled da bi se natjecala u takmičarskim sportovima.

Pitate se, naravno, što je u tome sporno, zar to nije u interesu djeteta da se ne riskira zdravlje u izlaganju sportskim naporima? Da, ništa nije sporno osim činjenice da je zakonska legislativa propisala da se umjesto dosadašnjih pregleda obavljenih u ambulantama medicine rada koji su koštali cca 20 Eura i većinom bili plaćeni od strane lokalnih zajednica, pregledi sada obavljaju u od strane države ovlaštenim PRIVATNIM ZDRAVSTVENIM KLINIKAMA i koštaju 70 EURA, odnosno 3 puta više od dosadašnjih pregleda. Međutim, najimpresivnija činjenica je da je u sastavljanju ovakvog pravilnika sudjelovao čovjek koji je VLASNIK JEDNE OD OVLAŠTENIH KLINIKA. Odnosno, preko djece se zabija još jedan čavao u lijes javnog zdravstvenog sistema i namješta profit privatnim klinikama koje svakog dana niču kao gljive poslije kiše. Ministrica zdravstva šuti, pravi se luda, a možda i bolje jer ona kao izvođač radova ove prljave rabote nema načina da se izvuče iz septičke jame u koju želi ubaciti sistem javnog zdravstva naslijeđen od prošle države .

Ne brinite, nisu oni svojom glupošću zagadili samo Hrvatsku, njihova glupost odavno se prelijeva (pitanje je samo s koje je strane krenula ) preko granica Bosne i Hercegovine. Igrom slučaja, kako sam rodbinski povezan s tom sredinom doznao sam za slučaj koji de sigurno konkurirati za vrh alanfordovštine naših dana. Naime, u posavskom Odžaku postoji u centru mjesta kružni tok koji se godinama sastojao od ružne, najobičnije plastične „prepreke“. Ipak, netko je odlučio „ukrasiti“ kružni tok spomenikom pod nazivom „Posavska majka“, odnosno, spomenik predstavlja majku koja s molitvenom krunicom u ruci žali nad sudbinom svog poginulog sina. Međutim, sin kojeg oplakuje ta majka nije sin iz recentnog rata 90ih, već je sin koji je poginuo „braneći“ Odžak od partizana još 10 dana po proglašenom završetku II svjetskog rata, što je dovelo do narodne izreke po kojoj je „Odžak pao 10 dana nakon Berlina“.

Najiskrenije sumnjam da je ovaj spomenik kukavičje jaje podvaljeno sadašnjem gradonačeniku Odžaka, Bošnjaku Anesu Osmanoviću, čovjeku koji je svojom sposobnošću i brigom za grad svijetla točka u općem mraku u kojem su ovaj posavski gradić držali prijašnji vlastodršci. Malo je neoustašama u formi HDZa s obje strane granice bilo takozvano „Groblje mira“ kod Mostara, a koje je zapravo groblje posvećeno stradalim ustašama u II svjetskom ratu, moralo se zagaditi i bosansku Posavinu. Šta je sljedeće? Spomenici ustašama kod jama u koje su bacali Srbe u pokoljima iz II svjetskog rata? Ionako se već krenulo tim putem kad je „Muzej HVOa“ napravljen na mostarskom Heliodromu, mjestu masovnog zatočenja i patnji hercegovačkih Bošnjaka pa više nikoga ništa ne treba čuditi.

Igor Baroš, Prometej.ba