Nastojeći pobliže objasniti pregovore oko rješavanja mostarskog problema i razgovore između HDZ-a i SDA, guglao sam pojam „trauma“ ili „traumatično iskustvo“. Negdje sam načuo da teško iskustvo iz prošlosti tjera čovjeka od sličnih iskustava. Ako ste se nekad imali neku nesreću na plivanju kao dijete, ako vam je prijetilo utapanje, onda se bojite vode, ne idete na bazen, čak se bojite i trajekata. Mog prijatelja iz djetinjstva ujeo je komšijski vučjak, kasnije se uvijek jako bojao pasa i danas ih zaobilazi na ulici. Medicinski leksikon za traumu kaže da je ozljeda ili težak psihološki doživljaj (duševni šok) koji duže ili kraće vrijeme ometa normalno odvijanje psihičkih djelatnosti.

Posljednje lokalno, mostarsko izborno iskustvo za dvije velike nacionalne partije bilo je više nego traumatično, otud valjda i tolika odbojnost od lokalnih izbora, dogovora i novog preslagivanja karata. Iako je činjenica da njima izbori realno niti ne trebaju, te da je sva ova šarada samo zbog medija i da dogovora neće biti dok ih narod ili međunarodna zajednica ne pritjeraju do zida (dotjerati cara do duvara, ne kaže džabe naš narod), činjenica da postoji ozbiljna trauma iz prošlosti, teška sjena koja se nadvija nad ove dvije vladajuće stranke, kosti koje vire iz ormara, težak su teret koji između ostalog priječi ove subjekte da se dogovore.

Kad su Mostarci posljednji put stali nasuprot glasačkih kutija da biraju svoje predstavnike u lokalnoj vlasti bio je oktobar 2008. godine, a rezultati koji su proizašli iz te nedelje, te mjeseci koji su nastupili nakon toga i danas obilježavaju Mostar, a posebno ove dvije stranke. Ne samo da Mostarom i danas vladaju na osnovu tog rezultata i da su mandat dvostruko produžili, već iskustva koja nose iz tog perioda ozbiljna su trauma, težak psihološki teret koji te dvije stranke potiskuju.

HDZ je iz izbora izašao kao veliki gubitnik, samo sedam vijećnika od 35 predstavljali su sramotan debakl za stožernu nacionalnu stranku u gradu koji jednostavno mora biti njen. Ipak, 440 dana kasnije, nakon 18 pokušaja izbora, promjena pravila, internih i eksternih tumačenja, njihov kandidat Ljubo Bešlić izabran je po drugi put za gradonačelnika malog grada na Neretvi. Koliko tereta, moralnog, materijalnog i finansijskog treba podnijeti, pa sa sedam vijećnika ostvariti većinu u Gradskom vijeću, ne zna niko tako dobro kao u gradskoj organizacija HDZ-a u Mostaru. Vjerujem da bi ekipa predsjednika Franka Underwooda iz kultne serije House of Cards imala šta naučiti od kolega iz mostarske podružnice stožerne stranke hrvatskog naroda. Nadam se da ovi nisu nikog doslovno bacili pod voz, kao što je Frank u podzemnoj gurnuo Zoe, ali da je bilo teških scena u to uopšte ne sumnjam.

Njihov vječni koalicijski partner SDA, beskompromisni zaštitnik bošnjačkih nacionalnih interesa, osim ako se ona ne kose sa finansijskim i drugim interesima vlastitih kadrova, u oktobru 2008. slavio je veliku pobjedu. Čak 12 vjećničkih mandata bilo je i više nego su očekivali. Svojim biračima u kampanji obećavali su Bošnjaka gradonačelnika čak i ako uzmu jednog čovjeka manje, a sa 12 su bili sigurni da je njihov Suad Hasandedić sigurna oklada za prvog u Mostaru. Ipak, 440 dana kasnije, u velikoj sali one zgrade gdje i sada Vlada Federacije ima svoje urede, članovi najbrojnije stranke u Vijeću nisu mogli vjerovati da protivnički kandidat slavi pobjedu. Čaršija je kasnije pričala legende oko toga koja su dva SDA-ovca glasala za Bešlića, ali vjerujem da i danas osam godina kasnije niti oni sami nisu sigurni u počinioce, te koji je to argument bio jači od zaštite interesa Bošnjaka u Mostaru, pa je kandidat stranke sa 7 vijećnika nadjačao njihovog. Mjesta za nagađanja, špekulacije i teorije zavjera bilo je više nego što elitni američki scenaristi potpomognuti milionima na bankovnim računima i opijatima pod rukom mogu iskreirati.

Bilo kako, u tim ludim mjesecima 2008. i 2009. godine, te dramama koje su uslijedile leži dio razloga zašto Mostar i danas na lokalne izbore gleda kao što čovjek negdje drugo gleda prema životu na udaljenim planetima, na putovanje kroz vrijeme ili teleportaciju. Dobro, desila se kasnije i presuda Ustavnog suda, generalno to nisu stranke koje se žele dogovarati ako nema nekog finansijskog ili fizičkog pogonskog sredstva, ali opet u tim vremenima prije osam godina skriven je značajan dio razloga da danas dogovora nema.

Dok nema dogovora, nema niti izbora, pa tako nema niti podsvjesnog straha od poraza, a u periodu 2008-09 gubili su i jedni i drugi, teško i bolno. Prvi na početku, drugi na kraju. Danas kad je vrijeme zaliječilo rane, ostalo su samo sjene koje upozoravaju da na izborima izgubiti može samo vlast, ali na mostarskom primjeru vidimo da može i pobjednik izbora.

If you don’t like the way the table is set, then turn the table over, doslovno kaže Frank Underwood na početku druge sezone. Ako vam se ne sviđa kako je postavljen stol, vi ga okrenite. Izbori su previše traumatični za koalicijske partnere, te njihove međusobne odnose, pa su ih oni doslovno okrenuli, obustavili, ukinuli.

Rijad Durkić, Prometej.ba

.