Ministrica i marsovac
Crtice o stručnosti i obrazovanju na primjeru Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Zeničko-dobojskog kantona
Izvor fotografije: visoko.ba. Fotografija je obrađena za potrebe ovog članka na portalu prometej.ba pa se u nekim detaljima razlikuje od originala
Na početku pandemije koronavirusa tri ministra vlade Ze-Do kantona, među njima i ministar zdravlja Adnan Jupić, posjetili su "visočku piramidu" i pozvali građane da "se izlože ljekovitosti tunela". U vrijeme kada su zatvarane škole i ostale institucije, ministri koji su bili zaduženi za zdravstvenu zaštitu stanovništva, radili su na promociji projekta osobe koja je pozivala građane da se ne vakcinišu vakcinama koje je ta vlada kupovala.
Na kraju pandemije, smrtnost građana u EU u odnosu na četiri predpandemijske godine je porasla za 12% tako da je smrtnost u zemljama koje su odgovorno provodile mjere zaštite i postigle veći stepen vakcinisanih, kao Portugal, imale porast smrtnosti od 11%, a u Hrvatskoj koja je imala slabiji odgovor na pandemiju oko 20%. U Bosni i Hercegovini je u 2020. porast smrtnosti iznosio 17,6%, a 2021. broj umrlih je porastao za 28,4% u odnosu na predpandemijsko razdoblje.
Na prostoru grada Visoko četverogodišnji predkoronski prosjek umrlih je bio 374 osobe. U 2020. godini u Visokom je umrlih 595 osoba što je porast od 121 umrle osobe ili 32,3%. U 2021. godini u Visokom su umrle 603 osobe, što je porast smrtnosti u odnosu na predpandemijsko razdoblje od 129 umrlih ili 34,5%.
Dakle, grad Visoko je u vrijeme pandemije imao veću smrtnost od bh. prosjeka, što je začuđujuće za grad koji u svom središtu ima "najveću elektranu negativnih jona".
Na stranu pravo svakog čovjeka da vjeruje u šta želi i govori šta god želi. Osmanagić odgovara samo vlastitoj savjesti što je u vrijeme zdravstvene krize promovisao nadriliječništvo i širio teorije zavjere. Ministar zdravlja u vladi Ze-Do kantona je u vrijeme pandemije prokockao svoj dignitet promovišući onoga ko je liječnike predstavljao kao saučesnike u planskom trovanju stanovništva. Ljudi koji su u to vrijeme bili zaduženi za funkcionisanje sistema, za to primali plate i kitili se funkcijama koje će poslije sa ponosom isticati u svojim biografijama, trebaju biti barem podsjećani na moralnu odgovornost za neproporcionalno veliki porast smrtnosti u njihovoj zoni nadležnosti.
***
13. februara 2023. godine novoimenovana ministrica za obrazovanje, nauku, kulturu i sport u vladi Zeničko-dobojskog kantona Draženka Subašić primila je u posjetu Semira Osmanagića i obećala podršku Vlade njegovim projektima.
Ministrica obrazovanja je tako mandat otpočela podrškom čovjeku koji omalovažava znanje i stručnost ljudi sa Rudarsko-geološkog fakulteta u Tuzli koji su na osnovu svog stručnog znanja i ugleda demantovali priču o geološkoj posebnosti brda Visočice, o čemu se izjasnilo i Evropsko udruženje arheologa. Čovjeku koji je u jednom od svojih najnovijih medijskih istupa, objavljenim neposredno prije gostovanja u ministarstvu obrazovanja, pričao o tome kako su na Marsu postojale zgrade "kilometrima visoke i stotinama kilometara duge".
Ministrica obrazovanja obećala je podršku osobi koja tvrdi da kamenje može da lebdi, a da konji bolje mokre ako ih provodamo oko "kamenih kugli". Umjesto da podrži naučna istraživanja i arheologe koji u saradnji sa Arheološkim fakultetom u Sarajevu sa minimumom sredstava istražuju našu prošlost, ministrica je obećala podršku čovjeku koji bez ikakvog stručnog znanja i referenci omalovažava generacijski rad naših arheologa.
Ostaje nejasno da li ministrica obrazovanja podržava nastavnike historije koji djecu uče da su piramide građene za vrijeme Starog carstva u Egiptu ili podržava i podršku daje čovjeku koji djeci tvrdi da im nastavnici lažu i da su piramide gradili "bogovi koji su došli iz svemira i živjeli tri hiljade godina", da li ministrica podržava rad nastavnika biologije koji djeci predaju o evolucijskom razvoju ili će podupirati čovjeka koji kaže da su naši kozmički preci došli sa drugih planeta; hoće li ministrica dati instrukciju da u lekcije iz geografije ubacimo lekciju o planinskim alkama za koje su Atlantiđani vezali svoje brodove, hoće li ministrica podržati da se ubuduće u čitankama unese izmjena i da podrška Osmanagićevoj tvrdnji da Šekspir nije stvarni autor svojih knjiga...?
O da, sve su to Osmanagićeve tvrdnje. Čovjeka koji nije obrazovno osposobljen (stručan) da govori o historiji, biologiji, a niti o historiji književnosti.
Kada gledam Osmanagića kako sa sjajem u očima i širokim osmijehom priča o kilometrima visokim zgradama na Marsu izgleda kao da sam sebi zadaje minhauzovske izazove testirajući šta su sve ljudi spremni da progutaju. Nekada je svaka čaršija imala svog zanesenjaka koji je zabavljao društvo kada ga navedu da fantazira: opisuje otmice od strane vanzemaljaca, vidi znakove u oblacima ili priča kako je u prethodnom životu bio upravnik vojnih kompleksa na Marsu... A čaršija uživa u predstavi glumeći da svi vjeruju ludaku staklastog pogleda.
Danas zanesenjak ima ne samo svoju čaršiju, već cijeli kanton. Kao u bajci o carevom novom ruhu, gdje dvorska svita nema hrabrosti da ruši san o novom Međugorju, zemlji dembeliji koja će živjeti od turizma.
Da je ova vlada odlučila da formira Ministarstvo za lebdenje kamenja i gubljenje vremena, Ministarstvo za čakre, akupunkturu i hidžamu ili Ministarstvo za deset dimanzija vortexa to bi bilo smiješno i ludo, ali legitimno. Kada u obrazovanje koje ima svoju metodologiju, principe istraživanja i podučavanja uvedete prodavača magle vi postajete ministarstvo i ministrica antiobrazovanja.
Prethodne Vlada i Skupština Zeničko-dobojskog kantona su Osmanagićevom pseudonaučnom projektu dodjeljivali godišnje iznose od 350.000 do 150.000 KM (što opet nije spriječavalo Osmanagića i njegove sljedbenike da tvrde da rade bez podrške državnih struktura). 150.000 KM je dovoljan iznos da sve srednje škole u našem kantonu dobiju funkcionalno opremljene kabinete za fiziku sa osnovnim eksperimentalnim priborom. Ali naša Vlada nikada nije izdvojila taj novac za podučavanje u prirodnim naukama. Nastava fizike i dalje se u većini naših škola odvija samo sa spužvom i kredom dok ministrica obećava dalju podršku osobi koja tvrdi da se puhanjem u trube može podići kamenje u zrak. Sjetite se toga dok budete vi ili neko vaš čekali šest mjeseci na pregled magnetnom rezonancom na jedinom aparatu u našoj kantonalnoj bolnici i koji će se baš pokvariti kad bude vrijeme za vaš pregled.
Nije problem samo u nabavi i održavanju savremene medicinske opreme, već i u obuci stručnih mladih kadrova da koriste savremene tehnologije. Umjesto da naši ministri zdravlja i obrazovanja kao predstavnici izvršne vlasti rade na promociji naučnih dostignuća i motivisanju talentovanih učenika da se obučavaju za zanimanja koja će im donijeti priznanje i podršku, oni promovišu glumca koji se nije udostojio ni skinuti svoj indijanadžonsovski šešir u javnoj instituciji pred ministricom. Ima li bolje preporuke mladima talentovanim za nauku da što brže odu iz ove zemlje u neke druge sretnije države gdje se ministri ne prostiru pred onima koji tvrde da se kancerogene bolesti liječe držanjem ruke na kamenu.
Dodatni problem predstavlja to što Osmanagić već duže vrijeme promoviše rusku antizapadnu propagandu. Na stranu što je ovaj vrsni ekonomista predvidio krah Njemačke u septembru 2022., Osmanagić nekritički (a kako bi drugačije) ponavlja ruski propagandni narativ o tome da je: "specijalna operacija bila iznuđena zbog desetina bioloških labaratorija u Ukrajini". Razumijem da mu je to otvorilo prostor za česta gostovanja na proputinovskim portalima i televizijama, ali mi nije jasno da li naša ministrica obećava podršku i ovim projektima.
***
Nije ovo tekst o Osmanagiću koliko o ljudima koji ne razumiju vlastitu odgovornost na pozicijama vlasti. Nekada izgleda privlačno slikati se sa medijski eksponiranom ličnošću, dodvoriti se neukim glasačima, ali problem je što zapisano ostaje. Kada Torabi pokupi kajmak i raziđe se dim nakon mađioničarskog trika, na pozornici ostaju naši premijeri i ministri zdravlja sa činjenično iznadprosječnim rezultatima smrtnosti u njihovoj zoni odgovornosti.
Obrazovanje učenika se organizuje sa ciljem osposobljavanja pojedinca da razumijevajući i primjenjujući savremena naučna dostignuća na načelima naučne i etičke utemeljenosti doprinose izgradnji društva znanja. Nosioci obrazovnog procesa su nastavnici koji su osposobljeni da u okviru akademski stečenog stručnog zvanja podučavaju i ocjenjuju nivo usvojenih znanja. Naučna utemeljenost je izvor nastavnikovog autoriteta u učionici i društvu. Provjerljive, empirijski utvrđene vrijednosti, a ne misticizam i ezoterija.
Ministar koji ne dolazi iz nauke i obrazovanja možda to ne poznaje dovoljno, ali svaki učitelj ima obavezu da u društvu upozorava na prodavače magle koliko god nam lijepe priče pričali - posebno kada naše upravne strukture padnu u zamku. Na Osmanagićeve priče mogu padati loši đaci koji bi najradije da neko sada pokaže da nisu ni trebali učiti historiju, biologiju i fiziku. Ali mi koji podučavamo u učionici, nemamo pravo tražiti poštovanje naše stručnosti i zanimanja ako šutimo dok naši premijeri i ministri daju novac i smješkaju se pored lažnih naučnika. Pa makar došli i sa Marsa.
Sarajevski i Tuzlanski kanton već godinama provode maturske ispite za učenike završnih razreda osnovnih i srednjih škola. Zbog toga što Zeničko-dobojski kanton ne organizuje maturske ispite mi nemamo relevantne podatke o kvalitetu našeg obrazovanja. Ako ministrica pokaže znanje i organizacione sposobnosti da svoj mandat iskoristi za uvođenje projekata u kojima kasnimo za drugim sredinama niko joj ne bi trebao zamjeriti zbog toga što se malo okliznula na prvom koraku. Ministrica Draženka Subašić je sada u prilici i obavezi da dokaže da zna šta radi - u ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta.
Miralem Brkić, Prometej.ba