Kad ovaj broj Novosti bude na kioscima, bit će poznati zaključci okruglog stola o Deklaraciji o Domovinskom ratu koji, na inicijativu HDZ-a, organizira saborski Odbor za ratne veterane: ovaj tekst zaključujemo dan prije rečene sesije, no izvjesno je da je nakana inicijatora rasprave da se Deklaracija o Domovinskom ratu, izglasana u Saboru u listopadu 2000., pretoči u zakon o zaštiti Domovinskog rata, odnosno da se propišu kazne za nepoštivanje službene istine o ratu.

“Želimo raspravljati o zakonskom sankcioniranju kršenja Deklaracije. Na okruglom stolu ćemo donijeti neke zaključke i naglasiti pojedine stvari kojima je Domovinski rat dosad bio duboko povrijeđen. Ne bismo više smjeli ostati na razini neobvezujuće deklaracije nego bi se moralo poraditi na zakonskim rješenjima kojima bi je se zaštitilo”, rekao je Novom listu Josip Đakić, HDZ-ov predsjednik Odbora za ratne veterane.

Domovinskom ratu, dakle, dosad su se nekažnjeno nanosile povrede, kao da se radi o živom biću, pa ga ubuduće treba zaštititi od zlostavljača protuhrvatske provenijencije, što je primjerenije distopijskoj literaturi nego demokratskom društvu. Sljedeći korak moglo bi biti osnivanje Ministarstva straha od istine.

Podsjetimo, Deklaracija o Domovinskom ratu usvojena je, gotovo jednoglasno, u vrijeme socijaldemokratsko-liberalne vlasti i predstavljala je akt popuštanja pred mitingaškim nasrtajima braniteljskih i stradalničkih udruga navođenima iz HDZ-a. Ispostavilo se da taj – činilo se: taktički – uzmak rezultira dugoročno štetnim posljedicama, s obzirom na to da je Deklaracija u prošlih četvrt stoljeća, mic po mic, postala institucionalni i obrazovni mejnstrim; uvođenje krivičnih odredbi za kršenje Deklaracije bilo bi finalna i kardinalna manifestacija kolektivnog prezira prema činjenicama o ratu.

Ključne su dvije točke tog teksta. Točka 2: “Republika Hrvatska vodila je pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica.”

I točka 7: “Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora poziva sve građane, državne i društvene institucije, sindikate, udruge i medije, a obvezuje sve dužnosnike i sva državna tijela Republike Hrvatske, da na navedenim načelima štite temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti. Na taj način čuvamo moralni dignitet hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske i tako štitimo čast, ugled i dostojanstvo svih branitelja i građana Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani Domovine.”

Hoće li HDZ zaista otići do kraja, to jest omogućiti krivični progon svakoga tko izgovori ili napiše da je Hrvatska, primjerice, vodila agresivni rat u Bosni i Hercegovini u razdoblju od kasne jeseni 1992. do ranog proljeća 1994., za trajanja hrvatsko-bošnjačkog rata?

Hoće li postati kažnjivo spominjanje osuđujuće presude Haškog suda u slučaju šestorice visokih političkih i vojnih dužnosnika HR Herceg Bosne i Hrvatskog vijeća obrane, presude koja je konstatirala da je Franjo Tuđman bio predvodnik udruženog hrvatskog zločinačkog pothvata u BiH? Zar će Državno odvjetništvo po službenoj dužnosti goniti svakoga tko kaže da je rat u Hrvatskoj u jednom razdoblju bio i građanski rat ili da neki krupni ratni zločini počinjeni s hrvatske strane nisu bili pojedinačni ispadi nego državna politika?

Ako je Andrej Plenković ozbiljno nakanio štititi dostojanstvo Domovinskog rata kriminalizacijom istine i činjenica, istovremeno dopuštajući korištenje ustaškog pozdrava “Za dom spremni” i negiranje karaktera ustaškog logora Jasenovac, onda nema druge nego zaključiti da je najmoćniji čovjek u Hrvatskoj izgubio dodir s realnošću, političkom odgovornošću i Ustavom.

Vjeruje li Plenković da je moguće nametnuti laž o bezgrešnosti Domovinskog rata upotrebom represije? Vjeruje li da će se Hrvatska i Hrvati usrećiti zabranom javnog govora o svome zlu kojem smo u prošlom ratu svjedočili od Paulina Dvora do splitske Lore, od Pakračke Poljane do Ahmića, od Grubora do Dretelja, od Medačkog džepa do Stupnog dola…?

Plenković se, doduše, zasad nije očitovao o najavljenom okruglom stolu, pa valja ostaviti mogućnost da premijer ne stoji iza inicijative koju promovira Josip Đakić, ali teško je povjerovati da bi se Đakić, koliko god se osjećao zaštićenim svojim braniteljskim stažem i utjecajem u veteranskoj populaciji, upustio u ovu akciju protivno volji stranačkog šefa.

Ako Đakić ipak nastupa s radikalnim zamislima mimo šefove suglasnosti, to znači da Plenković u HDZ-u više nije ono što je bio u proteklih devet godina i da je donekle utemeljen njegov strah od autentičnih unutarstranačkih desničara, strah koji ga je motivirao da se ovoga ljeta otisne oštro udesno, odnosno prema jednoumlju i thompsonovskoj verziji hrvatstva.

Ivica Đikić, tjednik Novosti