Narod bez vjerskih zagriženjaka i nacionalističkih radikala?
Iz reakcija Knezovića i Vajdnera ne može se naslutiti da vide nešto loše u ustašama i Crnoj legiji, niti su išta kazali o manipulaciji djece koja su ovim obilježena i čega će se stidjeti kada odrastu
Nakon što su Prometej i još neki portali objavili fotografiju i vijest da se hercegovački franjevac fra Mario Knezović fotografirao s malonogometnom ekipom dječaka koja je nosila naziv Crna legija i taj su natpis imali na svojim majicama, uslijedila je i fra Marijova reakcija. On, naravno, u tome ne vidi nikakav problem. Prema njemu, problem je u onima koji u tome vide neki problem, oni su neprijatelji crkve, istine i sl. Fra Mario se svojom patetikom, neodgovornošću i neozbiljnošću stavlja na razinu mesije koji posjeduje svu istinu i čije su namjere uvijek dobre, makar činjenice i ne išle tome u prilog. Da bi sebi dao veće značenje i predstavio se kao nevini anđeo, kritiku upućenu njemu želi prikazati kao napad na Crkvu i Boga. Čak je fra Mario zazivao Božju milost i oprost onima koji protiv njega dižu hajku. A zapravo se ne radi ni o kakvoj hajci nego o jednoj običnoj i očiglednoj činjenici: fra Mario Knezović fotografirao se s djecom koja su na svojim majicama nosila ime zločinačke vojne jedinice unutar oružanih snaga fašističke NDH. I on u tome ne vidi nikakav problem, nego se i dalje pokušava predstaviti kao pravednik i žrtva. Možemo samo zamisliti kako bi civilizirana javnost reagirala u Njemačkoj da se dogodio sličan slučaj s promoviranjem nacističkih imena i obilježja.
Razumijevanje za ponašanje fra Marija Knezovića izrazio je i glavni urednik Katoličkog tjednika iz Sarajeva vlč. Josip Vajdner. Objavio je tekst na novopokrenutom portalu Katoličkog tjednika nedjelja.ba pod naslovom U izjednačavanju svega žele „poravnati“ župnika. On polazi od teze da postoji tendencija „sumanutoga izjednačavanja svega i svakoga“ i „neoprostivo je da jedan narod nema svojih vjerskih zagriženjaka poput vehabija ili nacionalističkih radikala poput četničkog Ravnogorskog pokreta“, kao da ustaštvo nije jednako zlo potonjem. Ni on, naravno, ne uzima u obzir činjenicu fotografije nego polazi od pozicije žrtve, „najlakše je udariti po Katoličkoj Crkvi“, kaže. Budući da među Hrvatima i katolicima, kako Vajdner smatra, nema „zagriženjaka“ onda ih se pokušava izmisliti. Tu istu tezu koriste „zagriženjaci poput vehabija ili nacionalističkih radikala poput četničkog Ravnogorskog pokreta“. Vehabije ne vide nikakav problem u svome vehabizmu, čak štoviše smatraju ga najispravnijim mogućim načinom života i zato se oni u Saffu zgražaju nad fra Marijom i neoustaštvom uz koje on sa smiješkom pozira. Slično i četnici ne vide ništa loše u svome idealu četništva, baš kao što su Vajdner ili Knezović začuđeni zbog „kojekakvih medijskih natpisa“, odnosno „neistina i konstruiranih laži“. Iz njihovih reakcija ne može se naslutiti da vide nešto loše u ustašama i Crnoj legiji, niti su išta kazali o manipulaciji djece koja su ovim obilježena i čega će se stidjeti kada odrastu.
Inače, Katolički tjednik je u vrijeme Drugog svjetskog rata otvoreno simpatizirao, podržavao i promovirao ustaštvo i poglavnika Pavelića. U tome je prednjačio tadašnji sarajevski nadbiskup Ivan Šarić, koji je čak pisao stihove u čast Poglavniku. Katolički tjednik ponovno je pokrenut 2002. godine i nikada se nije distancirao od takvih sadržaja iz starog Tjednika. Na temelju ove reakcije sadašnjeg glavnog urednika Vajdnera imamo se pravo zapitati: postoji li ideološki kontinuitet između starog i novog Katoličkog tjednika?
Prometej.ba
(07.07.2017)
Napomena: Nakon tehničkih problema usljed kojih su neki tekstovi nestali sa portala, ponovo postavljamo dio tih tekstova. Zbog toga su moguće greške koje su nakon prvog postavljanja na portal bile ispravljene.