Rugao se magarac zecu da ima duge uši
(18.7.-24.7.2016.) Umjesto autoviktimizacije i uvrijeđenog ponavljanja kako je islam religija mira, trebalo bi se aktivno založiti da u islamu prevladaju one interpretacije šehidstva, džihada, takfira, šerijata i kalifata koje će biti kompabitilne s modernim sekularnim društvima i drugim religijama. Sve drugo je opasno klizanje po rubu ponora duhovnog suučesništva
Ponedjeljak, 18.7. Phil Jandroković and the Cockroaches
Novi predsjednik HDZa Andrej Plenković je imao težak zadatak dva mjeseca prije novih izbora uvjeriti hrvatsku javnost kako njegov HDZ neće imati ništa s onim koji je prije jedva tri mjeseca s preko 90.000 glasova kao jedinog kandidata za predsjednika stranke izabrao Karamarka. I šta čovjek uradi da nas uvjeri u promjenu kursa HDZa? Postavi Gordana Jandrokovića na mjesto glavnog tajnika stranke. Čovjeka koji je skakutao poput pudlice oko prethodnih predsjednika HDZa, ulizivao se redom Sanaderu, Kosorki, Karamarku, da bi svima okrenuo leđa u trenutku kad su ovi pali u nemilost. Ne uspoređuju zalud Jandrokovića sa sviscem Philom koji svake godine početkom veljače izađe pred tisuće reportera i prognozira koliko će još zima trajati. Jandroković je HDZov svizac Phil: čim on okrene leđa predsjedniku stranke, to je pouzdan znak da ubrzo stiže novi. Jedino je on HDZova konstanta: kad bi pala nuklearna bomba na stranku, ovaj bi žohar prvi izmilio iz ruševina i pozdravio novog predsjednika. A ako jednog dana stranka HDZ bude nedajbože raspuštena, Jandroković, preko supruge svojta s Milanovićem, bi mogao postati novi tajnik SDPa.
Utorak, 19.7. Sva lica sarajevske multietničnosti
Dobrodošli su Nenad Veličković, Vuk Bačanović i Borka Rudić multietničkom Sarajevu kad kritiziraju srpski nacionalizam, no kad se upuste u kritiku bošnjačkog i graDŽanskog nacionalizma, onda prođu gore od malobrojnih bošnjačkih intelektualaca koji kritiziraju isti. U prvom slučaju su cvijeće sarajevske mutikulture, dobri Srbi, a onda preko noći postaju „četnici“ ili, u slučaju Borke Rudić, prikriveni „gulenisti“ (?). Vuk je ostao i bez posla. Otkupiti se valjda mogu ako poput Marjana Mijajlovića prijeđu na islam, pa bi onda ponovno zaradili pozitivan masmedijski tretman u Sarajevu. Ali, onda nastaje problem, ako iz Sarajeva iščeznu svi „četnici“ i „ustaše“, kakvu će onda Sarajevo sliku multietničnosti moći poslati u svijet? Ništa zato, ima tko zamijeniti Hrvate i Srbe u multietničkom Sarajevu: Arapi, Kuvajćani, Sirijci, Jordanci, Malezijci, Iranci, Katarani, Alžirci, Tunižani...
Srijeda, 20.7. Adolf Eichmann, mentor kandidata za Nobelovu nagradu za mir
Nakon neuspjelog puča u Turskoj Erdoganov je režim krenuo u masovne čistke: skoro 50.000 vojnika, policajaca, sudaca, državnih službenika, profesora i nastavnika suspendirano je ili uhapšeno, čak i ako su samo osumnjičeni da su imali veze s pučem. Režim je sudeći prema brzini djelovanja i brojkama uhapšenih očito bio unaprijed pripremljen za čistke. Erdogan je rekao kako ne isključuje mogućnost ponovnog uvođenja smrtne kazne za sve zavjerenike i to opravdao citirajući rečenicu nacističkog zločinca Eichmanna: „Zašto bi ih godinama držao u zatvoru i hranio?“ Događaji zadnjih dana samo su zadnja etapa dugogodišnjeg plana poništenja svih tekovina kemalističke sekularnosti i obnove islamske teokracije, plana ostvarivanog zatvaranjem novinara, krvavim gušenjem uličnih prosvjeda i obračunima s Kurdima, ponižavajućim izjavama o ulozi žene u društvu i puzajućom re-islamizacijom državnog i zakonskog aparata. Sve navedeno poslužilo je kao preporuka da tri bošnjačka udruženja u BiH kandidiraju Erdogana za Nobelovu nagradu za mir! Sic: Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ – Foča u saradnji sa Udruženjem demokratskih pravnika u BiH i Bosansko-turskim prijateljstvom BOSFOR, donijeli su odluku da se Recep Tayip Erdogan, predsjednik Republike Turske, kandiduje za dobitnika Nobelove nagrade za mir, jer je obranio demokraciju u Turskoj (!) „u kojoj se u potpunosti poštuju ljudska prava i slobode“ (!!), i to na principima „Tvorca moderne Turske, Kemala Ataturka“ (!!!). Jer, Erdogan je naš „brat“ i „veliki predsjednik“ (B. Izetbegović), a „Turska je naša majka“ (Cerić). Onaj tko „bratom“ naziva čovjeka koji zaziva smrtnu kaznu, zatvara novinare, nastoji uvesti teokraciju, bolje od svih kritičara opisuje svoje demokratsko i duhovno raspoloženje.
Četvrtak, 21.7. Bosna u lovu na gulenovce
Turski ambasador Cihad Erginay u BiH mrtav hladan traži od BiH da asistira Turskoj u obračunu s njihovim političkim neistomišljenicima. Tvrdi čovjek kako u BiH „postoje obrazovne institucije čije se djelovanje može okarakterisati kao terorističko“ i povezuje ih s pučem u Turskoj. Iako nikoga ne imenuje, njegov propust je nadoknadila turska državna novinska agencija Anadolija objavivši vijest pod naslovom: „Ambasador Erginay: Očekujem da vlasti BiH poduzmu akciju protiv Bosna Sema škola“. Jer, upravo se Bosna Sema školske ustanove u BiH dovode u vezu s Erdoganovim političkim protivnikom Gülenom. (Koji po profilu nije ništa bolja alternativa Erdoganu, i koji je 2002. bio ključni saveznik Erdoganu u osvajanju vlasti). No, to ne bi trebala biti briga za BiH, zemlju koja i bez toga ima dovoljno briga. Ali, očito u BiH ima onih koji su više zabrinuti za sukob Erdogana i Gülena nego za bh. probleme. Tako su se zastupniku SDA u Federalnom parlamentu Salmiru Kaplanu čak i među bh. novinarima počeli priviđati „gulenovci“, a pozvao je i na bojkot Bosna Sema škola. Ovih je dana u Sarajevu organizirana i proslava propalog puča ispred Burch univerziteta koji pripada Bosna Sema školama u BiH. To slavlje je popraćeno i prijetnjama uposlenicima Burch univerziteta. S kojom drskošću turski političari prenose unutarturski politički sukob u BiH, s kojom to drskošću Erdogan govori neki dan kako su Turci, Bošnjaci i Armenci (?) svi braća, isti narod? Pa istom onom drskošću s kojom bošnjački političari kao da su sami u državi ostavljaju Bosnu Turcima u amanet (A. Izetbegović), pozivaju ih da se miješaju u unutarnja pitanja BiH i lete da se obračunaju s „gulenovcima“.
Petak, 22.7. Rugao se magarac zecu da ima duge uši
Zagrebački Županijski sud poništio presudu nadbiskupu Alojziju Stepincu, koji je 1946. osuđen na 16 godina zatvora i prisilnog rada, te petogodišnji gubitak političkih i građanskih prava. Na stranu glasovi iz Hrvatske koji govore o „Stepinčevoj crkvi“, koji Stepinca postavljaju za nekakvu osnovnu mjernu jedinicu hrvatskog katoličanstva, na stranu i to što Stepinac trenutno zaista ne bi trebao biti jedna od najprečih briga Hrvatske, najzanimljivija je ovdje licemjerna reakcija srbijanskih političara. Kad jedan četnički vojvoda, predsjednik države koja je rehabilitirala Dražu Mihailovića i skrivala Karadžića i Mladića, sebe svrstava u „civilizovan, antifašistički i antinacistički deo čovečanstva“ iz kojega se Hrvatska kao „pravni sledbenik ustaške države“ izdvaja, onda je to veoma licemjerno.Kada nekadašnja Šešeljeva crvenkapica tvrdi kako je Stepinac bio „jedan od ključnih ideologa najgore nacističke vlasti na europskom tlu“, onda je to veoma licemjerno. Slično zvuči i kad ministar vanjskih poslova Srbije Dačić izjednačava rehabilitaciju Stepinca s rehabilitacijom NDH, Hitlera i Mussolinija. I sad neka netko kaže da se s takvim licemjerima može graditi stabilnost u „regionu“.
Subota, 23.7. Krvavi tjedan u Njemačkoj
U desetak dana niz krvavih ubilačkih pohoda kamionom, mačetom, bombama, u Nici, Würzburgu, Münchenu, Reutlingenu, Ansbachu. A ljude najviše zanima identitet počinilaca. Ime, podrijetlo, vjera. I vazda se nekako otkrije da je počinitelj musliman. To donese silnu radost onima koji unaprijed u svojoj ideologiji mrze muslimane. Ali, to donese i lavinu negodovanja muslimana, komentara koji negiraju činjenice o napadu, koji na neki način opravdavaju napadače, tumače kako to nisu bili muslimani, kako je riječ o zavjeri i tomu slično. Ovih se dana javlja i dežurni zavjerolog Mladen Marić, koji je lansirao teoriju o njemačkom novinaru koji je unaprijed znao za napade u Nici i Münchenu jer je oženjen izraelskom obavještajkom Einat Wilf. Marić nasrao, Svjetloislama.info prenijelo, a Židovi se pitaju kako su im se u savršenom planu za osvajanje svijeta potkrale amaterske greške poput razotkrivenog identiteta njihove obavještajke, te tko je taj Marić i odakle mu sve te informacije. Drugi tumače kako počinitelji nisu bili muslimani jer su u privatnom životu bili psihički bolesnici, kriminalci, alkoholičari. Treći govore o Palestini, križarima, „kršćanskom“ teroristu Breiviku. Četvrti kako je islam isključivo religija mira. No, sve te tvrdnje kako terorizam nema nikakve veze s islamom jednako su lažne kao i one da sav terorizam ima veze s islamom. Istina, majka ISILa i islamističkog terorizma jesu američke akcije na Bliskom istoku, ima tu i udjela kolonijalne prošlosti, no sve su to samo djelomična objašnjenja nastanka islamističkog terorizma, nipošto opravdanja. Islamistički terorizam ima vrelo i u djelovanju Saudijske Arabije i njene globalne mreže radikalnih džamija, vjerskih škola, medija i nvo. Također, i sami koncepti na koje se islamisti pozivaju - šehidstvo, džihad, takfir, šerijat i kalifat - nisu nastali u vakuumu, nego zaista postoje u islamu i predmet su različitih tumačenja. Umjesto autoviktimizacije i uvrijeđenog ponavljanja kako je islam religija mira, trebalo bi se aktivno založiti da u islamu prevladaju one interpretacije gornjih pojmova koje će biti kompabitilne s modernim sekularnim društvima i drugim religijama. Sve drugo je opasno klizanje po rubu ponora duhovnog suučesništva.
Nedjelja, 24.7. Raspudić i Knezović, osnovne SI jedinice prisutnosti hrvatstva na javnim tv servisima u BiH
Tumači nepotpisan tekst na Poskoku - pozivajući se na RTRS - kako Hrvati iz Federacije BiH, jebote, ŽELE plaćati tv-pretplatu RTRSu, umjesto FTVu. Jer RTRS je „u zadnjih nekoliko mjeseci ugostila cijeli niz hrvatskih intelektualaca, što je nezamislivo na FTV-u“. A taj „cijeli niz hrvatskih intelektualaca“ koje je ugostila RTRS čine prije svega Nino Raspudić, osnovna SI jedinica prisutnosti i marginaliziranosti Hrvata u medijima i njegova razvikana mikrojedinica, „mladi intelektualac“ i „aktivist za prava Hrvata u BiH“ (sic!) Marijan Knezović, a tu su bili i Tvrtko Milović i Ivan Šušnjar, sve pioniri i veličine hrvatstva u BiH. Kao i ostali otrovni Poskokovi tekstovi, ni ovaj ne propušta lajati po sarajevskim franjevcima „Šarčeviću i Markoviću“ i njihovom tobožnjem opravdavanju bošnjačkog „dobrog nacionalizma“. Osim što je uvredljiv za sve Hrvate na čijim je kostima i progonu izgrađena RS sa svojim javnim servisom RTRS-om, ovaj tekstić je uobičajeno pun podmetanja i laži o nekakvim izdajničkim Hrvatima koji služe bošnjačkom nacionalizmu. A radi se o zapravo o dosljednim kritičarima svih nacionalizama u BiH, pa i onog hercegbosanskog – i to im je zapravo grijeh koji im zamjera Poskok. Pa upravo Poskok i njegovi „mladi intelektualci“ upiru sve snage da opravdaju „dobri nacionalizam“ o kojem govore (pa dijele nacionalizam na većinski i manjinski, tj. loši bošnjački i dobri hercegbosanski), i da se na RTRSu dodvore republičkosrpskom nacionalizmu koji ih rado ugošćuje i gušta u njihovim pričama protiv Sarajeva i bezočnoj šutnji o Hrvatima u RS. Jerbo, „Banjaluka ne majorizira Hrvate, to čini političko Sarajevo“ (Knezović). Licemjerje, bahatost i podlost.
(Marijan Oršolić, Prometej.ba)