Nedjeljom u Me too
Je li Aleksandar Stanković nepripremljen novinar ili prosto ne sluša sam sebe?
Pomislili bismo kako je Aleksandar Stanković, urednik i voditelj dugovječne emisije Nedjeljom u 2 koja broji svoju 20. sezonu na državnoj dalekovidnici, pogodio s izborom gosta u liku feministkinje, poznate i kao glumice/ kolumnistice/ scenaristice/ producentice, nakon svih zbivanja oko zadarskog slučaja višestrukog grupnog silovanja nad istom žrtvom u intervalu od skoro pa godinu dana (u kojemu je sudac istrage pustio petoricu osumnjičenih mladića da se brane sa slobode jer, eto, može to). Za dobru mjeru, da ne biste odmah paušalno pomislili kako je možda riječ o neosjetljivom arbitru kojemu je netko onaj povez koji nosi božica pravde prejako stegnuo oko glave pa mu je to utjecalo na odluku, sudac je istrage - valjamo biti pravični - zabranio mladićima prilaz i bilo kakvu komunikaciju sa žrtvom; što je vrlo važno jer žive, ispostavit će se, u istom mjestu u kojem živi žrtva. Većini građanske javnosti se to nije baš dopalo, stoga su odlučili - prije nego što je spomenuta petorka osumnjičenih ipak završila u pritvoru - organizirati prosvjede diljem Hrvatske pod nazivom Pravda za djevojčice u znak podrške svim žrtvama seksualnog nasilja.
Ispravan bi zaključak bio da afirmirani i nagrađivani novinar Aleksandar Stanković nije mogao biti aktualniji kad se odlučio pozvati Jelenu Veljaču, u zadnjih godinu dana jedno od najisturenijih i najpoznatijih lica ženske aktivističke scene. Možda se mogla iskoristiti prilika da malo vidimo što drži Veljačinu inicijativu na okupu, probati sažeti neka njezina razmišljanja o tekućim događanjima, o prosvjedima, neke buduće planove ove inicijative... Možda malo i ljude educirati o problematici seksualnog nasilja s obzirom na to da je HRT javna televizija...
Dakako, saznali smo nešto o inicijativi građana Spasi me u kojoj se nalazi i Jelena Veljača, ali sve se drugo u toj prošlotjednoj emisiji pretvorilo u indirektni prikaz dijagnoze našeg društva u kojem je normalno da se optuženi za silovanje brane sa slobode. Naravno da ovo zvuči jako strogo, ali zato istaknimo neke trenutke u emisiji u kojima voditelj zaključuje kako Malo miješamo nasilje nad ženama s ovim zbog čega ste vi prosvjedovali jer ga valjda buni ta složenica seksualno nasilje. Čak ponavlja te dvije riječi nakon što izgovara svoju veleumnu konstataciju, a to je bio samo indikator na stupanj pripremljenosti za ovaj intervju.
Ostaje nejasno zašto se afirmirani i poznati novinar zaigrao u funkciji đavoljeg odvjetnika pa si je dao dozvolu ispitivati gošću o njezinoj guzi na Instagramu. On aludira na to da se ne možeš boriti protiv nasilja nad ženama, a istovremeno pokazivati dupe na društvenoj mreži, jer jedno drugo tobože poništava i Veljača bi kao aktivistica kao trebala znati da gubi pravo na uslikavanje svojeg dupeta jer to banalizira borbu. Stanković se ograđuje i kaže gošći Ja nisam taj kojem to smeta, da se odmah razumijemo jer ga to ograđuje od tih konzervativaca. Borba i dupe, dupe i borba. Ne može se to stisnuti pod zajednički nazivnik, pogotovo ako si žensko jer te to čini neozbiljnom aktivisticom. Žensko dupe i nasilje nad ženama ne idu zajedno, osim kad alfa mužjak ne nasrne nogama na to dupe dok je žena na podu.
Međutim, u zemlji gdje silovatelji i zlostavljači dobivaju minimalne kazne pod polemičko svjetlo Stankovića našao se Me Too pokret čiju je najpoznatiju verziju započela poznata glumica Alyssa Milano. Krenuo je Stanković drobiti o famoznom Me Too, da bi opetovano postavljao pitanja o glumici Salmi Hayek koju je zlostavljao nekadašnji holivudski moćnik Harvey Weinstein, govoreći kako mu ne zvuči uvjerljivo to što je šutjela o seksualnom zlostavljanju producenta jer je po njegovom mišljenju ona prešla preko toga. Zanemario je tu barem minimum profesionalne novinarske etike - koja bi nalagala da istraži nešto o svjedočanstvu Salme Hayek, s ciljem da proba razmišljati trodimenzionalno. Jedan klik miša je doslovno bio odvojen od tog istraživačkog pothvata. Jedan klik bio je previše da malo prouči psihologiju žrtve. Tu je zapravo mit o pripremanju za emisiju pao u vodu, i možda bi to bio i najbolji alibi, samo da se kaže - Nisam se pripremio.
Zašto je afirmirani i poznati novinar i dokumentarist, prateći tok svojih misli, postavio pitanje Podržava li Salma Hayek seksualno nasilje činjenicom da je pristala sudjelovati u tome, 14 godina šuteći? Da li je, primjenjujući tu filozofiju, moguće tvrditi da je onda ona žrtva s početka teksta, zbog koje je u suštini krenula lavina prosvjeda, mogla podržavati seksualno nasilje nad sobom jer je skoro godinu dana tajila tu tajnu? Ne. Stanković nije budala, radi razliku između moćnih žena, te onih koje su anonimne. Žrtva s početka teksta je još uvijek anonimna.
Dirljivo je bilo kad je voditelj pokazao zabrinutost, te otvoreno i bez krzmanja pitao Jelenu Veljaču, onako usput, je li bila seksualna žrtva.
Najupečatljviji trenutak 801. izdanja emisije Nedjeljom u 2 bio je taj kad si je cijenjeni novinar, dobitnik laskavih priznanja poput Novinara godine iz 2009. godine, sa skoro pedeset godina u ne-Instagram guzici dopustio pitanje o granici između udvaranja i seksualnog uznemiravanja. To pitanje valja arhivirati i staviti u anale TV novinarstva u Hrvatskoj, učiti o njemu nove generacije hrvatskih novinara kao primjer voditelja izgubljenog u svojem, rekli bi Englezi, rantanju. Na kraju krajeva, je li ovom emisijom Stanković zapravo razotkrio svoju površnost ili svoju zadrtost?
Jedina glupost koju je rekla Jelena Veljača u toj emisiji bila je za hrvatske prilike nespretna kovanica: Vi ste bijeli heteroseksualni muškarac na poziciji moći. To zaista ne stoji jer je u Hrvatskoj dovoljno reći – krkan.
Autor: Ivan Dermiček, Prometej.ba